„Moja hrana nije ona ljudska, ne ubijam janjce i jarad da bih utažio svoju glad; žirovi i bobice dovoljna su mi hrana”, riječi su koje bi danas mogao izgovoriti netko tko je odlučio izbaciti meso iz prehrane, a zapravo su stare više od dva stoljeća. Neki smatraju kako su vegetarijanstvo i veganizam pojmovi novog doba, no rečenica s početka potječe ni manje ni više nego iz usta Frankensteinova čudovišta, stvorenja koje je 1818. godine stvorila spisateljica Mary Shelley. One otkrivaju mnogo o kontekstu u kojem je ta priča nastala te o idejama njezine autorice, piše El Pais.
Ljubav prema životinjama
Zanimljivo je da malo tko povezuje vegetarijanstvo s Frankensteinom. Većina ljudi pamti zastrašujuće crte i osobine tog stvorenja, osobito one koje su prožele popularnu kulturu zahvaljujući brojnim filmovima i stripovima, kao što su lice puno ožiljaka, vijci u vratu i nespretni pokreti.
Njegovo suosjećanje i ljubav prema životinjama rijetko se spominju. Isti je slučaj i kada se razgovara o njegovoj autorici Mary Shelley koja je, poput svojeg supruga, pjesnika Percyja Bysshea Shelleyja, također podržavala vegetarijanstvo. Zahvaljujući slavnom eseju iz 1813. godine pod imenom A Vindication of Natural Diet u kojem se zalagao za prehranu bez mesa, saznalo se kako je i on sam prakticirao vegetarijanstvo.
No, činjenica da čudovište ne jede meso značajan je dio njegova lika. Dok ga u nedavno objavljenom filmu Guillerma del Tora Frankenstein (2025.) jedva prikazuju kako jede, u romanu čudovište više puta ističe kako osjeća glad i žeđ. Autorica pritom detaljno opisuje namirnice koje konzumira. Iako njegovu prehranu određuju namirnice koje nađe na svom putu, unatoč prilici da kuša meso, Frankenstein se ipak odlučuje za voće, bobice, žirove, kruh i sir.
Jedne od prvih noći koje provodi u šumi nakon što ga je njegov tvorac, Victor Frankenstein, napustio, stvorenje nailazi na logorsku vatru koju je ostavila skupina prosjaka. Pokraj vatre zatekne ostatke pečenih iznutrica. Stavlja ih u usta i otkriva da su mu mnogo ukusnije od plodova koje je dotad skupljao. No, umjesto da od toga trenutka počne jesti meso, čudovište iz tog iskustva zaključuje da, ako vatra poboljšava okus životinja, vjerojatno poboljšava i okus povrća.
Uskoro to i potvrđuje: primjećuje da se bobice kvare na toplini, dok orašasti plodovi i korjenasto povrće, naprotiv, postaju ukusniji. Nedugo zatim, kada stiže do kolibe starca koji, prestravljen, bježi, Frankenstein jede njegov ostavljeni doručak, koji se sastoji od kruha, sira, mlijeka i vina. Primjećuje kako mu se ova zadnja namirnica nimalo ne sviđa.
Moderni Prometej
Roman Frankenstein nosi podnaslov Moderni Prometej, aludirajući na grčki mit. Prometej je, prema legendi, ukrao vatru bogovima kako bi je darovao čovječanstvu. Priče Victora Frankensteina i Prometeja slične su po tome što su obojica prkosila bogovima i samoj prirodi: jedan je stvorio život od nežive tvari, a drugi je ukrao vatru i postao dobročinitelj ljudskog roda. Obojica su, međutim, bila teško kažnjena zbog svojih djela.
Percy Bysshe Shelley smatrao je vatru katalizatorom ljudskog pada. Između ostaloga, tvrdio je da je Prometej, krađom vatre, omogućio čovječanstvu da je koristi u „kulinarne svrhe“, čime je meso postalo ukusnije i probavljivije, a konzumacija životinjskih leševa prihvatljivija.
„Tek omekšavanjem i prikrivanjem okusa mrtvog mesa te njegovom kulinarskom pripremom ono postaje pogodno za žvakanje ili probavu; a prizori krvavih sokova i sirove strahote ne izazivaju nepodnošljiv prezir i gađenje“, napisao je Shelley u djelu A Vindication of Natural Diet.
