Nakon pet godina na zagrebačkoj pozornici ponovno je Talijan Roberto Bolle, jedan od najčuvenijih baletnih plesača svijeta, aktivan u 47. godini.
Taj ne samo ponajbolji plesač, interpretator najvećih uloga klasičnoga i neoklasičnoga baletnog repertoara na najvažnijim baletnim scenama, već i nekovrsni "Ken" baleta, nerijetko prezentiran na naslovnicama najpoznatijih svjetskih časopisa, pa i u erotskom izdanju, u zagrebačkom HNK će večeras sudjelovati na baletnoj gala večeri, gdje će mu se pridružiti domaći plesači i svjetski gosti.
Ples približiti publici
Pitamo, za početak, što se u njegovu životu događalo posljednjih pet godina, otkako ga na našoj pozornici nismo vidjeli...
- Osim nastupa na najprestižnijim pozornicama, kao što je Teatro alla Scala, Royal Opera House u Londonu i Metropolitan House u New Yorku, rekao bih da je moj najvažniji projekt posljednjih godina bio zainteresirati što više ljudi za balet, što više ples približiti publici, s produkcijama kao što je Ondance koja slavi sve vrste plesa, prezentirajući ih javno, po trgovima i ulicama grada. Tu je i show ‘Danza con me‘ koji je u nekoliko godina na televiziji prezentirao mnoge prvorazredne koreografe i ugledne goste - govori o svojim aktivnostima Roberto Bolle.
Pored višedesetljetne baletne karijere veliki je humanitarac, UNICEF-ov ambasador dobre volje. Kad je počeo rat u Ukrajini, rekao je da bi volio otići plesati u Kijev, u Kijevsku nacionalnu operu i balet.
- Od početka ovog strašnog rata izražavam želju i raspoloživost da plešem u Kijevu, u znaku geste solidarnosti. Čim uvjeti to dozvole, sigurno ću prihvatiti poziv Kijevskog kazališta - govori Bolle.
Neizbježno, razgovarali smo o dva ukrajinska baletna plesača koja su poginula u ratu. To su Artem Dacišin, kojeg su ruski saboteri ubili u Kijevu, i Oleksandr Šapoval, koji je poginuo kao topnik na bojišnici.
- Bilo je šokantno suočiti se s činjenicom da se u ovom ratu bore i ginu kolege. Takvu je stvarnost teško prihvatiti i iz razloga što je ples, pa i više od drugih umjetnosti, oduvijek bio nositelj poruke mira, poruke koja u svijet unosi ljepotu i čaroliju, u posvemašnjem kontrastu s onim što se danas događa u Ukrajini - reći će Bollle.
Baletne radionice
U kontaktu je s baletnom plesačicom Evgenijom Koršunovom, suprugom prvaka Oleksija Potiomkina koji je također prvih mjeseci bio na frontu kao dobrovoljac u sanitetu.
- Evgenija je bila dio našeg Ondance tima kao pedagog u baletnim radionicama. Pomogli smo joj, kao i drugim njezinim sunarodnjacima, da nastavi raditi svoj posao nakon bijega iz Ukrajine. Talijanski plesni svijet suosjeća s mnogim ukrajinskim plesačima koji su pobjegli iz svoje zemlje - reći će o odnosu prema ukrajinskim kolegama. U rujnu je održao veliki javni baletni klas na milanskoj Piazzi Duomo, na kojem je sudjelovalo više od 1600 plesača, u sklopu projekta "Ondance" koji spominje.
- Prezentacija bijelog baleta na milanskom trgu bio je jedan izvanredan događaj koji je htio medijski poručiti da se u Italiji ples voli i prakticira, te da mu institucije trebaju dati zasluženu podršku - govori, gostujući pritom u zemlji u kojoj više nema muških plesača, ne postoji Hrvat od dvadeset i nešto ili 30 i nešto, a da je baletna zvijezda u usponu. Naša posljednja zvijezda ima godina gotovo koliko i sam Bolle, riječ je o nacionalnom prvaku Tomislavu Petranoviću. Bi li Roberto Bolle održao kakav megaplesni klas i u Hrvatskoj?
