Filipu Gežinu, mladom producentu/beatmakeru iz Zagreba, tek je 28 godina, a već je doslovce pokorio američku trap scenu, iza sebe ima dvije nominacije za najprestižniju glazbenu nagradu Grammy, njegovo ime stoji uz instrumentale skladbi najrenomiranijih repera i DJ-a koje su se našle u samom vrhu Billboardove ljestvice.
Bez ikakva prethodnog glazbenog obrazovanja, još kao srednjoškolac i polaznik I. tehničke škole Tesla u Zagrebu, shvatio je da jednostavno ima talent za ritam, da zna pronaći zvuk i da svojim kompjutorom može promijeniti glazbu. Samopouzdanja i hrabrosti mu, srećom, nije manjkalo i malo-pomalo stupio je u kontakt s velikim imenima kao što su Travis Scott, Chris Brown, Southside, Migos, TM88, Metro Boomin, DJ Spinz i pokojni Juice WRLD. Već godinama živi na relaciji Los Angeles - Zagreb, no glazbu stvara većinom za američku trap scenu. Dapače, naš razgovor odvijao se tijekom kratkog boravka u Zagrebu, u njegovu impresivnom studiju u Velikoj Gorici, nakon povratka iz Los Angelesa, a netom prije odlaska u Frankfurt zbog jednog od većih projekata u njegovoj već sada impresivnoj karijeri.
- Došao sam iz Los Angelesa gdje sam, nakon dosta vremena, proveo dva tjedna. Puno sam radio s prijateljima, pa i s Offsetom iz Migosa. Sređivao sam situaciju jer se namjeravam tamo preseliti, no živjet ću na relaciji Los Angeles - Zagreb, dva, tri mjeseca tamo i isto toliko tu. Većinu ću vremena ipak provoditi u Americi, zbog prilika koje se pružaju - govori udobno zavaljen u fotelju u svom studiju, čije zidove krase brojna priznanja za dosadašnji rad, uključujući i uokvirena prva mjesta na Billboardu te priznanje za trostruko platinasti album Travisa Scotta “Astroworld”.
Na dvije adrese
Na relaciji Zagreb - Los Angeles živi od 2017., kad je cijela njegova glazbena priča počela i kad je dobio američku vizu. U nevjerojatno kratkom roku postao je zvijezda, iako u domovini uživa u svojoj anonimnosti. Sve je, tvrdi, počelo sasvim slučajno, iz ljubavi prema glazbi i zbog jednog albuma koji je slušao putem prema školi. Njegov prvi, a i danas osnovni instrument bio je - kompjutor, koji je dotad uglavnom služio za igrice.
Obećana zemlja
- Amerika je, što se tiče mojeg dijela glazbe, obećana zemlja. Realno, ja nikakvo glazbeno predznanje nisam imao kad sam počeo. Apsolutno nikakvo. Jednostavno, imam iznimnu ljubav prema melodijama i kao da vidim glazbu koju radim. To je specifičan osjećaj i zato se sve i posložilo kako je trebalo. Fenomenalno je kako je to počelo sjedati na svoje mjesto, kad sam polagano učio i kako je dobar osjećaj kad pogodiš pravu notu. Album koji mi je promijenio život je ‘Rick Ross - Albert Anastasia EP’. Još sam išao u srednju školu, mislim da je to bila 2010. Inače sam Ricka Rossa slušao kao klinac, ali bile su dvije pjesme na tom albumu ‘MC Hammer’ i ‘BMF’ i jednostavno kad sam čuo te orkestracije, taj ritam, instrumental, pomislio sam kako dotad nikad nisam čuo tako nešto. Te dvije pjesme su doslovno i promijenile tijek glazbe, uključujući i moj život, uz još još jednu - Wakinu ‘Hard in Da Paint’. Ono kako danas ta vrsta glazbe zvuči počelo je od toga - objašnjava Filip.
Osim skladanja glazbe, produciranja i traženja novih ritmova, njegov je poziv ujedno biti i svojevrsni izumitelj zvuka.
