Prije četiri godine Brad Ingelsby napisao je scenarij i producirao hvaljenu mini-seriju "Mare of Easttown" s Kate Winslet u glavnoj ulozi. Donijela mu je pohvale, nagradu Writers Guild of America, te nominacije za Emmyja i brojne druge nagrade. Winslet je zasluženo odnijela kući Zlatni globus.
Ingelsby se sada vratio s novom kriminalističkom mini-serijom za HBO - "Radna skupina" (Task). Glumačku ekipu opet predvodi velika filmska zvijezda. Ovaj put je to silno uvjerljiv, sjajni Mark Ruffalo.
Nakon prikazane prve dvije epizode, serija ima ocjenu 7,8 od 10 na IMDb-u, te 89 posto pozitivnih ocjena na Rotten Tomatoes.
"Radna skupina" nije laka krimi-drama. Već nakon prve epizode mnogi su komentirali da je mračna i moralno složena poput kultne, također HBO-ove "Žice". Bavi temama obiteljskih trauma koje se prenose generacijama, društvenom nepravdom, zarobljenicima sustava...
Ruffalo tumači posrnulog federalnog agenta Toma Brandisa, bivšeg svećenika koji je potpuno slomljen nakon zastrašujuće obiteljske tragedije. Umjesto rada na terenu, zapali su ga štandovi na sajmovima karijera, kojima, kako kaže njegova šefica - "nitko ne prilazi ni da uzme prospekt". Brandisa u akciju ponovno uvlači poziv da vodi posebnu postrojbu, radnu skupinu, kada niz pljački skrovišta opasne moto-bande privuče pozornost FBI-a.
U timu mu se pridružuje šarolika grupa lokalnih policajaca: nesigurna državna policajka Lizzie (Alison Oliver), preživjela žrtva obiteljskog nasilja Aleah (Thuso Mbedu) i zgodni detektiv Anthony (Fabien Frankel).
Negativca vrhunski igra Tom Pelphrey. On je Robbie, radnik čistoće i općenito simpatičan čovjek koji samo želi malo više novca za svoju djecu i liječenje pokoje stare rane. Njegova nećakinja Maeve (Emilia Jones) pokušava odgajati njegovu djecu umjesto njega, nesposobna živjeti vlastiti život dok Robbie ne riješi svoje probleme.
U depresivnoj igri ‘lopova i pandura‘, priči prepunoj složenih likova, i vrlo dinamičnoj, gledatelj napeto čeka da vidi tko će ostvariti svoj plan.
Serija ima sedam epizoda, dostupna je na HBO Max streaming platformi, a nove epizode dolaze ponedjeljkom, kada se emitiraju i na HBO kanalima.
Brad Ingelsby, čiji scenaristički i producentski popis stoji, među ostalim i ispod filmova "Echo Valley" i "The Lost Bus", "Izvan igre", "Prijatelj" i "Amerikanka", u intervjuu za Jutarnji list govori o svojim likovima, o motivaciji i glumcima. Objašnjava zašto voli pisati o nevidljivim ljudima i radničkoj klasi iz predgrađa Philadelphije gdje je i sam odrastao.
· Odakle je došla ideja za "Radnu skupinu" i kako se razvijala?
Moj je ujak bio svećenik, augustinac, oko 30 godina prije nego što je napustio svećeništvo. Često razgovaram s njim i stalno sam mu postavljao pitanja o njegovim pogledima na Boga i jesu li se oni mijenjali kroz godine, kakvo je to putovanje bilo.
· Znači, osobna obiteljska priča bila je polazište?
Da. A onda sam pročitao da FBI koristi svećenike i druge pripadnike klera nakon masovnih nesreća, dovode ih kako bi savjetovali žrtve i obitelji žrtava u trenucima tragedije. To mi se učinilo jako zanimljivim - evo svećenika čiji je posao služiti Bogu i župnoj zajednici, a sada mu je posao služiti na jedan posve drugačiji način.
