Iako su sve kategorije u izboru za najveću medijsku nagradu Zlatni Studio važne i vrijedne, posebno značenje ima nagrada za Novo lice u kazalištu.
Kazališni žiri u toj kategoriji nominira mlade glumce i glumice do 30 godina, a uzima u obzir i još uvijek studente koji su zaigrali u nekoj predstavi s profesionalcima. Nerijetko nagrada prvi put skreće pozornost publike i šire stručne javnosti na nečiji još do kraja nebrušeni talent, pa je tako lanjsku dobitnicu Zlatnog Studija Elizabetu Brodić zbog nagrade zamijetila i Nova TV te joj dala glavnu ulogu u seriji “Drugo ime ljubavi”. Prvi dobitnik nagrade bio je Filip Vidović, a ove se godine za nju natječu dvoje vrlo mladih glumaca od 22 i 23 godine, te prvi put netko tko je završio privatni glumački studij.
Matino Antunović: 'Lutam po kazalištima, svog posla nemam'
Matino Antunović
Matino Antunović
Makaranin Matino Antunović (28) finalist je Zlatnog Studija u kategoriji novo lice u kazalištu, zahvaljujući ulogama u predstavi “Muževi i žene” INK Pula, prema Woodyju Allenu.
- Igram više uloga, točnije njih pet: Voditelja, Paula, Davida, Michaela i Richarda. Voditelj nema problem, ali uživa stvoriti ga. Paul je svojevrsni Don Giovanni koji samo želi provesti noć sa Sally, ali kad shvati s kim ima posla, bježi glavom bez obzira. David je bivši Judyn suprug, traumatiziran tim brakom. Michael je romantičar koji traži ženu. Njemu je vrijeme da se oženi. Žena kojom se želi oženiti je Sally, ali ona njega ne želi. Završava s Judy koju ne voli, ali barem ima ženu kraj sebe. Richard je neuravnoteženi psihijatar kojeg je ostavila djevojka, njegova pacijentica Rain, s čim se on nikako ne može pomiriti - objašnjava Matino Antunović predstavu u kojoj pored njega igraju Valter Roša, Lara Živolić, Luka Mihovilović, Mada Peršić i Gala Nikolić.
Glumac koji je sudjelovao kao plesač u opernim i mjuzikl produkcijama zagrebačkog HNK i Komedije, bio je dio jedne “ilegalne” predstave Filipa Šovagovića za koju se ulaznice nisu mogle nabaviti na blagajnama, a stalnog angažmana u kazalištu nema.
- Nisam u stalnom angažmanu pa je neizvjesnost moja svakodnevica s kojom se sve bolje nosim od audicije do audicije, pa tako i od projekta do projekta. Uz “Muževe i žene” Istarskog narodnog kazališta u Puli, trenutačno igram i u “Kabanici” Hrvatskog narodnog kazališta u Zadru i Drame plus te u “Malenoj i Klepetanu” zagrebačkog Gradskog kazališta Žar ptica - kaže Antunović kojeg viđamo i po reklamama.
Završio je privatni glumački studij Libertas u Zagrebu.
- Tijekom studiranja trudio sam se upijati sve upute koje sam dobivao od raznih profesora, a primjenjivao bih ono što meni najbolje odgovara. Još se formiram kao glumac, ali i kao osoba. Rad na sebi nikad ne prestaje - tumači Makaranin koji, barem prema društvenim mrežama, zaključuje da njegov zavičaj glasa za njega.
- Velika hvala Makaranina - kaže glumac iz čijeg su grada još potekli glumci Zoran Čubrilo, Iva Visković, Nera Stipičević i Stipe Kostanić.
Ana Uršula Najev: Osim glume, volim i pjevanje, ali ne želim postati ‘ona koja pjeva’
Ana Uršula Najev
Ana Uršula Najev
Ana Uršula Najev (22) u predstavi splitskog HNK “Kušnja” igrala je više uloga, a za nagradu Zlatnog Studija u kategoriji Novo lice u kazalištu nominirana je za Mary Warren u predlošku Arthura Millera. Izuzetno je polaskana nominacijom, to više što je u ulogu Mary Warren uskočila prilično brzo i za potrebe samo dvije izvedbe. Ana Uršula Najev (22) još je uvijek studentica glume, na splitskoj Umjetničkoj akademiji.
- Mary Warren i Abigail, koju sam prvotno postavljala u ‘Kušnji’, dijametralno su suprotni karakteri. Igrajući naknadno Mary, dogodilo mi se ono omiljeno, a to je probijanje vlastitih granica jer je suprotnost pokretačkim, dominantnim ženskim licima kakve obično imam priliku igrati. Svakoj ulozi u ‘Kušnji’, bila ona jedna od glavnih ili sporedna, pristupila sam s jednakom posvećenošću i zato mi je drago da su redateljica i žiri prepoznali moj rad - kaže Ana Uršula Najev.
