Nakon gotovo tri desetljeća koliko je prisutan na glazbenoj sceni, dobro poznato ime klupske glazbe DJ Eddy Ramich izdao je svoju debitantsku kompilaciju nazvanu "Croatian Blue". To neobično zvuči s obzirom na Ramichevu karijeru, jer osnivač je Kontrapunkta, jednog od najdugovječnijih klupskih programa u Zagrebu, bio je dugogodišnji radijski DJ još u zlatna vremena Radija 101, a u tandemu sa Zvonimirom Dusperom Dusom 2000. nastupio je na slavnom britanskom glazbenom festivalu Glastonbury, zbog čega su njih dvojica do danas jedini hrvatski izvođači kojima je to pošlo za rukom. Imao je Ramich, naravno, albuma u životu, no sve dosad nikad samostalno. Kad je riječ o kompilacijama, posljednja mu je bila upravo s Dusom, a kad su studijski albumi u pitanju, onaj iz 2009. u veoma uspješnom projektu Eddy Meets Yannah. Naravno, zagrebački DJ i producent kojeg je posao odvodio često i do Japana izdavao je u međuvremenu samostalno i singlove i remixove, no očito je bilo potrebno da se odmakne od Zagreba i, nakon više od četiri i pol godine života u Berlinu, na tržište je pustio "Croatian Blue", kompilaciju kojom svijetu predstavlja hrvatsku glazbenu scenu.
- Sada tek shvaćam da je ovo za mene i emotivno izdanje jer prikazuje glazbu iz zemlje iz koje dolazim, u kojoj sam odrastao. Napravio sam selekciju za kompilaciju tako da sam uzeo neke od pjesama koje ti izvođači nikad nisu objavili, dok su druge baš rađene za album. Samo je ona Ilije Rudmana 'Sparks' bila objavljena na vinilu, ali nigdje drugdje - objašnjava Ramich.
Na njegovoj selekciji hrvatske elektroničke glazbe nastale pod utjecajem modernog jazza našlo se deset izvođača. Uz spomenutog Rudmana, tu su Chui, Janko Novoselić, Koolade, Jan Kinčl, Disrupted Project, Laseech, Homeboy, Ante Matas i sam Ramich.
Svoju pjesmu nazvao je "Kana’s Groove" po kćerkici koja će u prosincu napuniti četiri godine.
- Nisam, zapravo, ni razmišljao o tome, ali onda su mi prijatelji rekli: 'Pa moraš i ti napraviti svoju stvar'. U tom trenutku, kada sam krenuo raditi kompilaciju, privatno je to za mene bilo jako teško razdoblje i Kana mi je davala najviše snage za dalje. Gledajući nju, nekako se spontano događalo da programiram i mislim da je ova pjesma način reflektiranja njezinog ritma, kretnje u tom trenutku, zato sam i stavio njezin glasić iz tog razdoblja - govori Ramich.
Album "Croatian Blue"
Priča o ovoj kompilaciji začeta je u Ramichevim šetnjama Berlinom s Danielom W. Bestom, njegovim prijateljem i bookerom. Šetali su s djecom i Best mu je predložio upravo ovaj koncept. U realizaciji mu je puno pomogao i Jan Kinčl, kojeg naziva desnom rukom ovog projekta, Igor Fabris, ma teško je sve i nabrojati, kaže. A, pored svega, lako je i jednostavno dogovorio da mu izdavač bude veoma cijenjena i jaka britanska kuća BBE Music, jedna od najjačih kad je u pitanju soulful glazba i jazzy čiji izvođači su bili ili su to još uvijek Kenny "Dope" Gonzales, Little Louie Vega, Masters at Work, BlackCoffee, DJ Vadim, DJ Jazzy Jeff... "Croatian Blue" prošao je dobro i u prednarudžbi, a dostupan je na svim najvećim glazbenim servisima te vodećim shopovima u svijetu kao CD.
