Kada ste u žiriju nekog kulinarskog showa, to u pravilu znači da ćete nerijetko sa snimanja otići s mučninom u želucu. Aktivni ugljen i ostali zdravstveni pripravci, posebno u samom startu emisije, još dok u njoj sudjeluju oni manje vješti natjecatelji, neizbježni su rekviziti uglednih chefova. Uostalom, vidi im se i na licima kada su blizu trovanja, a loše ocjene samo na kraju potvrde taj dojam. No, Ivana Pažanina, člana žirija RTL-ova showa “Tri, dva, jedan - kuhaj!”, želudac zaboli više od nerviranja, nego izravno od loše spravljenog tanjura.
- Nema tu puno filozofije. I kada je jelo stvarno loše, moram ga probati. Plaćen sam da ga kušam, iako sam već puno puta rekao u emisiji kako nisam angažiran i da me truju. No, nije to ništa tako strašno i neshvatljivo. Kandidati su amateri i kad krenu eksperimentirati, zna ispasti katastrofalno. Na kraju me, iskreno, želudac više zaboli od nervoze. Što ću? Takvog sam temperamenta, volio bih da je sve savršeno, a to uglavnom nije. S druge strane, gušt vam je vidjeti kakvi su bili u početku, a kako kuhaju na kraju sezone. Koliko su napredovali, naučili. To je stvarno ludilo, pratiti ih i doći s njima do kraja. Čovjek je ponosan, osjećam se kao pravi učitelj, a i za mene je ovo odlična škola. A kada imate pomoć profesionalaca, onaj tko je dovoljno inteligentan i nadaren može se nakon showa nastaviti baviti hranom, živjeti od toga - zaključuje 33-godišnji Pažanin.
Pred kamerama
Ovo mu je druga sezona tog popularnog RTL-ova showa koju radi. I baš poput kuhara amatera koji su pred televizijskim kamerama popravili svoje gastro-vještine, tako i Pažanin sada djeluje mnogo opuštenije nego što je to bio slučaj kada je tek ušao u emisiju.
- Prva i druga sezona showa doslovno je neusporediva. Nebo i zemlja. Prvu godinu bio sam jako u grču. Sve je to za mene bilo potpuno novo, bačen sam u vatru. I to višestruko. Prvo pred kamere, a potom i što se tiče interesa medija. Trebalo se jednostavno naviknuti na sve to, proći taj početak kada je najgore. Sada kada sebe gledam u ovoj drugoj sezoni, vidim da sam opušten. I stvarno mi je lijepo. Nemam više nikakvu tremu pred kamerom, uopće ih više ne zamjećujem - govori Pažanin. Da se opustio u televizijskom studiju vidi se, primjerice, i po načinu na koji sjedi dok ocjenjuju kandidate.
- Istina. Često me iz produkcije upozoravaju da se ispravim. Čovjek se tako brzo navikne kao da je cijeli život tamo, interesantno je, barem meni. Zanimljivo je to životno iskustvo, a prilika za to ne pruža se svima - odgovara. U drugoj sezoni više se i raspričao pa su njegovi verbalni dueli s drugim članom žirija, Tomislavom Špičekom, postali još zanimljiviji.
- Sve je spontano, sve je zezancija, ništa to nije predviđeno scenarijem. Baš smo “ud’ri jedan po drugome”, ali sve kroz šalu. Super mi je ovaj show jer ništa nije namješteno i to mi je najbitnije od svega. Nema ničega lažnog i mislim da se to osjeti na malim ekranima - kaže Pažanin.
Trening boksa
Dok traje snimanje, od ponedjeljka do četvrtka, boravi u Zagrebu. Na setu moraju biti oko 8, 9 ujutro, a iz Jadran filma, gdje je smješten studio “Tri, dva, jedan - kuhaj!”, izlaze oko 21 sat, ovisno kako taj dan teče snimanje. Sljedeća dva sata Pažanin se kaže posveti sebi pa najčešće ode na trening boksa.
- To je čista rekreacija, ništa ozbiljno. No, odlično se osjećam nakon toga, a dobro je i zbog fizičke forme jer tamo konstantno jedemo i uz to sjedimo. Imao bih brzo 300 kilograma da ne vježbam i nema takav ispušni ventil - objašnjava. No, u ova dva mjeseca, koliko ga televizijske obveze vežu uz Zagreb, uspio je samo dva puta otići kući u Split, premda je praktički već od četvrtka navečer slobodan. Uskoči uvijek neka obaveza, promocija koju treba odraditi, ali kako i sam priznaje, život mu se ovako idealno posložio - zimi Zagreb, a ljeti Trogir gdje je chef poznatog restorana Don Dino.
Inače, već u prvoj sezoni kada se pojavio preuzeo je svojevrsnu titulu najzgodnijeg televizijskog kuhara od Davida Skoke. Na to pitanje Pažanin se samo nasmijao uz komentar kako mu je to sve jako zabavno i simpatično.
