Njena publika to možda i ne zna, ali legendarna Zorica Kondža, koja je s dobrim razlogom mnogima omiljena pjevačica, osim na pozornici, vješta je i u kuhinji. Za štednjak je uz svoju mamu prvi put stala još kao djevojčica, godinama je usavršavala i ovu vještinu, a svi koji su kušali neka od njenih jela kunu se da bi uvijek nasmijana i vedra Splićanka mogla parirati profesionalnim kuharima. No, ona o tome i ne razmišlja, sasvim je zadovoljna pozicijom masterchefa u svojoj obitelji, čijim članovima nerijetko nestaje riječi hvale za sve njene specijalitete.
Tako će, uopće ne sumnjamo, biti i ovog Uskrsa, uoči kojeg je Zorica svoje delicije počela pripremati još u ponedjeljak, mnogo prije od ostalih domaćica. Ne samo zato što je blagdan Uskrsa u obitelji splitske pjevačice i skladatelja Joška Banova jedan od najznačajnijih i najljepših dana u godini, nego zato što će ona subotu provesti u Zagrebu, točnije na HTV-u, gdje je članica žirija u spektaklu “Zvijezde pjevaju”.
I zvijezde bi ‘griz’
- Nije ni lako ni jednostavno davati ocjene nečijem pjevanju. Pogotovo kada se radi o ljudima koji nisu profesionalni pjevači, ali su hrabro odlučili stati za mikrofon i pred publikom i žirijem uz orkestar uživo dati najbolje od sebe. Svaka im čast - ističe Zorica, kojoj otkrivamo kako se neki sudionici showa “Zvijezde pjevaju” nadaju da će ona u subotu u Zagreb donijeti neke svojem specijalitete, kako bi nakon pjevanja svi skupa nešto “gricnuli”.
- Ma nema šanse - kroz smijeh govori Zorica i nastavlja: - Kuham već danima za šestoro ljudi, jer nam na Uskrs dolazi i naš sin Toni sa suprugom. Nije mi problem samo kuhanje, jer volim kuhati, ali svakog Uskrsa razmišljam kako trebam kupiti još najmanje jednu ‘teću’. Uz to, stvarno ne znam kako bih ta jela nosila sa sobom u Zagreb, bojim se da bi to bilo previše grubo za transport - kaže Zorica, koja je kuhati naučila od svoje mame. Kasnije je pokupila recepte i od svekrve, sestara i prijateljica, a već godinama slovi za jednu od najboljih kuharica na našoj glazbenoj sceni.
Pršut hoće
- Sa svojima se zafrkavam da kuham po narudžbi. Dakle, uoči svakog većeg blagdana, a pogotovo Uskrsa - što ga mi, kao tradicionalna obitelj koja obilježava sve vjerske blagdane, posebno volimo jer upravo Uskrs označava početak novog života i slavi se u proljeće, godišnje doba u kojem se i priroda ponovo budi - izađem pred svoje muške i pitam ih što bi voljeli da im napravim. Ovaj puta za Veliki petak mom Jošku, Ivanu i Luki predložila sam rižot s morskim plodovima, crni rižot, bakalar na brudet, bakalar bjanco, te sipu s bobom. Nakon konzultacije s Tonijem i njegovom suprugom, složili su se da bi voljeli da napravim bakalar na brudet i sipu s bobom, jer to nismo dugo jeli. Bakalar na brudet imali smo i na Badnjak, ali moji vole to jelo. A što se tiče sipe s bobom, već dugo to nisam spremala, pa ne čudi da su se moji i toga uželjeli - otkriva Zorica, koja će uz sve ovo za Uskrs napraviti i pravu dalmatinsku pašticadu s njokima.
- Pripremit ću je još u četvrtak ili petak, kako bi me na sam Uskrs, kad se vratim iz Zagreba, sve spremno dočekalo - govori pjevačica koja će svojoj obitelji za bogati blagdanski doručak poslužiti francusku salatu, rotkvice, mladi luk, sir i pršut.
- Bilo je godina kada sam kuhala uskrsnu šunku, ali moji muški više vole pršut, pa sam se prilagodila - govori Zorica koja će umijesiti i sirnicu i uskrsnu pincu.
