Na filmskom sajmu u Cannesu prvi je put potencijalnim distributerima prikazan dokumentarac “Scotty i tajna povijest Hollywooda” u režiji Matta Tyrnauera, poznatog po filmu “Valentino: posljednji car”. Da bi podjario zanimanje kupaca, redatelj je tom prigodom pokazao i dijelove svog budućeg rada, prvog dokumentarca o Royu Cohnu, zloglasnom odvjetniku i desnoj ruci senatora Josepha McCarthyja tijekom “lova na vještice”, kasnijem mentoru Donalda Trumpa, koji je već bio tema filmova i mini serija (“Građanin Cohn” s Jamesom Woodsom u naslovnoj ulozi, “Anđeli u Americi” prema drami Tonyja Kushnera), ali nitko od filmaša dosad se njime nije pozabavio faktografski. Utjecajni gay koji je progonio ljude sličnih sklonosti zbilja zaslužuje poseban dokumentarac.
“Scotty i tajna povijest Hollywooda” nije našao kupca u Cannesu, redateljeva kompanija Altimeter Films još čeka najbolju ponudu (govorka se da će ga otkupiti Netflix, ali još nema službenih potvrda), no zato je ove jeseni prikazan na prestižnom Toronto film festivalu, gdje je pobudio poprilično zanimanje. Recenzenti su se podijelili u dva tabora, jedni su ga dočekali sa skepsom, ne vjerujući da je istina sve što se u njemu izlaže, a drugima je to bio dobrodošao korektiv holivudskim mitovima: nije baš svaka legenda koju su stvorili marketinški timovi tvornice snova imala uporište u zbilji.
Dobro upućenima dokumentarac nije bio osobita novost jer je njegov protagonist, danas 93-godišnji Scotty Bowers, prije pet godina objavio knjigu “Potpuna usluga” koja se našla na listi bestselera New York Timesa. Prema njoj je ovaj film snimljen, a redatelj je uz Bowersa doveo pred kamere nekolicinu prilično autoritativnih ličnosti koje su potvrdile da navodi junaka dokumentarca i autora spomenute knjige nisu nikakve izmišljotine.
Crna knjižica
Za početak, tko je Scotty Bowers? Bio je padobranac u Drugom svjetskom ratu, borio se u Guadalcanalu i Iwo Jimi, poslije rata zarađivao je kao konobar i šanker u vilama bogatih i slavnih, i dočekao mirnu starost zahvaljujući lijepom posjedu koji mu je ostavio blizak prijatelj. Tajna njegova uspjeha bila je mala crna knjižica s imenima i telefonskim brojevima muškaraca i žena koji su bili spremni na svakojake seksualne usluge: dovoljno je bilo nazvati Scottyja i mogli ste organizirati orgije po želji. Svoje usluge nije naplaćivao, ali njegovi klijenti jesu, znalo se tko što voli i u tim podvođenjima nikad nije bilo slučajeva nasilništva, krađe ili ucjena.
Prilično hrabar i rizičan pothvat u razdoblju kad je prostitucija bila kažnjiva, a veze s osobama istog spola mogle su dokrajčiti nečiju karijeru. Odjel za poroke vrebao je ispred gay klubova, ali i “žrtve” su imale solidnu zaštitu, spretne odvjetnike koji bi uoči ročišta za počinjeni prekršaj spustili kuvertu s novcem u džep policajca zaduženog za taj slučaj (dakako, bez ikakvog potpisa), taj se jednostavno ne bi pojavio na sudu i okrivljeni bi bio oslobođen zbog nedostatka dokaza.
Scotty Bowers i sam je bio u vezama s celebrityjima, kako sa ženama, tako i muškarcima, te bio na glasu po svojoj potentnosti i obdarenosti. Prvi seksualni kontakt imao je još kao dječak sa starijim susjedom, no kad ga pitaju je li ga zlostavljao pedofil, odgovara: “Ne, to je bilo prekrasno iskustvo”. Kad mu se obitelj preselila u Chicago, zarađivao je raznoseći novine i usput seksualno zadovoljavao katoličke svećenike, čini se, ne baš s puno entuzijazma jer je u tom razdoblju - a imao je tek 15 godina - shvatio da ga podjednako privlače i cure. Uostalom, prvi orgazam doživio je sa ženom.
