Nemojte, molim vas, igrati komediju kao komediju. Igrajte je ozbiljno, uvjerljivo i istinito. Jer ako je situacija komična, ne treba je dodatno podcrtavati smijehom. Bio je to savjet koji je glumici Orneli Vištici dao kazališni redatelj Vito Taufer dok su pripremali komad za Satiričko kazalište Kerempuh. A stigao je kao naručen jer 29-godišnja Mostarka ubrzo je dobila prvu ulogu u sitcomu, što joj je prvi TV angažman u kojem je komičarka. Kako svoj profesionalni proboj može zahvaliti sapunicama poput “Larina izbora” i “Vatra ivanjskih”, tako se šira javnost pomalo i iznenadila kada je dobila priliku gledati jednu drugu Ornelu, onu u “Dragim susjedima”, RTL-ovoj humorističnoj seriji koja se emitira subotom navečer.
- Ja možda izgledom i pojavom sugeriram jedno, ali zapravo svojim habitusom i karakterom nešto sam sasvim drugo. Netko tko me vidi prvi put uvijek će me smjestiti u dramu, no ljudi iz posla koji me dobro poznaju, redatelji, reći će za mene da sam idealna za komediju. To je kod mene vrlo specifično, a s druge strane jako dobro jer mogu proći u svakom žanru - zaključuje uz smijeh Ornela. A jedan od redatelja koji dobro poznaje Višticu je Milivoj Puhlovski. Zajedno su snimali “Larin izbor” i “Pravu ženu” i za dugih druženja na setovima, jer ipak je snimanje tih serija trajalo mjesecima, redatelj kultnih “Smogovaca” očito je zamijetio Vištičin vrckasti karakter i sklonost šali.
Uloge zavodnice
- Milivoj Puhlovski, kojeg mi glumci zovemo Pule, nazvao me je zbog uloge u “Dragim susjedima”, čiji je kreativni producent. Stvarno volim s njim raditi, cijenim tu njegovu žustrinu, energiju i brzinu. Vrlo je osebujna osoba i veliki zezant, no prije svega odličan psiholog koji točno zna kada treba glumca isprovocirati, a kada nasmijati. Psihologija je u svakom poslu izuzetno važna, a posebno u ovom. Treba znati izvući iz ljudi najbolje, a tako je i lakše i ljepše raditi. Uglavnom, Pule me kontaktirao da dođem na casting i rekao mi da ima za mene ulogu čiji se lik zove kao ja, Ornela.
Zezala sam ga jesam li ja bila inspiracija, no na kraju kad smo krenuli snimati više nisam znala oslovljavaju li na setu kolege mene ili lik koji tumačim - smije se Ornela. No to nije prvi put da tumači lik koji se zove kao ona ili pak da joj se ponavljaju druga imena. Tako kada je morala zamijeniti Maju Posavec u predstavi “Krletka”, Ornela je ponovno postala Ornela. U kratkom filmu “Reflection” bila je Ivana, baš kao i u dugometražnom “Mrtve ribe” Kristijana Milića, a Klara u “Vatrama ivanjskim” i u novoj aktualnoj predstavi Kerempuha “Samoubojica”. Kako gotovo u svemu Vištica nalazi neko značenje, obično pozitivno, tako i to doživljava kao svojevrsnu dobru karmu što joj se likovi na ovaj ili onaj način ponovno vraćaju u život.
I ne prate je samo imena, nego uloge zavodnice bez obzira na žanr u kojem se našla. Ništa neobično jer je visoku, vitku brinetu prodornih plavih očiju lako ubaciti u taj kalup, zasigurno će djelovati uvjerljivo.
- Još ću ući u stereotip, spašava me od toga jedino uloga u Milićevim “Mrtvim ribama”. Ali ne bunim se. Osim moje Ornele u “Dragim susjedima” koju žene mrze i tračaju, a muškarci obožavaju, dopala me je i uloga Klare Maksić u “Samoubojici” koja je femme fatale. No koliko je sličnosti između likova koje tumačim i mene, nezahvalno je pitanje. Nikad zapravo ne možete povući točnu paralelu između glumca i njegova lika jer to ovisi o situaciji koju glumi. U nekima ćete reagirati točno kao lik, u sljedećoj nećete ili ne znate jer nikada se u njoj niste našli.
Prilično dobro poznajem sebe i znam kako ja kao Ornela Vištica reagiram u određenim situacijama, barem onima koje sam prošla. Poveznicu tako mogu naći u scenama u kojima me moj cimer kojeg igra Asim Ugljen stalno pokušava osvojiti i kuca na moja vrata. I taman kada misli da je uspio, ja mu zalupim vrata. Možda tu postoji sličnost mene i mog lika, jer i ja ću uglavnom vrlo brzo “zatvoriti vrata” ako je posrijedi nešto negativno - objašnjava uz smijeh Vištica. Kada su već susjedski odnosi tema, Ornela se smatra dobrom susjedom i navodi kako u njezinu životu susjedi odmalena igraju važnu ulogu.
