Dokumentarni filmovi uvijek su u modi, a nečija životna priča gledateljima može biti uzbudljivija od najnapetijeg igranog filma. Tako je i s nekim sudbinama junaka “Supertalenta” Nove TV koji, osim neobičnih, dirljivih, a ponekad i opasnih talenata, svake nedjelje publiku privlače i svojim neobičnim životnim pričama koje možda ponekad i neće završiti uspjehom, ali će ih promatrači honorirati zbog iskrenosti i emocija glavnih junaka.
Među takvima su priče iluzionista Stanelija, pjevačice Anatache Filimone i Tetiane Kundyk, koji su u prve tri epizode osme sezone showa osvojili zlatni gumb i tako izravno prošli u daljnje natjecanje.
Staneli (25) je već u prvoj epizodi “Supertalenta” otkrio zašto je kao dječak pobjegao od kuće i pridružio se cirkusu Galapagos te kako je postao iluzionist. Ispričao je kako je još kao dječak sanjao o tome da postane mađioničar i pobjegao od kuće kako bi se pridružio cirkusu. Potporu nije imao ni od obitelji, ni od okoline, ali on je nastavio sanjati. Čak i kada su ga u cirkusu tukli i zlostavljali.
- Imao sam 14 godina kada sam se pridružio cirkusu zbog kojeg sam pobjegao od kuće. Godinama nitko nije znao gdje sam, policija me je tražila, ali nikada me nisu našli - priča Staneli kojem u cirkusu nije bilo bajno.
Bol i uspjeh
- Maltretirali su me, tukli, spavao sam vani, na kamionu, pod mostom, ali trpio sam svu patnju i bol jer sam htio da mi otkriju tajne kako izvode trikove. No, nikad mi nisu htjeli otkriti ništa. Bilo mi je teško, a nisam imao nikoga s kim bih mogao podijeliti ono što sam osjećao. Život su mi obilježili bol, patnja, ali i uspjeh. Zbog svega što sam preživio ponekad se osjećam kao da imam 40 godina, iako mi je tek 25 - govori Staneli koji je dosta čitao o iluzionističkim trikovima, a iako mu u cirkusu nisu željeli otkriti tajne zanata, on je potajno promatrao cirkusante i sam zaključio kako to oni izvode.
Danas živi od mađioničarskih trikova koje sam osmišljava i izvodi, a radi na relaciji Zagreb - Tešanj - Švedska. Ističe kako živi za aplauz, a ne za novac. Nadimak Staneli je neobični mladić iz Tešnja, kojemu je pravo ime Nurija, dobio po Stanliju iz dvojca Stanlio i Olio jer je bio jako mršav, a družio se s prijateljem koji je bio deblji zbog čega su ih zvali Stanlio i Olio i tako je na kraju postao Staneli. Ponosan je, kaže, što je prvi mađioničar koji je uspio osvojiti zlatni gumb na “Supertalentu” (dala mu ga je članica žirija Maja Šuput), a želja mu je da zahvaljujući ovom natjecanju postane mađioničarska zvijezda.
U čarapama
I 36-godišnja Tetiana Kundyk, koja je svojim umijećem balansiranja na žici osvojila publiku, ali i Davora Bilmana koji joj je pritisnuo zlatni gumb, iza sebe ima dugogodišnji cirkuski staž. Ova Ukrajinka s engleskom adresom je još kao djevojčica počela plesati u cirkusu gdje je razvijala svoj talent. Iako su njezini roditelji mislili da će još kao djevojčica odustati od toga, Tetiana još uvijek radi u cirkusu sa svojom obitelji. Nastupala je u kazalištima, parkovima i kabaretima, a njezina je točka posebna po tome što je prepuna pokreta i nema čvrsti oslonac pa u bilo kojem trenutku može pasti. Iako je, kako kaže, pala milijun puta, smatra da ima talent za ponovno ustajanje jer se nikad ne predaje. Tetiana ima sina starog godinu i pol, a nastup u “Supertalentu” prvi je nakon poroda. Veliku podršku ima od supruga koji također radi u cirkusu kao hodač na žici, a svoj talent ne smatra opasnim.
- Nije to toliko visoko da mogu poginuti ako padnem. Ali, priznajem da je ponekad bolno sjediti i hodati na žici širokoj samo šest milimetara. Zato i nastupam u čarapama, kako bih prikrila modrice nastale od žice - otkrila je cirkuska gimnastičarka kojoj je nastup u “Supertalentu” sjajna prilika da prvi put posjeti Hrvatsku.
Mozambik u Drnišu
Dobitnica trećeg zlatnog gumba Anatacha Filimone Kević Zandamela, 19-godišnjakinja iz Drniša, očarala je žiri “Supertalenta” i Martinu Tomčić, koja joj je dala zlatni gumb, svojom izvedbom pjesme “I’ll Never Love Again”. Djevojka raskošna glasa pohađa srednju školu za prehrambenog tehničara i živi u učeničkom domu sa sestrom koja je tri godine mlađa od nje. Obožava pjevanje i ples, a kao petogodišnjakinja pridružila se zboru u Drnišu, postavši tako najmlađa članica. Svaki put kad stane na pozornicu, ima veliku tremu i strah od mikrofona.
