Svijet elektroničke glazbe mnogima se možda čini manje zabavnim i uzbudljivim od, recimo, svijeta popa ili rock’n’rolla. No, čim malo zagrebete ispod površine shvatite da je to nepoštena pretpostavka. Možda čitate sva ta silna imena DJ-eva koji nastupaju na festivalima i nemate pojma tko su svi ti ljudi. A ako trebate znati samo jednog, predstavljamo vam Ricarda Villalobosa, kojega možete slušati uživo na We Love Sound festivalu na zagrebačkom Jarunu 2. lipnja.
Poznat po svojoj ljubavi prema minimalističkom techno zvuku, Villalobos je sve samo ne tipični DJ.
Rođen u Čileu, kad je imao tri godine s roditeljima je pobjegao od Pinochetove diktature u Njemačku. Odrastao u ljevičarskom okruženju s roditeljima sveučilišnim profesorima, Villalobos se već kao dječak zaljubio u glazbu. Prvo je postao veliki fan Depeche Modea, a onda su mu roditelji kupili sintesajzer i počeo je stvarati svoju glazbu.
"Moraš biti DJ cijeli svoj život. Ne možeš se odlučiti baviti time s 20 godina jer misliš da je cool. Dirnut si time; plačeš zbog ritma. Ja plačem cijelo vrijeme do puštam setove. Nitko ne primijeti jer misle da je to samo znoj", kaže Villalobos.
Osim minimalističkog techna i mikrohousea, u njegovim se višesatnim setovima često nađe salse, europske folk glazbe... Villalobos kaže da se trudi ne biti popularan.
"Ja sam protiv promocije, protiv interneta. Stvarno se trudim da ne budem više uspješan. U tome mi pomaže moja supruga jer kaže da joj je bitnije da budem s njom i da budem otac našoj djeci nego da zarađujem više novca nego sad. Obitelj me drži zdravim i živim. Otkad imam obitelj u 10 ujutro, kažem da je vrijeme da idem doma", rekao je nedavno.
Prije nego što je postao obiteljski čovjek, Villalobos je živio od gaže do gaže, a napunio je sve važnije klubove na svijetu, dok je na Ibizi već godinama stalno ime.
O njegovom je nevjerojatnom životu i karijeri snimljen dokumentarac "Villalobos", koji je premijeru imao 2009. godine na filmskom festivalu u Veneciji.
U režiji Romualda Karmakara, radi se ili o najboljem ili najgorem filmu ikad snimljenom - nikome još nije jasno jer ga je vidjela samo nekolicina. Naime, nakon premijere u Veneciji, nigdje više nije prikazan.
Sve što znamo o njemu znamo iz tada objavljenih kritika. Jedna strana tvrdi kako se radi o "genijalnom putovanju u dušu glazbe i ritma", dok drugi uvjeravaju kako je to "najgori film ikad prikazan na nekom festivalu". Teško je procijeniti.
Isti redatelj snimio je dokumentarac "Po noći mislim na Njemačku" o njemu i nekoliko drugih DJ-eva koji je imao premijeru na Berlinaleu. Došao je i Villalobos, i to u kombinezonu koji izgleda kao pidžama, u plavoj i roza boji te u crnom sakou. Fotografija je postala legendarna.
Nije Villalobos samo šaljivdžija. Ima čvrste stavove o politici i društvenoj klimi. Tako je primijetio kako je i glazba postala klasno pitanje.
"Dođete na Ibizu i morate platiti 80 eura za ulaz u klub. Boca vode je 20 eura, a gore, na galeriji, vidite ljudi koji plaćaju 1000 eura za bocu votke. Odjednom imaš društvo s više različitih klasa u klubu. To se događa u cijelom društvu: ako imaš privatno osiguranje, imat ćeš zdrave zube. Ako si bogat u starosti, možda ćeš živjeti, ako nisi - vjerojatno nećeš", kaže. Ipak, i on misli da ima nade, barem u njegovoj profesiji.
"Glazba može izbrisati klase, u slučaju da je podij veći od VIP dijela", kaže Villalobos.
Što je sve pripremio za zagrebačku publiku dođite vidjeti na Jarun 2. lipnja, gdje na We Love Sound festivalu osim njega nastupaju The Martinez Brothers. Sonja Moonear i Jackmaster te hrvatski DJ-i Mariano Mateljan, Andrea Ljekaj i Pips.