Frankensteinovo čudovište kuša meso, ali na kraju odbacuje „Prometejev dar“ i nastavlja se hraniti voćem i povrćem. Za Percyja Bysshea Shelleyja i njegove suvremenike vegetarijance, suzdržavanje od mesa bilo je moralno pitanje. Dok se suvremeno vegetarijanstvo i veganizam najčešće pozivaju na humanitarne razloge i dobrobit životinja kao glavne motive za prihvaćanje takvog načina života, za vegetarijanske romantičare 19. stoljeća najvažnija je bila spona između zdravlja, morala i prehrane. Shelley je smatrao kako je konzumacija mesa neprirodna te da je taj čin posljedica ljudskog izgona iz raja.
Progonstvo Adama i Eve označilo je početak sveukupne degeneracije i brutalizacije čovječanstva. Za Percyja Bysshea Shelleyja upravo je čin prihvaćanja neprirodne prehrane, one koja se temelji na namirnicama koje nisu bile konzumirane u raju, bio onaj koji je čovječanstvo zauvijek osudio na propast.
Slika društva 19. stoljeća
Jedenje mesa promijenilo je odnos ljudi i životinja, otvorivši vrata nemoralu. Stoga odbijanje Frankensteinova čudovišta da jede meso, prema vegetarijanskim uvjerenjima toga doba, postavlja to stvorenje na višu moralnu razinu. Na neki način, ono se poistovjećuje sa životinjama, uključujući ih u svoj krug moralnog obzira.
Jedno od najrazrađenijih promišljanja o vegetarijanstvu Frankensteinova čudovišta dolazi od feminističke spisateljice i aktivistice za prava životinja Carol J. Adams u njezinoj knjizi The Sexual Politics of Meat (1990.). Adams posvećuje jedno poglavlje Frankensteinovu čudovištu, u kojem raspravlja o frustraciji koju ono doživljava zbog odbacivanja od strane ljudi. Nevino i lišeno svake okrutnosti od samog početka, stvorenje se suočava s ljudskim zlom čim kroči u svijet: ljudi ga napadaju kamenjem i oružjem. Adams piše da čudovište naposljetku shvaća kako je, „bez obzira na vlastite moralne standarde uključivosti, ljudski krug iscrtan tako da su iz njega isključeni ne samo on nego i druge životinje.“
Procurila vijest o povijesnoj akviziciji: Netflix razmatra preuzimanje Warner Bros Discoveryja
Frankensteinovo vegetarijanstvo može se tumačiti kao dokaz da ono posjeduje moralni kodeks inkluzivniji od ljudskog, premda Adams tvrdi da je ono ujedno i simbol onoga što je čudovište „priželjkivalo i trebalo, ali nije dobilo od ljudskog društva“. Tako čudovište postaje moralno ogledalo čovjeka koji ga je stvorio i, posljedično, ostatka čovječanstva koje na njega reagira s odbojnošću i nasiljem.
Osim moralnih prednosti takvog načina života, vegetarijanci iz doba romantizma tvrdili su da nekonzumiranje mesa pospješuje zdravlje i sprječava razvoj bolesti. Također su smatrali da bi se hranom potrebnom za uzgoj jednog vola moglo prehraniti mnogo ljudi te da je hrana s lokalnih polja i vrtova uvijek bolji izbor.
„Užitak okusa koji se može dobiti od večere sastavljene od krumpira, graha, graška, repe, salate, uz desert od jabuka, ogrozda, jagoda, ribizla, malina, a zimi naranči, jabuka i krušaka, mnogo je veći nego što se misli“, rekao je Percy Bysshe Shelley.
U njegovu djelu A Vindication of Natural Diet pjesnik također prezirno govori o alkoholu, što može biti objašnjenje za činjenicu da Frankenstein ne voli vino.
No, unatoč tome, Mary Shelley na vegetarijanstvo nisu potaknule samo suprugove ideje. Njezin otac, pisac i filozof William Godwin, poznavao je mnoge istaknute vegetarijance, među kojima su bili John Frank Newton i Joseph Ritson, koji su ostavili dubok trag na autoricu.
Digitalno restauriran jedan od najboljih filmova svih vremena, a kritičari traže popravak ‘Breze‘
U 19. stoljeću zagovaranje prehrane bez mesa bilo je usko povezano s težnjom za sve većom usklađenošću s prirodom, ali i s otporom prema rastućem građanskom konzumerizmu. Konzumacija mesa postala je simbol luksuza, rasipnosti i klasne nejednakosti. Stoga je podržavanje vegetarijanstva predstavljalo i zalaganje za veću društvenu pravednost.
U novom filmu Guillerma del Tora postoji scena u kojoj čudovište jede bobice s grma nakon što je vidjelo jelena kako to čini. Nakon toga ono pruži ruku i životinji ponudi nekoliko bobica; to je gesta koja naglašava njegovu urođenu dobrotu.