Radio je puno, nastupao posvuda, na koncertima okupljao brojnu publiku i u pet desetljeća na estradi prošao sito i rešeto: Jasmin Stavros dugo je održavao i po 120 koncerata godišnje, a tek posljednjih godina i prema vlastitoj odluci, gotovo deset puta manje...
Od prvih dana karijere, koju je započeo kao bubnjar, i to vrstan, bio je i ostao poznat po profesionalnosti, ali i spremnosti na razgovor o svim temama od čega mnoge poznate osobe jako zaziru. Govorio je kako nema i ne želi ništa kriti, pa je uvijek bio otvoren kada je u pitanju obitelj, ljubav i životne bitke koje su vodili on i njegovi najmiliji.
Nikada nije propustio spomenuti suprugu Žarku, ljubav svojeg života, uz obaveznu napomenu kako ju je sam Bog poslao k njemu. Svirao je u grupi More i živio naporan život glazbenika, te silno želio naći ljubav, ženu koja će uvijek i do posljednjeg dana, biti uz njega.
- Ispred Gospe od Zdravlja (crkva u Splitu op. a.) zavapio sam Bogu da mi pošalje nekog anđela - rekao je u jednom od posljednjih svojih velikih intervjua, u Slobodnoj Dalmaciji - Tada sam nju upoznao i nakon par godina smo se vjenčali. I bitno je reć da smo živili u predbračnoj čistoći. Nismo spavali prije braka. Danas je to, nažalost, rijetkost.
Suprugu je obožavao, hvalio je i govorio kako ga je ona spasila, kako je zahvaljujući njoj ostao dobar i ispravan čovjek.
Iako mu je vjera oduvijek bila bitna, posljednjih godina stalno je pričao o njoj.
- Bio sam kršten i posli san napravija sve sakramente koji su tribali za brak. Žena mi je zapravo najviše pomogla. Da nije bilo nje, ne bi toliko bija u vjeri. Sad kad me ona okrenila vjeri, sad svi kažu da san puka i da san previše u vjeri. Volim ić na misu više nego blejat u televiziju. Svako jutro kad se probudin čitan Sveto pismo, molin se svaki dan, al‘ nismo mi neki fanatici. Trudimo se živit vjeru, ali živit vjeru nije lako! Ovaj život koji mi živimo stvarno mi odgovara - rekao je splitski glazbenik.
On i supruga Žarka imaju dva sina. Stariji Milo je glazbeni producent koji iz veze s televizijskom novinarkom Anom Miščević ima sina, također Mila. A njega je popularni djed obožavao.
– Unuk je fenomenalan... Stalno smo skupa, često se družimo. Voli on doć na selo, stvarno je super. Odličan sam djed. Vodio sam unuka na ribanje usred kanala, u duboko more. Inficirao sam ga ribom i kupio mu njegov štap. Ali, kad ulovi ribu, bude mu žao, ali ipak pristaje da je pojedemo. Voli doći kod mene i u Kupeć Dol, šetati po šumi i tražiti dinosaure. Svaki put se iznova nada da će ih pronaći. Sin i snaha, iako ne žive zajedno, svakodnevno se viđaju i provode vrijeme sa sinom i mislim da sad još bolje funkcioniraju. Tko zna, možda opet budu zajedno - ispričao je jednom prilikom u Jutarnjem.
Mlađi sin Krešo, danas 44-godišnjak, pak, gotovo cijeli život ima zdravstvenih problema. Kao dijete prebolio je meningitis, kasnije je utvrđeno da ima hidrocefalus, a zbog komplikacija sa šantom tj, pumpicom za odvod cerebrospinalne tekućine koja mu je zbog toga ugrađena, bio je mnogo puta u bolnici i prošao niz operacija.