Anatacha dolazi iz nesložne obitelji i s roditeljima nema dobar odnos, ali joj je zato sestra sve na svijetu. Velika joj je želja otići u Mozambik i upoznati svoju širu obitelj. Tijekom odrastanja vršnjaci su je maltretirali zato što je drugačija, a s 15 godina trebala je završiti u domu za nezbrinutu djecu. Iako je proživjela vrlo teške životne trenutke i ponekad se osjeća kao da je sama na svijetu, danas naglašava kako ju je teška životna situacija ojačala. Jer, ona sada zna gdje pripada - na pozornicu, pod svjetla reflektora.
Pažnju publike privukla je i Lucija Šarčević, 17-godišnjakinja koja u svom selu Rumboci, kod Prozor Rame u BiH, vodi crkveni zbor i potpredsjednica je Franjevačke mladeži. Za nju je vjera nešto posebno. Vidi druge kojima je vjera samo formalnost i to je jako žalosti. Na misi se i zaljubila u klavir pa je odlučila ići na privatne satove glazbe.
Veseli Crnogorac
- Sada sviram klavir, gitaru i ukulele, a pjevam i u vokalnoj skupini na vjenčanjima već tri godine. Što se instrumenata tiče, klavir mi budi veće emocije, a gitara mi je više za društvo. Ukulele, treći instrument na kojem sviram, dobila sam na poklon i naučila ga svirati za 15 minuta jer sam već znala svirati gitaru. Željela bih još naučiti svirati flautu i tamburicu kad nađem vremena - kaže Lucija koja je na premijernom nastupu izvela “Žute dunje” grupe Indexi. Premda je još u osnovnoj školi pobijedila na županijskom glazbenom natjecanju, a iza sebe već ima i nastup s Matom Bulićem, glazbu smatra isključivo hobijem i ne misli se baviti profesionalno pjevanjem ni sviranjem. Ne želi biti zvijezda, ali za to ima sve predispozicije.
Baš poput nje, smisao za glazbu od malih je nogu pokazivao i Šćepan Stojanović (25) iz Golubovaca kod Podgorice. Simpatični Crnogorac harmoniku uči od desete godine.
- Prvo sam učio svirati klavirnu harmoniku, a u prvom razredu srednje škole prešao sam na harmoniku dugmetaru, s kojom sam već u drugom srednje sudjelovao na prvom natjecanju. Na harmonici znam vježbati više od sedam sati dnevno, a rekord mi je 12 i pol sati u jednom danu - priča Šćepan koji priznaje da je tako naporan tempo vježbanja ponekad rezultirao iscrpljenošću i dehidracijom.Iako je dobio ponudu da studira u Rusiji, nije htio napustiti svoj kraj. Kao harmonikaš imao je pregršt solo nastupa, a od natjecanja ima 12 prvih nagrada.
Prvak je harmonike u Crnoj Gori i potpuno se posvetio glazbi kako bi bio najbolji u tome što radi. Kao mali sanjao je da sudjeluje na talent showu, a na “Supertalent” se prijavio jer želi pokazati da je harmonika moderni instrument, unatoč tome što je ljudi doživljavaju kao narodnjački instrument. Za kraj, spomenimo da ovaj veseli mladić voli dobro društvo, finu hranu i djevojke, a priznao je kako su mu Hrvatice iznimno zgodne. Trenutačno je slobodan, stoga su sve karte otvorene po pitanju njegova srca.
2000 godina
Nastup Gorana Mitrevskog (32) su voditelji Frano Ridjan i Igor Mešin s punim pravom prošle nedjelje najavili riječima: “Ne pokušavajte ovo kod kuće!” Goran, koji je sve zabezeknuo hodajući bos po vatri, dolazi iz Makedonije, a po struci je informatičar kojega su oduvijek zanimali teatar i iluzije. On tvrdi da magija živi u svakome od nas, a svojim iluzionističkim trikovima zabavlja sve uzraste. Organizira pustolovne kampove za djecu i odrasle, a na jednom od festivala upoznao je ljubav svog života. Njegova specijalnost je hodanje po vatri, i to radi jedini u Europi, koristeći tehniku staru 2000 godina. Na “Supertalent” se prijavio jer želi pokazati svoj talent i potvrditi da je sve moguće.
- Prvi susret s mađioničarskim trikovima doživio sam još kao dječak tijekom cirkuske predstave kada sam ostao fasciniran pojavom žene koja leti na sceni te prizorom čovjeka kojemu odrezana glava i ruka bivaju vraćene. Zainteresirao sam se za to, a prvi trik koji sam u rodnoj Bitoli kao 15-godišnjak naučio bilo je nestajanje loptice među rukama - prisjeća se Goran koji ne želi otkriti kako je uspio hodati bos po vatri bez opekotine jer se, ističe, mađioničarski trikovi nikada ne otkrivaju.