Cannes film festival već je u punom zamahu, a uvijek se traže crtice koje su obilježile filmski spektakl na Azurnoj obali. Jedna je svakako susret tada starlete u usponu Brigitte Bardot i slavnog slikara Pabla Picassa. To se dogodilo u travnju 1956.
Nisu se oni slučajno sreli na promenadi La Croisette, Brigitte je tada bila u braku sa svestranim filmašem Rogerom Vadimom. Stanovali su u brdima iznad Cannesa i upravo pripremali njezin probojni film “I Bog… stvori ženu”. Vadim je bio iskusniji od nje u filmskom marketingu, počeli su “hodati” kad je njoj bilo 13 godina. Tada je već imala nešto malo glumačkog iskustva, ali oboje su znali kakva je važnost pojavljivanja na kanskom šetalištu La Croisette.
Brigitte je 1953. snimila svoj prvi holivudski film “Čin ljubavi” renomiranog Anatolea Litvaka, u kojem je imala malu sporednu ulogu. Ali kad se skinula na plaži u uski bikini s cvjetnim uzorkom, mediji su se raspametili. Zbog tog filma nije morala nikamo putovati, pogotovo ne u Ameriku, jer se snimalo na francuskoj rivijeri, ali od tog razdoblja fotografi pomno prate glumicu, koja je među prvima uvela običaj poziranja na canneskoj plaži u oskudnom kupaćem kostimu. On se održao sve do danas, ali sve manje “zvjezdica” se moglo pohvaliti da im je to pomoglo u karijeri. Da biste se proslavili, uvijek se morate predstaviti s nečim novim.
Dokumentarac
Picasso se doselio u vilu pokraj Vallaurisa iznad Cannesa 1948. i ondje napravio svoj studio. Eksperimentirao je s glinom i keramikom, kupovao je namirnice u obližnjem dućanu, račune je plaćao čekovima sa svojim potpisom, a vlasnik ih nije unovčavao, nego prodavao zainteresiranim kolekcionarima. Godine 1956. imao je u Cannesu dokumentarac “Tajna Picasso” koji je režirao Henri-Georges Clouzot, dobitnik Grand Prixa za “Nadnicu za strah” iz 1953. Film je bio itekako zapažen jer je redatelj natjerao umjetnika da slika za kameru i ishodio specijalnu nagradu žirija.
Nešto prije premijere u Cannesu Brigitte se najavila slikaru i kad joj je on odgovorio da nema ništa protiv neobaveznog posjeta, obavijestila je o svom potezu magazin Life, koji je s njom poslao svog pouzdanog fotografa Jéròmea Brierrea. Znači, nije to bila nikakva slučajna okolnost, nego precizno osmišljena reklamna dosjetka. Što je Brigitte njome htjela postići? Da je Picasso naslika? Možda, no u tom je razdoblju on imao svog stalnog modela, Lydiju Corbett, znanu i kao Sylvette David. I ona bila je slikarica i radila kipove u glini. Godinu ili dvije ranije sreli su se na promenadi La Croisette, Brigitte je bila s Vadimom, a Lydia s Picassom. Muškarci su odmjerili žene, a između njih dvije frcale su iskre.
Vadim i Brigitte
Poslije je Lydia ustvrdila da je Brigitte ukrala njezin imidž, kosu skupljenu u “konjski repić”, no govoriti o imitaciji u ovom je slučaju ipak pomalo preuzetno. Sylvette je izgledala kao zrela žena, a Brigitte kao nestašna tinejdžerica.
Na fotografijama koje je toga dana snimio Brierre, Brigitte je u različitim raspoloženjima. Ponekad zainteresirano prati što Picasso radi, oslikava tanjur od keramike ili nešto drugo, a na nekima kao da se duri jer joj on nije ispunio neskrivenu želju i obećao da će je naslikati. Za to je ipak trebalo nešto više.
Da su se Vadim i Brigitte malo strpjeli i pričekali premijeru filma “I Bog… stvori ženu”, koji je od nje napravio megazvijezdu (čak je i u Americi to bio veliki hit), pa da su ga nakon toga posjetili, teško da bi se Picasso odupro takvom iskušenju. Ovako, za nju je Picasso tada već bio prošla stvar.
Krajem 1957. razvela se od Vadima, a u dramama “U slučaju nesreće” uz Jeana Gabina, u režiji Claudea Autant-Lare, i u “Istini”, koju je režirao upravo Clouzot, nastojala se predstaviti kao ozbiljna glumica. Epizoda s Picassom je zaboravljena, ali canneska arhiva ponovno ju je aktualizirala.