Razmišlja već i o nastavku, jer ovaj je projekt nastao prije korone i pandemija je zaustavila njegov izlazak, pa ga doživljava kao dokument vremena, prikaz glazbe hrvatske klupske scene prije nego što se svijet uvelike promijenio. Drugi dio pokazao bi što se sa scenom dogodilo poslije. A, kao i u drugim segmentima života, dogodile su se velike promjene, samo sada treba pojmiti kako se to odrazilo na umjetnost, u ovom slučaju glazbenu.
Borba sa samim sobom
Što se Ramicha tiče, kao i mnogim glazbenicima, pandemija mu je u jednom trenutku potpuno promijenila smjer u kojem se kretao. U Berlin se doselio prije četiri i pol godine. Presudila mu je tadašnja veza i želja da dijete koje je na putu odrasta tamo gdje će imati više mogućnosti.
- Nakon što sam se već doselio u Berlin, puno puta sam se pitao zašto to nisam učinio prije, bez obzira što to nije jednostavno. Jer primijetio sam koliko sam i stagnirao, previše živio na svojoj staroj slavi u Zagrebu. Predobro mi je i prekomotno bilo, ali tu je bila i konstantna borba sa samim sobom. Sada vidim da mi je Berlin kao grad i ovo okruženje dalo opciju da sebe redefiniram, i zadnjih godina puno radim na sebi što zbog privatnih razloga što zbog poslovnih. Mislim da je to bila jako pametna odluka, premda mi fale obitelj i prijatelji u Zagrebu, a moj grad mi strašno nedostaje - priča Ramich.
I nije jedini koji se odlučio trajno nastaniti u tom u svakom pogledu kozmopolitskom gradu, otvorenom za sve kulturne utjecaje, jer se tamo stvorila prava mala hrvatska umjetnička kolonija. Već unutar pola godine ostvario je prava u Künstlersozialkasse, što znači da je imao pravo na umjetničku rentu i zdravstveno osiguranje, a potom se brzo uvjerio da je sreća što ga je pandemija kao umjetnika zatekla u Berlinu, a ne u Hrvatskoj. I to baš u Berlinu, jer nisu sve njemačke savezne države imali iste mjere pomoći, kao što je to imao glavni njemački grad koji se diči da je umjetnička meka.
- Čim je scena zamrla i sve zatvoreno, odmah smo dobili jednokratnu novčanu pomoć u iznosu od 5000 eura, a neki i više. Bila je to prva reakcija, a onda nam je omogućeno da dobijemo osnovno primanje koje nije veliko, no sasvim je dovoljno da možete platiti stan i režije, hraniti se i odjenuti. Uslijedile su još neke dodatne pomoći, no, naravno, teško je uspoređivati mogućnosti bogate Njemačke s jednom Hrvatskom. Ipak, ovakve mjere nisu vrijedile čak ni u svim njemačkim pokrajinama, a koliko sam čuo od kolega iz nekih drugih dijelova Europe, ovakvu pomoć ni oni nisu imali. Berlin je, jednostavno, grad koji prepoznaje umjetnike, pa iako uvijek može biti bolje, u usporedbi s drugima zemljama i gradovima, umjetnici ovdje imaju jako dobar položaj - ističe Ramich.
Potom mu je, kao i drugim umjetnicima, ponuđen posao u Centru za cijepljenje pri njemačkom Crvenom križu, a imao je razna zaduženja od obrade podataka do komunikacije s ljudima koji su se došli cijepiti.
- Kompletno cijela kulturnjačka scena od DJ-a, producenata, kazalištarca, glumaca, ljudi koji su se bavili organizacijom evenata... dobila je tamo posao. I to je najljepša stvar kad se možeš maknuti s državnih jasli i početi raditi i zarađivati. Sada se to privodi kraju. Klubovi su se otvorili, a u njih mogu ući oni koji su ili cijepljeni ili su preboljeli koronu. Rade do jutra, svira se, život se vraća, barem se nadam, u normalu.