Ako itko može razumjeti natjecatelje RTL-ova reality showa "Farma", koji su gradski život zamijenili seoskim, to je njihov mentor Marinko Vukobratović. Jer je i on prije nekoliko godina učinio isto, ali ne radi showa, nego zbog želje da mu više niti jedan dan ne izgleda isto, da ne robuje radnom vremenu, nego da ima slobodu, živi u prirodi i od prirode, kako on tako i njegova obitelj - supruga Maja, kćerkica Elena koja će na jesen krenuti u školu te najmlađi član obitelji, sinčić Arsen.
Ima već nekih šest godina da se obitelj preselila iz Zagreba na djedovinu 36-godišnjeg Vukobratovića, selo Grabušić koje sada broji dvadesetak stanovnika. Kako su u međuvremenu razvili pravi biznis, pokrenuli OPG, upustili se u seoski turizam, koji im ide sjajno, tako su se morali u međuvremenu preseliti u Korenicu, u kojoj je Marinko odrastao i ondje završio osnovnu i srednju školu. Žive svoju idilu, a na Marinku je vidljivo to životno zadovoljstvo, ljubav prema selu, koje je i nastojao prenijeti kako na "farmere" tako i na televizijsku publiku. Inače, već se pojavljivao u televizijskim projektima poput "Večere za 5", no "Farma" mu je u pravom smislu te riječi prvi pravi televizijski angažman.
Imanje od 40 hektara
- Pa nisam to shvatio kao profesionalnu ulogu koju moram odigrati jer sam bio svoj, vrlo opušten. Ekipa je bila dobra, sav taj ambijent odličan i nisam osjećao pretjerani pritisak i neku tenziju zbog snimanja, strah od kamera, upravo zbog toga. I tek kad sam ušao u sobu s 30 monitora, osvijestio sam koliko je to zapravo velik projekt - govori svoje dojmove Vukobratović. Pa premda na svom imanju od 40 hektara ima jako puno obaveza, stigao je sve poslove uklopiti i odraditi svoje mentorstvo u showu, premda on vremenski jako dugo traje.
- Evo, kao što sam rekao dok još niste uključili diktafon, jest da uvijek kasnim s poslovima jer mi na selu uvijek kasnimo. Ništa se nije promijenilo, stigne se sve. Dan, dva, tri ili deset kasnije, ali organiziram se. Bio bih u Sloveniji po dva dana na snimanju, pa kada dođem na svoju farmu, vidim što je hitno i to odradim, što nije, ostavim za poslije. I sve je funkcioniralo - smireno će Vukobratović. Iznenadio ga je poziv RTL-a premda je bio i u drugim projektima, dobivao je već neke ponude i pozivali su ga za razne emisije.
‘Ja sam seljak‘
- Uvjerili su me. Dali su mi kad sam išao na razgovor da vidim sve detaljno i ja sam prepoznao da u tome mogu dati neki svoj doprinos i pogurati priču u smjeru sela, poštenja, rada. Eh sada, koliko će to gledatelji prepoznati, nisam siguran, jer mislim da publika više traži nešto drugo, a ne rad - ističe Vukobratović. Što se tiče samih natjecatelja, njima je, kaže, fasciniran, iznenađen i ima zaista pozitivno iskustvo. Za one koji misle da farmeri u showu baš i ne rade, a s takvim se viđenjem stvari u svojoj okolini suočio i sam Vukobratović, njihov mentor otkriva sasvim drukčiju sliku.
- Natjecatelji zaista puno rade. I znam koliko im je bilo naporno i nije to sve skupa nimalo lako. Bili su i gladni i žedni, i uz ove zadatke koje sam im zadavao nije bilo lako sve stići - objašnjava. Ima puno razumijevanja za njih jer, iako je rođen u Korenici, kada se odlučio za seoski život, nije bio znao puno o životu na selu. Staro obiteljsko imanje u Grabušiću, djedovina, za njegove roditelje bilo je poput vikendice, razonoda. Nisu imali ni strojeve ni životinje, tek pčele, i održavali su imanje. I Marinkova djeda zahvatila je industrijalizacija nakon Drugog svjetskog rata, kada je već pedesetih pola sela opustjelo.
- Svi su bježali od poljoprivrede, i uvijek je bilo "uči, uči da ne čuvaš ovce i kopaš kanale", ali mene su ta sloboda i priroda uvijek privlačile. I ne mogu više sebe zamisliti da sam u sustavu osmosatnog radnog vremena, a nekad sam znao raditi u turizmu i po 15-16 sati dnevno, i da mi je svaki dan isti i tako narednih 20 godina - govori Vukobratović. Ruku na srce, prije ga se može okvalificirati kao poduzetnika s obzirom na to koliko djelatnosti ima, koliko pomno prati trendove u poljoprivredi i tako preusmjerava svoju proizvodnju, nego kao "samo" poljoprivrednika.
- No ja se volim oslovljavati kao seljak, poljoprivrednik, da bih podržao moje i pogurao ih jer nije sramota živjeti od svojih ruku i rada i baviti se poljoprivredom. Ali, da, poduzetnik sam jer, kako često u šali kažem, uvijek nešto poduzimam. I zato sam se i našao u ovakvoj situaciji da se bavim i turizmom i poljoprivredom od stočarstva do ratarstva, voćnjacima, proizvodnjom, a eto me sada i u televizijskim vodama. Valjda je to neki odraz mog života jer sam avanturist po prirodi - zaključuje.
