‘ŽIVOT NA VAGI‘

Zdravka: ‘Prijatelji su me zatvorili u sobu i prisilili da se prijavim u RTL-ov show‘

Glavna joj je motivacija za ulazak u zahtjevnu emisiju bilo da bude zdravija i poletnija, da lakše ostvari svoje planove
Zdravka Kapetanović
 Maja Bota

Nasmijana i energična Splićanka Zdravka Kapetanović (42) jedna je od 16 kandidata nove, pete sezone popularnog RTL-ova reality showa "Život na vagi". Svojim osmijehom i vedrinom ova učiteljica koja radi u Centru za autizam, a ima i svoju igraonicu, brzo je osvojila simpatije gledatelja.

Glavna joj je motivacija za ulazak u zahtjevnu emisiju bilo da bude zdravija i poletnija, da lakše ostvari svoje planove koji uključuju putovanja, ekstremne sportove i mnogo crvenog ruža. Zdravka govori o debljanju, problemima koje ono nosi, poslu koji obožava i navijačkim strastima.

Je li točno da odluka o sudjelovanju u 'Životu na vagi' nije vaša?

- Točno je. Prvo su me kolegice iz Centra za autizam u kojem radim nagovorile ili bolje rečeno zatvorile u razred i prisilile na prijavu. Nakon toga su me prijavile i tri prijateljice, a da ja to nisam znala. No, još od druge sezone i brat i susjede me nagovaraju da to učinim.

U vašoj kratkoj biografiji piše da se dugo borite s pretilošću.

- Zadnjih 10 godina moja težina je rasla laganim, ali sigurnim koracima. Generalno, ako godišnje dobijete otprilike tri kilograma, to je 30 za 10 godina. I tako dođete do visoke brojke od 123 kilograma. U dvadesetim godinama bila sam poprilično elegantna.

Radite težak, emotivan i vrlo odgovoran posao u Centru za autizam. Otežavaju li kilogrami rad?

- Što se tiče rada u Centru za autizam, tu nisam sputana zbog kilograma, jer u ovom poslu je ipak najbitnija jaka glava. Ali svakako je bolje da si fizički spremniji u bilom kojem poslu gdje se radi s djecom.

Imate i igraonicu. Kako ste se odlučili pokrenuti taj posao?

- Prije 12 godina radila sam po igraonicama i bila sam odlična u svom poslu, pa bi bilo šteta da se nisam odlučila okušati samostalno u nečemu što jednostavno obožavam. A i viša sila me natjerala, jer 20 godina 'čekam' posao na neodređeno u prosvjeti. Dječju igraonicu sam otvorila 2013. godine, radimo kreativne radionice, čuvanje djece po satu, proslave rođendana, facepainting...

image
Maja Bota Za Rtl

Iz razgovora s vama da se zaključiti da ste vrlo energična i strastvena osoba. Pomaže li to i u 'Životu na vagi'?

- Naravno da mi pomaže i energičnost i strast. Ja to ovako gledam: 'Život na vagi' je mini-projekt zvan 'rad na sebi'. A u svakom radu nam je itekako potrebna energija i strast da bi rezultat bio dobar, zar ne?

Što vam je najteže u 'Životu na vagi'? Mnogi kažu da je najteže vaganje, a u komentarima često ljudi kažu da ne bi imali hrabrosti skinuti se u donji veš pred TV kamerama.

- Ne znam što bih posebno izdvojila, možda mi najteže pada taj presing, da želiš što dulje ostati i dogurati, a ne ići kući. To me opet pitajte nakon finalne večeri.

Jeste li se do sada koji put pokajali što ste se prijavili?

- Ne, nisam nikad. Krenula sam u show spremne glave, a i sami znate da je sve u glavi.

Jeste li zadovoljni svojim napretkom?

- Naravno da jesam! Uloženi trud uvijek donese rezultat.

Ljudi s viškom kilograma navikli su na ružne komentare, negativnost i olake zaključke okoline. Što vas osobno najviše pogađa i kako se s time nosite?

- Ništa me ne pogađa, a i iskreno nisam baš bila izložena negativnim komentarima. Čak su me pitali što ću ja u 'Životu na vagi'. Ne znam, ipak sam ja svoje kile natukla u zreloj dobi, kada si karakterno jak, pa me ne uzbuđuju primjedbe. Ima ona dobra stara izreka: nije bitno što ti kaže, nego tko ti kaže! Koliko bi uopće ljudi od tih što govore imali hrabrosti za ovako nešto? Mislim vrlo mali broj. Zato svakom kandidatu treba čestitati na hrabrosti.

Kažete da su vam najveće strasti putovanja, šminka, druženja i Hajduk.

- Obožavam putovati, upoznavati druge ljude i različite kulture, istraživati, uživati u lokalnim delicijama, sama slagati rutu putovanja, to je odmor za dušu i tijelo. A što se tiče šminkanja. Hm, kako bi poznata Coco Chanel rekla: 'Ako ste tužni, stavite crveni ruž i krenite'.

Mislim da je ipak najbolje žensko oružje osmijeh. Kao izuzetno socijalno biće, druženja me jako vesele. A Hajduk? Pjesma sve kaže: '... čin smo oči otvorili za Hajduk smo bili. Odmah su nas tamo motali u bilo, to je naša povist, tako je to bilo...'.

Gledate li sve Hajdukove utakmice i kako komentirate trenutačnu situaciju u klubu?

- Naravno da gledam sve utakmice Hajduka. Što se tiče trenutačne situacije - i kad gube i kad tuku uvijek vjerni svom Hajduku! Veselim se Torcidinom 70. rođendanu koji je uskoro. Samo jako 1950!

Rekli ste da ste 'ovisni o adrenalinu', ali da vas debljina sprečava da radite neke stvari. Znači li to da se nakon 'Života na vagi' pripremate za neke velike avanture...?

- Da, volim adrenalin i strastvena sam putoholičarka. Obišla sam našu Hrvatsku, Bosnu, Sloveniju, cijelu Italiju, Maltu, Budimpeštu, Beč, Prag, Amsterdam, Berlin, Dublin, London, Pariz, Barcelonu... Posjetila sam brojne adrenalinske parkove, vozila se u otvorenoj ljuljački u Amsterdamu na 60 metara, prije tri godine.

Nakon showa idem na pravo adrenalinsko putovanje, jer ću biti u najboljoj kondiciji, nikad spremnija, te odraditi zipline, canyoning, kayaking, quad avanturu, parasailing, paragliding, jednog dana i SUP (stand up paddleboarding).

Možete li već sada reći da vam se život promijenio?

- To ćemo vidjeti uskoro.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
30. siječanj 2023 04:33