U vojsci je bio marinac i padobranac, pa iako su mu nakon završetka rata nudili stalnu službu, dosta mu je bilo uniforme. Preselio se u Los Angeles i zaposlio na benzinskoj postaji na Hollywood Boulevardu. Da mu se otvara novi svijet, shvatio je kad se pred njim zaustavio automobil s muškarcem srednjih godina. Iz njegova pogleda odmah je shvatio što želi: bio je to Walter Pidgeon, zvijezda filmova “Kako je zelena bila moja dolina” i “Gospođa Miniver”, holivudski simbol pravog mužjaka, koji se, međutim, nije zanimao samo za žene. Brzo su se povezali, a Scotty je još brže shvatio pravila igre: mušterije poput Pidgeona nisu tražili stalne partnere, nego usputne veze sa što više različitih, po mogućnosti mlađih heteroseksualnih muškaraca.
Scotty je nazvao nekolicinu svojih prijatelja iz marinaca, nitko od njih nije bio gay, ali 20 dolara napojnice teško se u to oskudno poratno doba moglo odbiti. Tako je počela njegova karijera dobronamjernog svodnika, za početak su koristili zahod na benzinskoj postaji, a kad je znanac zamolio vlasnika da u blizini može parkirati prikolicu koja mu privremeno nije trebala, posao se gotovo profesionalizirao: u njoj je teško bilo dobiti termin, jer je postala poprište heteroseksualnih, homoseksualnih i lezbijskih odnosa. Policiji je bilo sumnjivo zašto upravo ta benzinska postaja uvijek ima najviše mušterija, no Scotty je to objašnjavao “kvalitetom usluge”.
Otmjena klijentela
Polako je počeo ulaziti u svijet bogatih i slavnih. Najprije su ga salijetali kostimografi, dizajneri, frizeri i majstori šminke, mnogi od njih poprilično feminizirani (nazivali su ih “kraljice”), no upoznao je i velikog skladatelja Colea Portera: on je bio oženjen, ali je živio odvojeno od supruge, imao je umjetnu nogu (zbog ozljede na jahanju) i golemi seksualni apetit. Tijekom jedne večeri znao bi oralno zadovoljiti 15 mladića koje bi mu pribavio Scotty. Porter je bio blizak prijatelj s legendarnim Noëlom Cowardom, postali su ljubavnici, ali je naglasak bio više na prijateljstvu, a u tom krugu teško je bilo izbjeći Caryja Granta i Randolpha Scotta. Iako su obojica bili u braku, neko vrijeme su čak živjeli zajedno i bili najpoznatiji hollywoodski gay par koji su ostavljali na miru i najozloglašeniji tračeri. Scotty je s njima prakticirao seks u troje, a Randolph mu se puno više sviđao jer je bio spreman na svakojake usluge: nije mu bilo teško odbaciti ga u sitne sate autom kući iako je vožnja trajala četiri sata.
Scotty se u međuvremenu oženio, dobio kćerkicu, ali je s obitelji provodio vrlo malo vremena jer je bio prezaposlen. Napustio je benzinsku postaju i unatoč tome što je bio antialkoholičar, počeo se okušavati kao barmen, da bi uspješno svladao tu vještinu, pa se čak specijalizirao za catering. To mu je osiguralo puno otmjeniju klijentelu, ali i uvid u naličje hollywoodskoga glamura. Otprije je poznavao poznatog redatelja Georgea Cukora, tu i tamo je bilo seksa među njima, a on ga je zbližio s legendarnim glumačkim parom Katharine Hepburn i Spencerom Tracyjem. Scotty smatra da je priča o njihovoj ljubavnoj vezi marketinška obmana, jer je ona preferirala žene, i to mlađe brinete.
Spretni insajder bi joj ih podvodio, a jedna od njih postala joj je dugogodišnja ljubavnica. Kad je gledao “Avijatičara” Martina Scorsesea, u kojem Hepburnica (Cate Blanchett) ljubaka s Howardom Hughesom (Leonardo DiCaprio), prasnuo je u smijeh. Tajnoviti milijarder ne bio otrpio ženu poput slavne glumice, jer je imala vrlo loš ten: Scotty bi mu često podvodio starlete, ali ako bi neka od njih imala ekcem na bilo kojem djelu tijela, morala bi kući. Tracy je pak slovio kao mamac za žene, no nakon dvije boce scotcha koje bi iskapio tijekom dana i večeri, bio je spreman i na oralni seks s muškarcem.