· Je li vam to odmah otvorilo prostor za lik Toma?
To me jako zanimalo, kao i ideja FBI agenta koji nije osobito pronicljiv, možda ne primijeti određene tragove, ali u svoj posao unosi vrlo specifičan pogled na svijet, a to su u mojoj glavi empatija i suosjećanje. To mi je bilo zanimljivo jer mi se činilo da to još nismo vidjeli kod FBI agenta. Uz to, Tom, kojeg glumi Mark Ruffalo, je lik kojem se sve što je u životu držao istinom urušilo nakon tragedije koja mu se dogodila, i on pokušava shvatiti sve to patnje u svijetu. Kao: "Kako Bog može dopustiti da se nešto takvo dogodi? Pozvao me da posvojim ovu djecu i ja sam ih posvojio, a to je dovelo do ogromne tragedije u mom životu. Kako to mogu razumjeti?"
· Jeste li htjeli da Tom utjelovi ta univerzalna pitanja o vjeri i patnji?
Mislim da svi mi ponekad imamo takva pitanja, Znate, "ovo se nekako ne uklapa". To me zanimalo i onda sam morao pronaći priču oko toga. Ali krenulo je jer me jako zanimala ta osoba, Tom, čovjek koji mora doći do neke razine vjere.
· Dakle, nije riječ o klasičnoj religijskoj priči nego o osobnom putu prema vjeri?
Kraj serije nije takav da će on kleknuti pred oltar, nego da pušta dječaka i vjeruje da će s njim biti u redu, a to mi je već jedna razina vjere. Nije to: "Vraćam se Crkvi i sjedim u klupi."...
· A Robbie kojeg glumi Tom Pelphrey?
Nastao je zahvaljujući tehničkom savjetniku. Razgovarali smo o jednoj drugoj priči, a on mi je rekao nešto što me jako zaintrigiralo. Rekao je: "Poštari i smetlari su dio tvog života, znaju mnogo o tebi, a nevidljivi su." To mi se urezalo u pamćenje.
· I Robbie je, dakle, zamišljen kao lik kojeg društvo ne primjećuje?
Da. Poštari prolaze kroz naše kvartove svaki dan, znaju tvoje račune, koje časopise čitaš. Znaju puno o tebi, a potpuno su nevidljivi. Isto je s Robbiejem, Tomovim likom. On je nevidljiv jer je smetlar, prolazi kroz kvartove, a ljudi ga ne primjećuju. Ali i sam se osjeća neviđenim u svom životu, a ova (provala) je njegov način da na neki način vrati svoj život.
· Kad imate takve likove, zamišljate li odmah glumce koji bi ih mogli igrati?
Obično ne, ali nakon pisanja prve epizode pitao sam se: "Tko bi mogao biti otac, FBI agent, netko sa sjeveroistoka Amerike?" Mark Ruffalo odmah se izdvojio. On ima sve što Tom treba – toplinu, duhovitost. Srećom, rekao je "da". Tom Pelphrey se prijavio na audiciju. Poslao je snimku i odigrao scenu. Imao je smijeh i energiju koja je savršeno odgovarala Robbieju. Usto, fizički možeš povjerovati da provaljuje u kuće, a istovremeno drži sina za ruku i smije se. Kad sam vidio snimku, pomislio sam: "Vau, ima sve kvalitete koje tražim u Robbieju." I Mark i Tom su fantastični u seriji, obojica su briljirala.
· A teme poput roditeljstva, žalovanja, iskupljenja? Jeste li ih od početka imali u glavi?
Za mene je pisanje način suočavanja sa strahovima. Gotovo svaka priča koju sam napisao u zadnjih deset godina ima motiv gubitka djeteta. To je moj način da se kao roditelj nosim s tim strahovima.
· Zašto se taj motiv stalno vraća u vašim pričama?