Držimo se tradicije
- Što se kolača tiče, oni mi, priznajem, nisu najjača strana. Znam ih napraviti, ali nisam baš rođena za slastičarku, a godine su me naučile da moji ukućani najviše vole štrudel od jabuka i paradižot koji obavezno radim nakon Uskrsa i to po receptu koji sam dobila s Hvara. U tom hvarskom paradižotu sve je klasično. Dakle, uzmeš sedam jaja, razdvojiš žumanjke od bjelanjaka i onda od bjelanjaka napraviš čvrsti snijeg. Litru mlijeka staviš u plitku ‘teću’, dodaš vanilin šećer i pustiš da zakuha, a potom žlicom vadiš bjelanjke i staviš ih kuhati u mlijeko. Onda, po receptu s Hvara, umjesto keksa na dno teće staviš ostatke sirnice na koju složiš žličnjake. Nakon toga posebno umutiš žutanjke sa sedam žlica šećera, a potom u tu ‘teću’ dodaš vrelo mlijeko i uz miješanje kuhaš na laganoj vatri dok se malo ne zgusne. Tu smjesu onda uliješ u zdjelu sa sirnicom i bjelanjcima i staviš da se ohladi. Probaj, izvrsno je, sirnica baš daje jedan dobar okus, a ujedno možeš naučiti i nešto od naših starih koji ništa nisu bacali, nego su ono što se nije pojelo koristili za nova jela - predlaže Zorica, koja je sredinom tjedna obojila i pisanice.
- Iskreno ću reći da smo ih obojili umjetnim bojama. Meni je, naravno, ljepše, vidjeti one obojene prirodno, a bilo je godina kada smo ih tako i bojali, pa smo znali imati zelene pisanice koje smo dobivali kuhajući jaja sa špinatom, plave pisanice koje smo kuhali s ljubičastim kupusom kao i one ljubičaste dobivene kuhanjem s ljuskama ljubičastog luka. Sinovi bi, kad su bili mali, još po tim pisanicama crtali i ukrase, što nas je sve veselilo. No već godinama jaja bojimo umjetnim bojama i po njima onda lijepimo šarene naljepnice. To ja zovem spojem tradicije i modernog: držimo se tradicije, na stolu i oko stola uvijek je sve, što se običaja tiče, onako kako je to nekad bilo i kod naših roditelja, ali poneka sitnica ipak nije identična kao kod moje mame, što je danak užurbanom tempu života kakav danas svi živimo - priznaje pjevačica koja je posljednjih tjedana, na veselje svoje publike, zaredala s nastupima.
Romantični suprug
- Bome, nakon ovoliko duge stanke koju nam je odredila pandemija, svi smo se zaželjeli glazbe i koncerata. I publika i mi. Imam toliko poziva za nastupe da i ne pamtim kada ih je zadnji puta toliko bilo. Zamislite, sada, u travnju, moj koncertni kalendar već je gotovo popunjen do rujna - ističe Zorica koja će, bude li sve po planu, za koji mjesec svoje brojne obožavatelj obradovati i novim pjesmama.
- Što se pjesama tiče, uvijek se tu nešto kuha. Ja priznajem da sam poprilično izbirljiva, da baš pazim kakve ću pjesme pjevati, pa onda dugo biram, kombiniram, pitam se može li to još bolje... Ali, radi se i na tom planu - kaže ova sjajna pjevačica koja nikad u životu nije izigravala nedostižnu zvijezdu jer za tim, iskreno, nikad i nije imala potrebe.
Umjesto toga, glazbenica omiljena zbog svojih iznimnih vokalnih sposobnosti, velikog raspona glasa, ali i svoje iskrenosti i neposrednosti, bila je i ostala skromna i normalna. Pa je onda takvu, skromnu, veselu i normalnu, ponovo pitanjem ‘vraćamo’ u kuhinju i tražimo je da nam otkrije kuha li bolje meso ili ribu.
- Moj Joško sada bi vam rekao da sam dobra i u mesnim i u ribljim specijalitetima. A ako bi ga baš pitali koje mu je moje jelo najbolje, mislim da bi odabrao nešto na žlicu. Ili neku gregadu, ili brudet ili možda fažol sa suhim mesom - otkriva Zorica koja je s Joškom Banovom nedavno, točnije 14. ožujka, proslavila trideset i petu godišnjicu braka. Ljubav između njih dogodila se 1985. dok je Zorica radila na pjesmi ‘Pokora’, reći će pjevačica koja je s Joškom prije vjenčanja hodala tri godine.
- Da, nakon tri godine što sam je pratio doma i stalno zvao na piće, pristala je reći ‘da’ - kroz smijeh dodaje skladatelj koji baš nikad nije zaboravio njezin rođendan ili godišnjicu braka.