- Sigurno ću se u budućnosti posvetiti podučavanju baleta, no trenutačno sam previše usmjeren na svoje projekte - kaže plesač rođen 1975. godine u talijanskom gradiću Casale Monferrato.
Počeo je plesati sa sedam godina, a s 11 godina došao je u školu milanske Scale, gdje mu je učitelj bio Rudolf Nurejev. Desetljeća su prošla od njegova debija u Scali, ali on je još uvijek na pozornici.
- Vrlo sam predan poslu i entuzijastičan. Entuzijazam u meni potiče uzbudljivost svakog novog projekta. To je tajna moje dugovječnosti na pozornici! I drugi faktori su, dakako, važni. Što jedete, što pijete, pa režim života u kojem ne smije biti ni dima niti alkohola. Jednako tako, svakim novim danom povećavam svijest o tome što mojem tijelu treba, što je za njega dobro ili nije. Iza 40 godina na pozornici stoje i žrtvovanje, i strast, i predanost plesu - nastavlja Bolle, kojem se nedavno ostvario san da postane solist u Bejartovu "Boleru". Tu počast sudjelovanja u kreaciji čuvenog francuskog koreografa švicarske karijere dobivali su uvijek samo najbolji od najboljih u baletnom svijetu.
Vrijeme za sebe
- Nitko neće biti sretniji od mene kada Bejartov ‘Bolero‘ idućeg svibnja izvedem u Milanu - reći će Bolle, koji privatno ostavlja dojam jednostavne osobe. Njegova najdraža talijanska pjesma je "O sole mio" u interpretaciji triju tenora, Placida Dominga, Josea Carrerasa i Luciana Pavarottija. U slobodno vrijeme voli čitati, ići u kino, veseli se večerama s prijateljima, ljetovanju na moru.
Vraćamo se ukrajinskim temama... Neki misle da zbog Putinova rata više ne bi trebalo svirati Čajkovskog. Ali bez Čajkovskog nema ni baleta, zar ne. Čajkovski drži osovinu klasične baletne umjetnosti s trolistom Labuđe jezero- Orašar-Trnoružica. Uostalom, čovjek nije poznavao Putina...
- Rat ne smije utjecati na kulturu i umjetnost. Čuvajmo kulturu i umjetnost od rata. Veliki ruski umjetnici poput Čajkovskog, Puškina i Dostojevskog, da spomenem samo tri najveća, i danas su jednako dragocjeni ovome svijetu kao što su bili jučer ili ranije - smatra Roberto Bolle "La solitudine è stata una grande compagna di viaggio", rekao je svojedobno za Vanity Fair, govoreći o svojoj karijeri. Plesač mora mnogo vremena provesti sam sa sobom da bi uspio u karijeri. - Ne borim se protiv samoće. Samoća je od mladosti moja životna partnerica, navikao sam se na nju. Ne pričinja mi nikakvu vrstu neugode. Katkad je dobro imati vrijeme za sebe - rezonira svjetski plesač.
Mnogim se kolegama divi, izdvaja pritom Carlosa Acostu i njegovu vrsnu plesačku tehniku.
- Ne natječem se ni s jednim kolegom plesačem ni u čemu, ne doživljavam ih kao konkurente. Uvijek sam među plesačima nalazio kolege i prijatelje s kojima je vrlo ugodno surađivati - kaže Bolle, koji je svojedobno ljetovao u Hrvatskoj.
- Osim u suncu i predivnom moru, uživao sam u autentičnosti ljudi, a tako i krajolika, koji su ostali pošteđeni negativnih efekata masovnog turizma - zaključio je Roberto Bolle.