U mladosti se bavio gimnastikom, studirao je kemiju, a završio u novinarstvu i glazbi. Sve ovo opisuje novinara i radijskog voditelja Drugog programa Hrvatskog radija Zlatka Turkalja, Turkija. On je svoju karijeru započeo kao šesnaestogodišnji klinac na Radiju Velika Gorica, gdje je već prvog dana dobio svoju autorsku glazbenu emisiju, a poslu se tada posvećivao koliko je mogao zbog obveza jednog školarca i sportaša. Danas je kao pedesetsedmogodišnjak nominiran za Zlatni Studio 2026. u kategoriji Najbolji radijski glas, a kako nam kaže, za njega i njegov rad to je još jedno lijepo priznanje.
Glasajte za favorite u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
„Završi li Zlatni Studio u mojim rukama, morat ću za njega naći neko lijepo mjesto, jer je studio (radijski) moj drugi dom već 40 godina. Što se dodjele tiče, ne brinem se što ću odjenuti jer znam da će, zahvaljujući mojoj supruzi Vlatki, sve biti skladno i elegantno“, priznaje nam.
Uz njega u istoj se kategoriji za prestižni kipić „bore“ i njegov kolega s Drugog, Marko Bratoš, Kasandra Fučijaš s Otvorenog, Maša Gavranić, voditeljica bravo!KIDS-a, i Mario Jurković s Radija Slavonija.
„Budući da sam prilično angažiran na svojem radiju, samo sam djelomično upoznat s radom većine nominiranih, a kolegi iz mojega tima Drugi, Drugi (Marku Bratošu) čestitam. Dakle, Drugi program ima dvije nominacije u ovoj kategoriji, ali i nominaciju u meni važnoj kategoriji, za najbolji radio godine“, govori nam.
Radio kroz godine
Zato što je u radijskom poslu toliko dugo, mogao je vidjeti kako se taj medij mijenjao kroz godine, osobito u novije vrijeme pod utjecajem tehnologije. Zanimljivo mu je kako se i danas ljudi odlučuju za pojedini radijski program zbog glasova, voditelja, urednika i novinara kojima vjeruju, zbog dobro pripremljenog govornog sadržaja, dobre glazbe i kontakta.
„To je i bilo i ostalo vrlo važno; slušatelji vole zvati na radio, vole se uključiti u razgovore o nekoj temi, komentirati, iznijeti svoje stajalište i postavljati pitanja uredniku i gostima u studiju. Novom tehnologijom radio je na dobitku, jer nekad, ako si propustio emisiju, više je nisi mogao poslušati, a danas se sve emisije na Drugom mogu slušati kad god to slušateljima odgovara“, ističe.
Sve njihove prošle emisije nalaze se u slušaonici HR2, na platformi HRTi, u podcastovima i na drugim društvenim mrežama kao što su Facebook, Instagram, TikTok i YouTube.
„Uz to, dobar dio programa i veliki projekti mogu se pratiti i uživo putem videostreama iz našega novog, najmodernijeg radijskog studija u Hrvatskoj. Posljednji takav projekt u kojem su mogli uživati naši slušatelji i gledatelji bilo je postavljanje svjetskog Guinnessova rekorda „Najviše voditelja u radijskom maratonu““, ističe Turki.
Brojne uloge i emisije
Nedavno je preuzeo i ulogu v. d. urednika Drugog programa Hrvatskoga radija (HR2), a priznaje nam da mu je želja zadržati sve ono najbolje od tradicionalnog radijskog programa i radijske produkcije, sve novinarske vrste i oblike koji se jedino još mogu čuti u programima Hrvatskoga radija.
„Veselim se što rezultati, reakcije novih slušatelja, pokazuju da smo dobro osmišljenim modelima, modernom tehnologijom i većom angažiranošću u proizvodnji uspjeli na društvenim mrežama predstaviti novim generacijama tu našu snagu i vrijednost u konkretnim sadržajima. Dakle, mladim ljudima koji tek otkrivaju radio kao medij“, govori uz osmijeh.
Uz sve navedeno, autor je, urednik i voditelj jedne od najdugovječnijih glazbenih emisija Music Pub, koja je s vremenom postala jedan od najvažnijih programa za domaću glazbenu scenu. Emitirati se počela devedesetih, a kako nam kaže sam Turki, njezina je baza i srž ostala godinama ista.
„Music Pub je i dalje ostao glazbeni talk-show uz koji slušatelji ponedjeljkom mogu uživati i u mini akustičnim koncertima mladih neafirmiranih izvođača i najvećih zvijezda. Na kraju godine tradicionalno organiziram dodjelu nagrada za najuspješnije glazbenike godine. Imati odlične glazbenike u studiju svakoga tjedna, ekskluzivne priče i gostovanja bilo bi šteta ne pokazati“, ističe.