Profesionalizam, kreativnost i ljubav prema radu osobine su za koje smatra da posjeduje oduvijek, ali, kako napominje, njezinom su ranom profiliranju uvelike pridonijeli profesori s Akademije, kolege iz klase, kolege sa scene i redatelji koji su joj dali šansu. Uz glumu se bavi i estradnim projektima, pjevanjem.
- Glazbu doživljavam kao osobnu satisfakciju i terapiju, pa često održavam koncerte, pogotovo ljeti, kad za to imam više vremena. Ipak, odlučila sam ne prodirati u estradnu scenu i autorski rad na njoj da ne bih bila etiketirana kao ‘ona koja pjeva’. Malo jest apsurdno da ljudi trebaju ponekad kriti talente da ne bi bili svrstani u ladice, ali sve u svoje vrijeme. Gluma je na prvome mjestu, a svakom kvalitetnom glazbenom projektu se rado odazovem, posebno ako je humanitarnog karaktera. Prvo što mi je na rasporedu je samostalni koncert u hvarskom kazalištu 15. veljače u povodu Valentinova. Bit će na repertoaru ljubavni klasici, od američkih i španjolskih do domaćih balada, primjerice ‘Unchained melody’, ‘Besame mucho’, ‘Vridilo je’ od Olivera... Slijedi humanitarna večer autorskih skladbi Tomislava Mrduljaša u Lisinskom 17. veljače uz brojne druge izvođače - najavljuje glumica, koja trenutno igra u “Djeci recesije”, “Kušnji” i “Cabaretu Splićanke”.
- Uskoro ću zaigrati i u predstavi ‘Žudnja/4.48 Psihoza’, koji je obnova diplomskog ispita s četvrte godine akademije. Uz to, kao krunu školovanja pripremam monodramu po knjizi ‘Rabljeno doba’ Svjetlane Aleksijevič. Trenutno ne snimam ništa osim nekih akademskih projekata, ali do ljeta se očekuju dvije premijere u kojima sam igrala: ‘Ribanje i ribarsko prigovaranje’ Milana Trenca i ‘The Match’ Jakova Sedlara - najavljuje.
Marin Klišmanić: Drago mi je da netko misli da je moja uloga jedna od uvjerljivijih
Nominaciju za Zlatni Studio za najbolje novo lice u kazalištu ostvario je 23-godišnji Marin Klišmanić za ulogu Andreja u “Tri sestre” Bobe Jelčića.
“Ostvario je zanimljivu, kad je muški dio ansambla posrijedi, najuvjerljiviju ulogu u režiji Bobe Jelčića u zagrebačkom HNK. Izvrstan je partner, nenametljiv, a koristan, Dariji Lorenci Flatz u ulozi Nataše Ivanovne, a svojega Andreja daje kao bespomoćno razmažena melankolika, no možda ipak bliže ludilu negoli filozofskom miru, te osvaja svojom neposrednom energijom i stanovitom drskošću u igri”, stoji u obrazloženju nominacije, uz opasku da se značajna čini i njegova scenska pojava te uvijek potrebna fizička sprema.
- Drago mi je da netko misli da je moja uloga jedna od uvjerljivijih u predstavi, no mislim da je to malo pretenciozno; mislim da su sve uloge jednako uvjerljive - skromno će Marin.
Lik Andreja bio mu je, kaže, vrlo zanimljiv i izazovan.
- To je čovjek koji je u predstavi iz trenutka u trenutak drugačiji.
Od početka do kraja predstave pretvori se u potpuno drukčiju osobu.
Najprije je nesiguran dječak, a postupno se pretvori u najgoru figuru, koja je uništila san obitelji da odu u Moskvu - priča glumac.
S redateljem Bobom Jelčićem radio je već nekoliko puta tijekom studija, tako da se radilo o poprilično uhodanom timu.
- Jednom od njegovih najvećih kvaliteta u redateljskom poslu smatram to što je vrlo jasan. Kod njega se sve razumije, nema magle.
To je za glumca vrlo važno. Kad znaš što se od tebe očekuje, znaš i što ćeš učiniti, pa je ugodno raditi - kaže Marin.
Riječi hvale ima i za ostale kolege glumce.
- Svi su vrlo sposobni i uvijek spremni za istraživanje, kopanje po sebi u svrhu traženja onoga što je najbolje za ulogu - tvrdi Marin, koji trenutno radi na stvaranju jedne eksperimentalne predstave u Teatru &td.