- Stvarno smo se napatili i žena i ja i on kroz sve ove godine, više ne znan ni ja koliko je ima operacija na glavi, ne želin ni spominjat. Drago mi je to da su oba moja sina, i Milo i Krešo, neovisni o meni i financijski i općenito. Sami žive od svojih novaca, peru, kuvaju, peglaju, sve znaju, žena ih je sve naučila. Zadovoljan san i sritan da su stabilni i da ne ovise o nikom i žive bolje nego ja. Rade, trude se, stvarno su super - izjavio je Stavros ponosno.
Govorio je često i o svojim roditeljima, a majci je 2017. godine posvetio pjesmu "Samo majka zna".
– Svaka osoba koja ima starog roditelja proživljava nešto slično meni pa će se u ovoj pjesmi vjerojatno mnogi ljudi pronaći. Za mene je ona nešto potpuno drukčije od onog što sam radio do sada jer ima tu snažnu privatnu komponentu iz tog mi je razloga posebno draga. Majka je odigrala je preveliku ulogu u mom životu, nema noći da ne mislim na nju – rekao je tada u suzama Stavros.
On i supruga živjeli su "na dvije adrese". Sve od kasnog proljeća do sredine listopada, bili su na Korčuli u njihovoj velikoj kući s bazenom, "prvi red do mora".
- Korčula je interesantna u lipnju i rujnu, kad nema ljudi. Tada svakodnevno idem naloviti ribe za zimu, a dosta sam podijelio i obitelji. Imam ribarsko iskustvo od 55 godina, a imao sam i veliki brod i puno sam puta bio na Palagruži i obišao cijeli južni Jadran. Znao sam u tri sata, po mraku, doći uz pomoć GPS-a točno na poštu i naloviti se ribe. Korčulani iz Prigradice, kad su prvi put vidjeli što sam uhvatio, nikad me nisu više pitali jesam li što ulovio - pohvalio se Stavros prije nekoliko godina u Jutarnjem listu.
Ostatak godine on i supruga živjeli su u Kupeć Dolu, mjestašcu nedaleko Jastrebarskog. Tamo je na svojem imanju uzgajao voće i povrće i uživao u drugačijem, kontinentalnom miru.
- Hranim se isključivo plodovima iz svog vrta, a na stolu je jedino susjedova janjetina i to je ono što se jede od mesa. Riba je moja, a donio sam stotinjak kila. Sir je iz privatne sirane na Plešivici. Sve je domaće i ekološki. Moje su jabuke, kruške, orasi, salata i kompletno povrće koje sam berem, a kako sve to raste u podnožju strme zemlje, nema bolje teretane od toga. Moja supruga sve to sadi i pravi zimnicu - ispričao je pjevač i dodao kako u Zagreb odlazi samo zbog posla ili ako treba otići do krojača, kozmetičarke, postolara ili na neko snimanje ili intervju.
Bio je i sportski tip, godinama je svakodnevno igrao tenis, išao u teretanu, vozio bicikl... Bio je i vješt skijaš, obožavao je skijanje pa je u sezoni znao provesti i po 45 dana na bijelim padinama, najčešće u Italiji. Govorio je kako mu to daje snagu da izdrži ubitačan tempo nastupa. Na svoje zdravlje se nikad nije žalio.
Prije nekoliko godina, otkrio je kako je, zbog predanosti vjeri u jednom trenutku pomišljao da odustane od glazbene karijere.
- Na mojim koncertima ljudi piju i puše, što ja ne radim, pa sam se u jednom trenutku počeo opterećivati mišlju da zarađujem vražji novac na račun ljudi koji piju i da svojim nastupima otvaram vrata pakla. Pomoć sam otišao potražiti na Vis kod svog duhovnika, fra Stanka Mejića i on mi je rekao jednu veliku stvar; da je to moj posao, da uveseljavam ljude. A kako će to netko doživjeti, to je njegova osobna stvar jer ima ljudi na mojim koncertima koji se vesele i bez alkohola, koji ne puše. Na njima je odabir. - rekao je tada - Bog mi je dao milost i dar da pružim ljudima veselje i za to treba biti zahvalan i sad se na svakom nastupu dobro osjećam.