"Jučer sam, kada sam doznao da ga više nema, cijelu noć razmišljao o njemu. Zaspao sam tek pred zoru, žalostan. Baš me strefilo to što je otišao. Ja sada ne mogu reći po čemu ću ga sve pamtiti, jer ja njega ne mogu ‘pamtiti‘, pošto je on dio mene, dio moje mladosti, glazbenog puta, odrastanja, razgovora o glazbi, tulumarenja, koncerata...", kaže Jurica Pađen koji je Ivana Piku Stančića upoznao ispred zagrebačke Zvečke.
"Ja sam tada imao sedamnaest i pol godina, on je bio tri i pol godine stariji. Već onda bio je sjajan glazbenik i dobar, dobar čovjek. Tih godina puno smo svirali, puno promišljali glazbu, puno tulumarili, divljali okolo... Pamtim kao danas kad sam prvi put otišao kod njega u Amruševu na neki tulum. Dan prije, kad me zvao na tulum, rekao mi je: ‘Nemoj se uplašiti ako ti vrata otvori medvjed‘. Mislio sam da me zafrkava, nisam tome uopće pridavao pažnju, a onda sam došao u Amruševu i na vratima je doista bio krupan, visok čovjek. Eto, tako sam upoznao Pikinog tatu, velikog slikara Miljenka Stančića, od kojeg je Piko naslijedio i likovni talent. Jer upravo zahvaljujući Piki, koji je 1981. producirao drugi album grupe Aerodrom ‘Tango Bango‘ kojeg smo snimali u Milanu, ja mogu reći da imam jedan od najupečatljivijih odnosno najboljih omota albuma na ovim prostorima", govori Pađen koji je Piku Stančića posljednji put vidio prije dvije i pol godine kada je s frendom došao u Pučišća na Braču gdje je Piko posljednjih godina živio.
"Ta kava koju smo došli s Pikom popiti trajala je skoro cijeli dan jer smo se prisjećali svega živog. Od onog kako smo se vozili na koncert u Sisak i zbog šljunka na mokroj cesti proklizali u drvenu ogradu čija je letva probila vjetrobransko staklo i ušla između Husa i Pike koji su sjedili naprijed, dok smo Neno Zubak i ja bili na stražnjem sjedištu Pikinog Renaulta 4. Automobil se od udarca dva puta prevrnuo dok s kotačima u zraku i letvom u staklu nije završio u obližnjem polju, a nas četvorica prošli smo bez i jedne ogrebotine", govori Pađen, koji se tada, na Braču, uz kavu na plus 35 stupnjeva sjetio i jednog davnog ljeta sredinom sedamdesetih kada su glazbenici iz grupe 220 imali probu, doma kod Nenada Zubaka.
PROČITAJTE VIŠE Ivan Piko Stančić bio je među najutjecajnijim umjetnicima u Hrvatskoj
"Bilo je nesnosno vruće tog ljeta u Zagrebu, a kako je proba odmicala, mi smo se svlačili. Najviše je u tome prednjačio Piko, koji je na koncu gol-golcat na bubnjevima odsvirao svoju dionicu. Kako? Sjajno!", govori Pađen.
Vijest o smrti frenda i glazbenog uzora pokosila je i sjajnog gitaristu Sašu Novaka.
"Piko je u mom muzičkom životu ostavio takav trag koji se ne može u par rečenica opisati. Bio mi je producent na samom početku moje karijere, u mojim najjačim diskografskim izdanjima. Bio mi je uzor, učitelj i mentor u mojim producentskim počecima sa Greasballsima, a također i suradnik na kasnijim izdanjima Psihomodo popa. Bio mi je sudrug u bendovima kao što su Le Cinema, Novak & Kopola, La Video i BoraBora. A vrhunac svega je da je bio i dio mog Sale & Friends benda. S Pikom sam muzički tri kontinenta prošao, nebrojene muzičke i privatne razgovore vodio, najčešće dok je sav ‘normalni‘ svijet još spavao. Ukratko: bio mi je prijatelj i obojio je moj život kao nitko drugi", tužno govori Novak.
"Moram priznati da me je, kao i većinu nas, potpuno zatekla vijest o odlasku Pike Stančića. Piko je bio jedan od najvećih protagonista i na samim novovalnim, ali i nikako ne samo njima, počecima Prljavog Kazališta i cijele tadašnje glazbene scene. Iz tih vremena albuma Prljavog Kazališta i ‘Crno bijelog svijeta‘, s nama je bio povezan kao neprocjenjivi producentski, ali i autorski suradnik. U ovim ga se trenucima na prvu prisjećam i kao nezaobilaznog sudionika naših proba i, još važnije, nogometnih utakmica nakon njih. Meni je nekako najbliže ostao u pamćenju po tome što mi je, za vrijeme svog studiranja u Francuskoj, odabrao i avionom poslao moj prvi pravi, profesionalni set bubnjeva. To je u onim vremenima bila gotovo nemoguća misija. Otišao je dobar, velik čovjek koji je zadužio sve nas glazbenike i cijelu jednu glazbenu epohu koju smo zajedno živjeli", govori Tihomir Fileš iz Prljavog kazališta, dok Matija Vuica kroz plač kaže:
PROČITAJTE VIŠE Umro je legendarni glazbenik, producent i akademski slikar Ivan Piko Stančić
"Otišao je naš Piko. Čovjek velikog osmijeha, predivnog karaktera, uvijek prepun veselja. Jure i ja upoznali smo ga ispred Zvečke i na prvu se sprijateljili s njim. Jure i on bili su baš dobri, dobri prijatelji, znali su telefonski pričati i po dva sata, a ja bi se sa strane smijala i pitala se o čemu toliko dugo njih dvojica mogu govoriti - prisjeća se Matija, koju pitamo je li istina da su skoro sve djevojke koje su osamdesetih dolazile pred Zvečku i Kavkaz bile zaljubljene u Pika.
"Ne znam jesu li bile sve, ali mnogima se dopadao. Kako i ne bi, kad je on u sebi imao tu jednu istinsku dobrotu, a kada bi se nasmijao svi su imali potrebu nasmijati se s njim. Ja ne pamtim da sam ga ikada vidjela namrgođenog. On je cijeli svijet uvijek pozivao na osmijeh", kaže Matija.
Komentari
0