Knjiga i serija
Music Pub je jedna od prvih emisija koju su slušatelji mogli pratiti uživo i preko videostreama ili putem društvenih mreža, a ovo nije jedini Turkijev projekt. Radio je i na brojnim drugim glazbenim produkcijama, a i na dokumentarcima kao što je serija Žene u glazbenoj industriji, čije su glavne zvijezde odlične hrvatske autorice, kantautorice, glazbenice i pjevačice.
„To je bila godina kad je EBU, Europska radiodifuzijska unija, proglasila godinu glazbenica. Jednostavno sam želio pokazati koliko sjajnih dama mi imamo, kako su nastale i u kojim uvjetima neke od najvećih, najuspješnijih karijera. Koja je stvarna uloga žene u hrvatskoj glazbenoj industriji, koje su najčešće poteškoće i na što neke od njih nisu pristajale, a na kraju su upravo svojim stavom, svojom osobnošću, svojim ja, postale poznate i priznate“, govori nam.
Napisao je i knjigu Žene u glazbi, stihu i interpretaciji, a u njoj se mogu pronaći njihove priče, detalji iz njihova glazbenog i osobnog života koji do tada nisu bili poznati.
„To je jedan od projekata, jedna od mojih knjiga i dokumentarnog serijala na koji sam posebno ponosan. Zahvalan sam svim damama što su u meni prepoznale čovjeka i novinara kojem vjeruju i kojem su htjele ispričati svoj životno-glazbeni put“, priznaje Turki.
Medij s dušom
Kako nam kaže, sport ga je naučio jednoj od najvažnijih uloga u životu — koliko je, uz osobne rezultate, uspjeh i talent, važno znati igrati i boriti se za tim, za ekipu. O tome da svoj posao obavlja sa strašću i iznimno uspješno svjedoči i činjenica da je ovogodišnji dobitnik HRT-ove nagrade „Ivan Šibl“ za životno djelo.
„Ta mi nagrada znači jako puno jer je moja veza s radijem počela baš s Hrvatskim radijem. Prije 40 godina gostovao sam na Radio Zagrebu (današnji Drugi program) i tada sam bio predstavljen kao mladi diskofil. Nagrada „Ivan Šibl“ za mene je posebna i važna zato što je Hrvatski radio jedna od posljednjih novinarskih oaza i jer je, uz moj radijski rad, prepoznat i onaj televizijski, ali i moja publicistička aktivnost, što se odnosi na objavljivanje knjiga i diskografskih (gramofonskih) albuma“, otkriva.
U doba kada radio mora konkurirati podcastima, društvenim mrežama i digitalnim platformama, Turki vjeruje kako u Hrvatskoj još ima prostora za medije koji imaju „dušu“, a to ga veseli ne samo kao djelatnika nego i kao slušatelja.
„Radio je puno puta bio otpisan i prognozirali su mu brzi kraj. Pokazalo se da je radio i dalje važan medij, pogotovo u kriznim situacijama poput potresa, pandemija, rata ili poplava. Prema istraživanju u Hrvatskoj, radio je medij kojem ljudi najviše vjeruju, uz koji se vole zabaviti i s kojim vole komunicirati. Radio je bio i ostao važan medij“, ističe.
Vjera u budućnost
Naglašava kako je vrlo bitno razumjeti da na radio danas dolaze i novi ljudi s novim sadržajem i idejama, a to je također jedna od garancija za budućnost radijskog programa.
„Vjerujem u budućnost radija jer već sada Drugi program više nije neki zatvoreni interijer, zatvoreni prostor u kojem se samo govori. Drugi program je na najbolji mogući način povezao zvuk i sliku i u svoj osuvremenjeni prostor uveo video-komponente. Inače, to već duže vrijeme rade i kolege na Prvom programu u emisijama: U mreži Prvog, Intervju tjedna, Oporbeni zarez, A sada Vlada“, govori nam.
Svaki susret s ljudima koji ga poznaju, bio on na blagajni, u taksiju ili tramvaju, poseban je za njegovu karijeru, a osobito mu je drago kada znaju tko je nakon svega nekoliko izgovorenih riječi.
„Lijepo je vidjeti njihovu reakciju, mimiku lica i nastavak razgovora kao da se znamo. To mi je super, jer ti razgovori i počinju vezano uz ono što su čuli na radiju, što sam rekao ja ili kako se u razgovoru snašao i ponašao neki gost u mojoj emisiji. Radio ima tu čaroliju i stvara povezanost slušatelja i glasa iz kutijice koja govori“, otkriva nam Turki.
Pitali smo ga i kako bi volio da ga ljudi pamte, no priznao nam je kako se ne snalazi baš kada mora govoriti o sebi, odnosno dati odgovor na kompliment koji mu je upućen.
„U životu sve radim transparentno, iskreno i s puno strasti. A na vaše pitanje, jednog dana najbolje odgovore dat će ljudi koji su me upoznali, s kojima se družim i koji me vole slušati na radiju“, zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....