- U jednu ruku, da. Ne volim se time hvaliti, ali što se tiče američke trap scene, s obzirom na to da sam radio s producentima s kojima i danas surađujem, kao i sa Southsideom, TM88, a prije i Metro Boomin i DJ Spinz, u datom trenutku, kad sam gurao prema proboju, morao sam biti originalan. Jednostavno, iz Hrvatske si i teško se dokazati, hrpa klinaca radi beatove i hrpa njih to zna raditi. Kako bi oni mogli znati da si baš ti taj za njih? Klincima koji počinju velik je izazov ono s čime mogu doprinijeti da bi ti netko rekao da odsad svaki dan s njime radiš. To je bila moja stvar. Kao klinac sam na internetu volio istraživati programe, a to sam morao raditi i kad sam počinjao stvarati glazbu. Kompjutor mi je bio osnovni instrument. Istražio sam i nalazio programe za zvukove i onda bih svjetskim trap zvijezdama rekao da mi dopuste da se ulogiram putem programa Team Viewer u njihovo računalo. Bili su skeptični, no uvjerio sam ih da ću im staviti izvrsne zvukove i da će im se isplatiti. I tako sam utjecao na njihovu glazbu - govori Gežin.
Slavni DJ Paul iz Three 6 Mafia, vlasnik Oscara za najbolju pjesmu “It’s Hard Out Here For a Pimp”, bio je prvi Filipov suradnik.
- On je bio prva slavna osoba s kojom sam radio. To je bilo još 2012., kad sam bio klinac, i tada je sve počelo. Nakon toga su se kockice same slagale. Dosta sam istraživao, pa i kako doći do kontakta s njima. Ja sam ipak iz Hrvatske i jedino imam internet, gdje tada nije bilo ni tutoriala na YouTubeu kako raditi te beatove. Onda sam guglao korisničko ime poznatih repera na Twitteru, pa dodao gmail, i tako sam tražio njihove e-mail adrese. Našao sam mail DJ Paula, javio mu se i poslao mu beatove i on je rekao da mu se sviđaju tri i da mu ih pošaljem, pa će ih on doraditi. Ne znam je li to bila sreća ili su kockice tako trebale pasti - prisjeća se Filip.
Unajmljuju kuću
Nakon toga postao je dio elitne producentske skupine 808 Mafia.
- To je bilo 2013., kad sam im dokazao da mogu pridonijeti na svoj način cijeloj toj skupini i onda su me zavoljeli. Prijatelji smo i dandanas, upravo sam s njima sad bio u Los Angelesu i dogovaramo za ožujak da se unajmi kuća u L.A.-u, gdje ćemo cijeli mjesec imati producentski kamp, svojevrsni radni team building gdje ćemo raditi na instrumentalima koje će na kraju netko uzeti za svoju glazbu. Stvaramo na raznim instrumentima, od klasičnih sintesajzera nadalje. Ići ćemo u razne glazbene dućane jer druga je stvar kad izdavačka kuća to plaća i imamo budžet. Volim obilaziti vintage prodavaonice i slušati stare klavijature. Moram otići i do Italije jer tamo ima toliko zanimljivih klavijatura od firmi što su propale 1980-ih i 1990-ih i imaju zvukove koje danas ne možeš dobiti. Kao što volimo zvuk vinila koji ne može proizvesti niti jedan noviji medij - napominje Gežin.
Dosad je radio s nekim od najzvučnijih imena američke trap scene, ali i u Europi.
- Radio sam Futureom, Young Thugom, Travisom Scottom, s mojim pokojnim prijateljem Juice WRLD-om, Chrisom Brownom, a surađujem dosta i s UFO361 iz Njemačke, kao i s Bolzen i Jesus. Zadnje dvije dvije godine nisam toliko išao u Ameriku pa sam se bazirao na europsko tržište. Njemački rap zvuči moćno i zato volim surađivati s Nijemcima, a to je i jako veliko tržište - otkriva nam.
No, kruna uspjeha mu je definitivno nominacija za Grammy za album Travisa Scotta “Astroworld”, a u nominaciju za tu nagradu ušao je i prije dvije godine.