Kod susjeda
- Dok sam kao dijete boravila kod bake na selu, više sam bila kod susjeda nego doma. Bila sam vrlo društveno dijete i obožavala sjediti kod njih na kauču i promatrati što rade. I u Mostaru imamo iste susjede već 29 godina. Kćeri moje susjede, tete Zorke čuvale su mene kad sam bila mala, a sada kada dođem k mami ja čuvam njihovu djecu.
Postala je to već neka vrsta obiteljskih odnosa. U Zagrebu isto imam super susjede, djeca moje susjede znaju mi pokucati u bilo koje doba dana na vrata, a i ja na njihova kada netko nešto treba. I nikada nisam imala nikakve konflikte u tom pogledu. Kada vam je obitelj daleko, susjedi su neka vrsta kompenzacije, a i tu su prvi za slučaj da se nešto loše dogodi - navodi. A slično je i sa “susjedima” na setu. Njezin kolega Petar Ćiritović, kaže, čovjek je kojem se uvijek možete nasmijati, posebno ako cijenite direktan i pomalo brutalan humor bez puno uvijanja.
O Ćiritoviću
- Uvijek će reći što misli, sviđalo se to nekome ili ne. Ja osobno to jako cijenim kod njega. A smijeha nam sigurno ne fali jer su neki skečevi tako urnebesno smiješni da se mi glumci prvo moramo prestati smijati da bismo ih uspjeli snimiti - govori Vištica.
Ova godina, za razliku od prošle, donekle joj je lakša. I sama će se složiti da joj se u 2017. - kako poslovno tako i privatno - dogodilo toliko koliko se nekima dogodi za deset godina. Od predstava i prve glavne uloge u igranom filmu “Mrtve ribe” s kojim je stigla i do Pula Film Festivala, preko značajnog angažmana u BBC-jevoj seriji “Love, Lies and Records” do sudjelovanja u kulinarskom show “Tri, dva, jedan - peci!” i romanse te prekida sa chefom Matom Jankovićem, o čemu nerado priča.
- Istina, svašta se dogodilo. Godina je bila puna svega. Puno različitih ljudi prošlo je kroz nju. I karaktera i projekata, ali ne žalim ni zbog čega. Sve što se dogodilo imalo je važnost i vjerujem da se sve u životu događa s razlogom. Ne vjerujem u slučajnosti, nego smatram da trebamo slušati život i prihvaćati sve što nam on nosi, jer to je sve za naše dobro. Nikada ne znate što vas u životu čeka - zaključuje Vištica.
Čeka odmor
Slično odgovara i kada je pitate za novu ljubav. Kaže, posvećena je poslu i radu na sebi.
- Samo tako možete ići naprijed, stagnacija nikad nije dobra i prošlost neka ostane u prošlosti. Što se mene osobno tiče, ja imam pozitivan pristup životu i ljudima i kod mene uvijek živi ljubav, kako god to netko doživljavao - uzvraća. Sada je još očekuje završetak kazališne sezone u Kerempuhu, na čijem je repertoaru i predstava “Samoubojica” u kojoj igra, a kako je odlučeno da “Dragi susjedi” dobiju i drugu sezonu, krajem lipnja će za Beograd gdje se serija snima. Više od toga u poslovnom smislu ne može konkretno najaviti.
- Nadam se da će ići i druga sezona “Love, Lies and Records”, no tek treba pričekati kakav će biti rasplet, a i neki su pregovori još u tijeku za snimanje izvan granica Hrvatske, ali to prepuštam svojoj agentici - kaže Vištica.
Sada se već unaprijed veseli ljetu i odmoru, prvenstveno nekom putovanju na kojem će dobro napuniti baterije. Konačnu odluku o destinaciji još nije donijela, no bit će to svakako neko lijepo, daleko mjesto s puno pijeska, a nada se da će konačno realizirati i posjet sjevernoj Švicarskoj, što već dugo priželjkuje.
- Iskreno, jedva čekam dobar i kvalitetan odmor. U zadnjih šest mjeseci gotovo uopće nisam putovala, a ja nisam tip osobe koja dugo može izdržati bez putovanja, to me ne usrećuje. Naravno, i na Jadran ću, obožavam našu obalu i otoke, posebno Korčulu, a svake godine barem na dva, tri dana otputujem i u Perast, malo mjesto pod zaštitom UNESCO-a na samoj granici Hrvatske i Crne Gore.
Otkrila sam ga prije pet, šest godina kada sam snimala film “Reflection”. To je još jedna ljepota glumačkog posla, odvede vas na nevjerojatna mjesta za koja možda nikada ne bih doznala da nisam glumica - rekla je za kraj Ornela Vištica.