- Naravno da sve to godi egu, ali ipak bih više volio da se sudi prema hrani. Kada sam prihvatio show, bio sam svjestan da će se mediji zainteresirati za mene i moj život. Meni je sve to simpatično, ne smeta me, nosim se s time prilično dobro. Ipak, moram priznati, nisam očekivao da ću biti toliko medijski eksponiran. Svjestan sam da je sve ovo sastavni dio televizijskog posla i da će sve ta pažnja kako je došla, tako će i proći. No, o svoj intimni život ne planiram izlagati javnosti - uzvraća Pažanin. To se prvenstveno odnosi na Pažaninovu djevojku, 26-godišnju Andreu Koprčinu iz Solina, s kojom je već dulje u vezi. Uostalom, kad će brak, djeca ne pitaju ga, kaže, ni njegovi roditelji.
Na žlicu
- Davnih sam ja dana otplovio od kuće, i to doslovno - kaže uz smijeh, referirajući se na dio svoje profesionalne karijere koja je počela s cruiserima. Naime, Pažanin je od malih nogu imao samo dvije želje - kuhati i ploviti.
- Nevjerojatno, ali meni nikad nije ništa drugo palo na pamet, ni biti liječnik, pilot, nogometaš, što već svi požele biti kad su mali. Uvijek sam volio jesti, biti gdje se kuha. A kod nas doma uvijek se nešto nakuhavalo. Moja mama odlično kuha, a pokojna baka Vinka, mojeg tate mama, bila je stvarno vrhunska kuharica. Uz nju sam naučio taj talijanski đir manistre, njoke, ma svu tu hranu koja se veže uz naše dalmatinsko podneblje. Kod nas je uvijek moralo biti i nešto da se na žlicu pojede, sjećam se i danas svih tih silnih lonaca - prisjeća se Pažanin. Odrastao je u obitelji u centru Splita. Bio je, kaže, pravo “splitsko dite”, a svojim roditeljima nije zadavao previše glavobolja. Vjerojatno sve do trenutka dok nije završio srednju školu i s jedva navršenih 18 odlučio otići na cruiser.
Ledolomac
- Kako i zašto je to meni palo na pamet, ni danas ne znam, ali osjetio sam užasnu potrebu da se otisnem na more. Otac mi je radio kao pomorac, a i pokojni djed je bio kapetan, pa je to valjda nešto što se nosi u krvi. No, kada sam rekao roditeljima da ja idem kuhati na brod, otac mi se uhvatio za glavu, rekao mi “jesi li ti normalan, gdje ćeš tamo, ti si još pravo neiživljeno dijete, pa tek ti je 18”. No, nisam htio odustati i onda je zaključio, ako ja to tako želim, da me neće sputavati, bolje da mi pomogne. Na kraju je išao sa mnom kada sam potpisivao papire - prepričava. Tako je tek završeni kuhar s nekoliki mjeseci odrađenih na Šolti završio na preuređenom ledolomcu koji plovi do Antarktika. Pa iako je sama plovidba, koja je započela u Argentini, bila vrlo neugodna jer je more tako valjalo da su se prestrašili da će ih i potopiti, zbog te pustolovine nikad nije požalio. Čak ni zbog užasne hladnoće na koju momak iz Dalmacije nije bio ni najmanje naviknut.
- Užasno se puno radilo, krvavi je to posao. No, to je stvarno zanimljivo za vidjeti. Smrznuo sam se, istina, no bilo mi je dobro. Plovi se u periodu od studenog do veljače, a tada su temperature ipak umjerenije, oko minus 15, minus 20 Celzijevih. Bilo je to stvarno iznimno iskustvo, žešća obuka od vojske. Kada sam se vratio nakon šest i pol mjeseci, bio sam potpuno drukčiji. Od teškog djeteta postao sam čovjek, vratio se s puno manje kila nego što sam imao i dugom kosom. Okrenulo me skroz, bila je to nevjerojatna transformacija - priča. Nakon godinu i pol dana cruisera, prebacio se na mega jahte. Tjedni najam inače jedne takve stoji i po 130 tisuća eura tjedno, a Pažanin je kuhao za glumce, vozače Formule 1, razne zvijezde, bogataše. Pet godina je proveo po jahtama, a onda mu je takav život dojadio.
Ne voli hotele
- Uvijek se to more vrtjelo oko mene, uvijek me privlačilo, a kada sam ispunio tu svoju želju, osjetio sam potrebu vratiti se kući. Zabrinuo sam se jer sam osjetio da gubim finesu za restorane. Naime, na jahtama kuhate za otprilike 18 ljudi, a restoran je nešto sasvim drugo. Specifično je to okruženje i rad, a i nije me bilo par godina u Hrvatskoj, što nije dobro za karijeru. Veliki hotelski sustavi nikada me nisu privlačili, ali taj restoranski šušur i njegov adrenalin oduvijek sam volio - navodi Pažanin. U ovih nekoliko godina od svojeg povratka radio je u Sukošanu u restoranu Griblja, vodio restoran u ACI Marini na Palmižani gdje je kuhao i glumcu Johnu Malkovichu, surađivao sa Stephanom Macchijem i Bracom Sanjinom, a u Passaroli na Hvaru nahranio Novaka Đokovića...
Angažman u showu “Tri, dva, jedan - kuhaj!” stigao mu je u pravo vrijeme, njegovo ime postalo je poznato i izvan restoranske scene, a sada ulazi u drugu sezonu vođenja Don Dine.
A kakav je chef po pitanju kuhinje, a ne samo kuhanja?
- Ako sve štima, onda sam i ja dobar - uz smijeh uzvraća Pažanin.