- Jedino mi je žao što ga nismo osvojili, no to je bila više sreća i te je godine Grammy osvojila Cardi B. No, zato je moj prijatelj s kojim sam radio pjesmu ‘No Bystanders’ za Travisa Scotta, radio za album Cardi B i osvojio Grammy. Prije dvije sam godine za još jedan Grammy bio nominiran, s Eladio Carrion, i njezin album ‘Monarca’, koji je bio u nominaciji za najbolji urbani album. Nadam se da ću iduće godine opet biti u konkurenciji i osvojiti ga, uvjeren sam u to, samo treba biti u izboru tih pet, šest albuma. Znači da moj katalog mora biti sve jači i jači. Želim imati Grammy u sobi i, kad mi gosti dođu, da u njega mogu staviti dvije kocke leda i popiti Jack Daniel’s, a bilo bi dobro imati i još jednog da mogu nazdraviti s frendom - priželjkuje Filip.
Želi u latino glazbu
Iako kaže da Hrvatsku obožava, dosad je jako malo radio na domaćoj sceni.
- Ima nešto trap scene u Hrvatskoj i većina mojih prijatelja s kojima se družim, poput Arijana Vuice s kojim sam radio pjesmu ‘Blood On My Jeans’ na albumu ‘Legend Never Die’, radio sam i s High5. Ima scene, ali nije toliko monetizirana i nema toliki potencijal jer je jako malo tržište, osim ako nemaš katalog poput Olivera i Gibonnija. Druga je stvar da te puštaju sve radiopostaje, a moju glazbu neće puštati zbog psovki. Nedavno su me tražili i za englesku glazbu da bude bez psovki. Našao sam je, ali morao sam zvati prijatelja u izdavačkoj kući da mi pošalje službenu verziju, da ne bude tužbi - otkriva.
U Americi se, pak, scena neprestano mijenja.
- Tamo ako nisi ukorak s vremenom, pojedu te. Ako nisi povezan s pravim ljudima i nemaš ih uz sebe i nisi taj koji diktira trendove, gotov si. Ima dosta producenata koji su bili u žiži kad je pravi hip-hop bio aktualan, recimo od 90-ih do 2010., a danas za njih nema mjesta na sceni. Do njihova zvuka je, jer oni danas ne mogu to napraviti istom brzinom kao ja, s tim da ja to radim puno bolje. Pojelo ih je vrijeme - naglašava.
Filip je, u pravom smislu te riječi, svojim zvukom utjecao na trap glazbu.
- Dogodilo se to s ‘Kill Bill’ zvukom. Bio je to jedan track soundova iz Tarantinova filma koji sam dao Southsideu i kad su ostali čuli taj ‘Kill Bill’ moment, glazba se promijenila i svi su ga htjeli i pitali što je to - kaže Gežin.
Uskoro kreće za Frankfurt, a po pitanju povoda puta bio je prilično tajnovit.
- Idem raditi jednu veliku pjesmu za jednu svjetski veliku facu koja je nedavno imala jedan megahit. Ne smijem otkriti jer se ne želim ureći - tajnovit je mladi glazbenik čije su želje i ambicije za budućnost prilično šarolike i svestrane.
- Ovo sve radim jer obožavam glazbu, a definitivno bih želio raditi s Ellie Goulding, volio bih raditi i pop u Koreji i Japanu, koji obožavam. Bar jednu pjesmu da imam u svojoj ostavštini. Volio bih se aktivno uključiti i u latino glazbu. Uz to, veliki sam gejmer i jednog bih dana htio sponzorirati i imati svoj gaming tim. Obožavam League of Legends, pa se i tu vidim. Isto tako volim i nogomet, pa bih volio sponzorirati i neki manji klub u budućnosti. A obavezno bih htio biti i vlasnik fast fooda, to mi je jedna od najvećih želja, imati svoj restorančić od tri jela, i to je to. Hoću da se zna kad se dođe kod mene u fast food da imaš tri izbora i sva tri su savršena, baš kao i recenzije - zaključio je.