Konobar na Malti
Nakon srednje škole upisao je studij, ali bio je to više način da dođe do grada, pokriće za roditelje. No kako svako iskustvo dobro dođe, dobrodošla mu je bila i samostalnost koju je tada stekao, pa vrlo brzo ozbiljnim koracima ulazi u turistički sektor, počinje raditi na Plitvicama, a nakon toga odlazi na Maltu, gdje ostaje četiri godine radeći kao konobar, a potom i menadžer. Međutim, kako je to cijelo vrijeme bio na relaciji Malta-Zagreb zbog svoje buduće supruge, odluka da zasnuju obitelj vraća ga u glavni grad Hrvatske. Marinko i Maja vjenčali su se 2018., a 2019. stigla im je kćerkica.
- Kako smo nakon nekoliko godina uspjeli renovirati kuću i pokrenuti ovu poljoprivrednu priču, te iste 2019. preselili smo se za stalno u Liku. Kasnije smo se oslonili na europska sredstva, pa smo tu staru kuću koju sad iznajmljujemo u potpunosti renovirali. No u tom početku za sebe smo napravili osnovne uvjete, da možemo živjeti, jer bitniji nam je bio taj mir, sloboda, privatnost koje ovo mjesto pruža nego luksuz koji sada mi pružamo gostima - kaže Vukobratović. Prvo su na imanje doveli ovce. One su, objašnjava, i nekako najlakše domaće životinje za raditi s njima, a i mile su mu. Pomogle su i da pobrste korov u voćnjaku koji je bio dosta zapušten i zarastao. Sljedeće godine počeli su s kravama da bi imali mlijeko za sebe, pa su ih ubrzo imali desetak, a time i puno mlijeka, pa su počeli siriti...
‘Rekli su, lud si i bena‘
- To sve vuče jedno drugo. A jesam li odmah znao pomusti kravu? Scene tog prvog puta i dalje su mi u glavi. Kravu sam vodio za kraj štrika, nisam joj se usudio prići, ne znaš tko se koga više bojao, ona mene ili ja nje. S konjima isto tako, ma sa svime je u početku baš teško. A konji su bili moja prva želja koju pamtim kao dijete i kad sam napokon kupio prvog koji, bože sačuvaj na što je sličio, i dovezao ga, pet dana sam samo sjedio i gledao u njega - uz smijeh će Vukobratović.
Šest godina kasnije na Marinkovu imanju desetak je konja, pet škotskih goveda i telad (ne treba ih se musti), dvadesetak ovaca, mačke, psi, košnice...
- Fascinantno je da imamo dosta stranaca koji dolaze upravo zbog tih krava i kažu nam da su bili u Škotskoj i ondje nisu mogli vidjeti škotske krave. Vjerojatno Škoti drže buše (lička pasmina krava), a ja "Škote". Škotske krave su jako mirne, jako fotogenične, tako da definitivno ostajem pri njima. Kokoške nemamo jer miniraju puno po dvorištu, a ne želim da žive u kavezu, zatvorenom prostoru. Jer bez obzira na to što je selo, moram misliti na goste, a ne nudim im samo smještaj nego i način života. Hrane i ovce i krave, pomažu mi da prevedem konje s pašnjaka na pašnjak i onda mora sve to nečemu i sličiti - ističe.
Obitelj ima i mali vrt u kojem sade rajčice, krastavce, luk, salatu i ostalo, što i gosti mogu ubrati za svoje potrebe. Sve u svemu je bajkovito, a ta kuća je za osam osoba plus još nešto djece. Cijena joj je minimum 250 eura po danu, a prema podacima iz Turističke zajednice u prošloj godini, Ježeva kućica bila je popunjena čak 310 noći.
- Tu cijenu držim već tri godine, da budem iskren, sramota me je naplaćivati više, zato je cijena ista iako je sve išlo gore - objašnjava Vukobratović. Pitamo ga za kraj je li nekog svojim primjerom inspirirao da život u gradu zamijeni onim na selu?
- Šalim se kako sam influencer. Jer već i ljudi koji gledaju "Farmu" pošalju mi poruku kako rade pitu, soparnik i slična jela koja su vidjeli u showu. Ali, da, imao sam primjer da se netko odluči poput mene otići na selo. Kad smo tek počeli graditi kuću, onda mi je keramičar koji nam je postavljao keramiku došao nakon godinu dana sa sinom pohvaliti se da je kupio kuću. Rekao mi je "kad sam vidio kako je lijepo živjeti na selu, kako uživate, družite se, roštiljate, odlučio sam dignuti kredit i kupiti kuću". Pa kad ja nekog inspiriram da digne kredit i otplaćuje ga narednih 30 godina, valjda vrijedi ovaj način života. I nekoliko prijatelja je isto krenulo u seoski turizam kad su vidjeli da uspijevam. A znate što su stari ljudi govorili kada sam kretao u to? Rekli su da sam lud jer koja će bena doći spavati u Grabušić?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....