Cukor je pak povremeno bio u vezi sa slavnim fotografom i kostimografom Cecilom Beatonom, no njihove su svađe posebno bile burne tijekom snimanja raskošnog mjuzikla “My Fair Lady”, za koji su obojica nagrađeni Oscarom: u jednom trenutku Beaton je napustio snimanje, nije ga bilo dva dana, pa je Cukor poručio Scottyju da ode po “nju”. Ovaj je morao iskoristiti sve svoje seksualno umijeće da privoli svojeglavog kostimografa da se vrati na set.
Laurence Olivier i Vivian Leigh bili su poseban slučaj. On je preferirao seks u troje, muškarac je morao biti posebno obdaren, žena vrlo zgodna (tako nešto ne spominje u svojoj autobiografiji), dok je njegova supruga bila na pragu nimfomanije, a imala je još jedan problem - bipolarnost. Scotty se s njom sjajno proveo dok je ona snimala “Tramvaj zvan čežnja”, međutim morao se naviknuti na stalne promjene raspoloženja: najprije bi ga otjerala, a zatim molila da se vrati.
Posebni ukusi
Preko Cecila Beatona pozvan je na večeru s vojvodom i vojvotkinjom od Windsora i šokirao se kad je doznao da je Edward zapravo gay, samo povremeno sklon ženama. Ako je vjerovati Scottyju, romansa stoljeća bila je čista izmišljotina kraljevske obitelji, netko takav jednostavno nije mogao preuzeti prijestolje. Wallis Simpson bila mu je idealna partnerica jer je bila biseksualna, dobro su se slagali, ali su u krevetu tražili drukčiju vrstu partnera. Scotty je iznimno hvalio Edwarda kao ljubavnika, a Wallis je nabavio točno onakav tip djevojke kakav je tražila.
Scotty je štošta doživio: jednom je dijelio postelju s J. Edgarom Hooverom, njegovim ljubavnikom i svojim tadašnjim partnerom, svjedočio je kako šef policije Santa Monice uživa u oralnom seksu s muškarcem na balkonu vile u kojoj se održavao prijem dok mu je supruga bila pedesetak metara dalje i nije imala pojma što se događa vani. Podvodio je i mladog bildera Stevea Reevesa, budućeg Herakla. On nije bio gay, ali usluge tako naočitog momka odlično su se plaćale. Rocka Hudsona zapazio je još krajem četrdesetih dok se motao oko benzinske postaje na kojoj je radio, ostali su u kontaktu i kad se proslavio te bio zgrožen njegovim navikama da i kao megazvijezda noću traži usputne kontakte po Los Angelesu. Iako se početkom osamdesetih već dosta znalo o AIDS-u, Hudson nije mario za prezervative, zbog čega je naposljetku završio tragično.
Mnogi su imali posebne ukuse, Charles Laughton volio je tzv. prljavi seks i nije mario za higijenu. Tyrone Power, Scottyjev prijatelj iz marinaca, preferirao je “zlatno tuširanje” kako sa ženama, tako i muškarcima, a kad je njegov biograf - dvije godine nakon glumčeve smrti - htio taj detalj uvrstiti u knjigu, Scotty ga je uspio nagovoriti da to izostavi. Bio je zadovoljan i time što veliki dramatičar Tennessee Williams, s kojim je Scotty također bio u vezi, nije objavio veliki esej o njemu: proglasio ga je, naime, dobrom vilom Hollywooda koja je usrećila mnoge u razdoblju kad ljudi posebnih sklonosti nisu samo tako mogli pronaći odgovarajuće partnere. Šezdesetih godina takva mu reklama nije trebala. Ne zna se što je bilo s tim tekstom, možda ga jednom pronađu u piščevoj ostavštini.
Scottyjeva obitelj završila je tragično, kći mu je umrla nakon nespretno izvedenog ilegalnog pobačaja, supruga se potpuno otuđila od njega (i prije toga su se rijetko viđali) i umrla shrvana tim događajem. Scotty se ponovno oženio i danas je živahni starčić koji je živa povijest Hollywooda, ali ne onakvog kakav pozna.