Mislim da je to moj način da ih proradim kroz pisanje. A ujedno i put vjere – odrastao sam kao katolik, vjernik sam, ali imam milijun pitanja. Ne mogu sve uvijek shvatiti.
· Je li pisanje za vas i način da sam sebi odgovorite na ta pitanja?
Upravo tako. Moj ujak me podsjetio na citat rabina Heschela (veliki židovski teolog op. a.): "Bliži smo Bogu kad postavljamo pitanja, a ne kad mislimo da znamo odgovore." To mi je postalo svojevrsno svjetlo vodilja za seriju. Htio sam lik koji će postavljati pitanja – ne mislim da Tom na kraju zna odgovore, ali spreman je postavljati pitanja.
· Cilj serije nije dati odgovore nego potaknuti publiku na razmišljanje?
Da. Ako postavljaš pitanja, to znači da si na putu. Važno je nikad ne izgubiti iz vida o čemu serija zapravo govori. Da, to je triler i ima zastrašujuće i akcijske scene, ali u svojoj srži govori o ocu koji mora otpustiti svoj bijes, oprostiti sinu i doslovno otvoriti vrata i reći: "Dobro došao si."
· Dakle, triler je okvir za puno dublju emocionalnu priču?
Tako je. Ima napetost, akciju i obrate, ali na kraju mora govoriti o nečemu duboko emocionalnom, što se, nadam se, osjeti u seriji.
· Glumačka postava je uistinu jaka...
Apsolutno. Casting direktorica Avy Kaufman odradila je vrhunski posao. Emilia Jones, Alison Oliver, Martha Plimpton, Fabien Frankel, Thuso Mbedu, Silvia Dionicio, Phoebe Fox... svi su izvrsni. Velika je sreća imati glumce takvog kalibra. Oni i slabiju rečenicu učine snažnom (smijeh).
· Kako izgleda vaš tipičan dan snimanja kao showrunnera?
Svaki dan sam na setu, rano dolazim. Gledam što se snima i pitam se: "Može li ovo biti bolje? Može li ova rečenica biti bolja? Trebam li o nečemu porazgovarati s glumcem?"
· Koliko često u hodu mijenjate ili dorađujete scene?
Često. Ali istodobno pazim da scena ima smisla u širem luku priče. Moj posao je biti tihi vodič, pomagati glumcima da znaju gdje su emocionalno, redatelju da zna što scena znači.
· Dakle, vidite sebe više kao tihu potporu nego autoritativnog šefa?
Upravo tako. Ako netko ima bolju ideju – prihvatim je.
· Je li vam lako prepustiti kontrolu kada netko drugi predloži bolje rješenje?
Da, jer najvažnije je da pobijedi najbolja ideja. Nije bitno tko ju je donio ako je dobra za priču, idemo s njom. To je ono što volim: suradnja.
· Koliko vam znači prikazati kraj iz kojeg dolazite?
To mi je ključno. Pišem o radničkoj klasi koju rijetko viđamo na ekranu, a ako i vidimo, često bez slojevitosti. Želim im dati bogat unutarnji život i dostojanstvo.
· Dakle, cilj ti je prikazati radničku klasu slojevito i s poštovanjem?
Da, upravo to. Živim ondje i mnogo mi znači hodati tim ulicama i čuti ljude kako kažu: "Hej, dobro si to ispričao, učinio si da budemo ponosni." To mi je jako važno i ne shvaćam to olako. Želim da ljudi osjete da je uloženo puno brige u likove i taj način života. Vidim u tome puno heroizma i rekao sam isto za "Mare of Easttown". Ono što me privuklo kod Mare bili su ljudi koji svakog dana ustaju, navuku rukavice, sjednu u auto i odlaze na poslove koje možda i ne vole, ali ih rade iz osjećaja dužnosti prema roditeljima, djeci ili partnerima. Smatram to na svoj način herojskim i želim tome odati počast. Mislim da to rijetko viđamo na ekranu, a meni je to izuzetno važno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....