Cijela karijera poznatog američkog animatora, producenta i redatelja Davida Silvermana (66) isprepletena je s dugovječnim, obožavanim crtanim sitcomom "Simpsoni" koji je ove godine došao do 33. sezone. Silverman je počeo crtati Homera, Marge, Barta, Lisu, Maggie i ostalu ekipu iz fiktivnog američkog gradića Springfielda, koje je osmislio legendarni Matt Groening, još u vrijeme kada su "Simpsoni" bili jedan od segmenata popularne zabavno-glazbene emisije "Tracey Ullman Show" 1986. godine.
Disfunkcionalno-funkcionalna šašava obitelj toliko se svidjela publici da su 1989. godine dobili svoju seriju i tako to traje do danas. Silverman je dao svoj animatorski pečat likovima, režirao niz sjajnih epizoda, a redateljski je potpisao i dugometražni "Simpsoni film" iz 2007. godine. U njegovu je autorskom opusu, osim slavne serije i filma, režiranje uspješnica poput "Čudovišta" te rad na "Robotima", "Otpisancima", "Ledenom dobu"... Na svojim policama, uz nekoliko različitih tuba, instrumenta koji svira već godinama, ima brojne nagrade, među ostalima i četiri Emmyja. Ukupno je imao 11 nominacija za tu nagradu, a 2013. godine bio je nominiran za Oscara za kratki animirani film "The Longest Daycare" u kojem je glavni lik Maggie Simpson.
Silverman je opušten, silno duhovit i spreman šaliti se na svoj račun. Javio nam se iz svojeg kalifornijskog doma malo prije puta u Hrvatsku na poziv Disneyja, gdje će na Weekend Media Festivalu u Rovinju govoriti o - "Simpsonima".
Ovo neće biti vaš prvi posjet Hrvatskoj. Bili ste u žiriju Svjetskog festivala animiranog filma Animafest 2011. godine. Imate li kakve lijepe uspomene iz tog vremena?
- Uživao sam u Zagrebu. I imam jednu posebno lijepu uspomenu. Moj pokojni otac bio je profesor kemijskog inženjerstva i puno je putovao. Često je bio u ovom dijelu svijeta, na području bivše Jugoslavije. Prošao je i cijelu hrvatsku obalu. Imao je mnogo prijatelja i bio je jako sretan kada sam mu rekao da idem u Zagreb. Sjećam se da sam zbog njega fotografirao Teslin spomenik jer je Tesla bio jedan od njegovih junaka. Bio je jako sretan.
Vi ste, recimo tako, povezali "Simpsone" i Hrvatsku, to jest Zagrebačku školu animiranog filma, a preko Oscarom nagrađenog crtanog filma "Surogat" Dušana Vukotića.
- Režirao sam epizodu pod nazivom "Krusty Gets Kancelled" unutar koje je crtić "Worker & Parasite". Kada sam pročitao scenarij za tu epizodu, mislim da je to bila četvrta sezona, odmah sam se sjetio "Surogata", znao sam da to želim napraviti baš u tom stilu. Sjećao sam se jako dobro Vukotićeva filma, iako sam ga davno gledao. Bila je to doista drugačija animacija i da, bio sam jako zadovoljan na kraju.
Sve se mijenja, "Simpsoni" traju. Koja je tajna?
- Često razmišljam o tome što nas čini bezvremenskima. Matt Groening zamislio je seriju kao komentar na društvo, popularnu kulturu i aktualna zbivanja od prvog trenutka i tako smo nastavili raditi. Naš izvor inspiracije je stalna promjena u popularnoj, pa i političkoj kulturi, a to je stalan izvor inspiracije, nikad ne presušuje. Mislim da je u tome tajna.
Puno je likova u "Simpsonima" i zasigurno ih sve volite, no imate li neke favorite?
- Teško je to pitanje i uvijek odgovaram tako da izostavim samu obitelj, mislim da ne treba govoriti koliko su mi oni dragi. Recimo, jako volim klauna Krustyja. On je svojevrsni amalgam svih tih mogućih televizijskih voditelja poput Johnnyja Carsona i Davida Lettermana, ali i onog nekog tipa iz showbizza koji kaže "vidi, ja sam na pozornici". Zahvaljujući sjajnoj izvedbi Dana Castellanete, koji mu daje glas, uvijek je zabavno animirati ga. Volim i luđakinju s mačkama, profesora Frinka... Evo zašto govorim da mi je teško jer kad krenem nabrajati, sjetim se drugih, poput domara Willieja. Jedan od novijih likova koji mi je jako drag je Sarah Wiggum, supruga policijskog šefa Wigguma i Ralphova mama.
Radili ste i kratke filmove u kojima je malena Maggie glavni lik. I doista je moćna u njima. Je li ona potajno siva eminencija obitelji Simpson?
- Uvijek mislim o Maggie kao o Busteru Keatonu, iako njezino lice nije potpuno nepomično. Ona je netko tko promišlja sve, stoik, sve dobro procesuira i onda tek djeluje... Na kraju dana, bez obzira na to što prolazi, ona se snađe, a kada je u dvojbi, samo cucla svoju dudu.
Fenomen "Simpsona" koji predviđaju budućnost je općepoznat. Gdje skrivate vremenski stroj?
- Uvijek kažem da je to manje moj dio, da to treba pitati pisce. A možda to nisu bila predviđanja nego sugestije...
Režirali ste dugometražne "Simpsone". Ima li šanse za neki nastavak?
- Možda jednoga dana. Pričali smo o tome i morali bismo dobro razmisliti. No, sada se fokusiramo na seriju. Posljednji put kada smo radili, shvatili smo da nije baš lako u isto vrijeme raditi i seriju i film. Naravno, to nas nije spriječilo...
Osim "Simpsona", radili ste niz drugih projekata.
- Počeo sam sa "Simpsonima" još 1986. i veći dio svoje karijere u animaciji sam radio "Simpsone". Onda sam 1996. godine dobio priliku, poziv iz Dream Worksa za suradnju. I da se vratimo na temu predviđanja i koliko sam vješt u tome, pomislio sam: "E, pa Simpsoni neće vječno trajati". Odlučio sam iskoristiti priliku za suradnju s Dream Worksom, pa Pixarom... Osjećao sam da mi nedostaju "Simpsoni" i moj život u južnoj Kaliforniji. Kada sam se vratio, Chris Meledandri, koji sada vodi Illumination, želio je da budem konzultant na "Ledenom dobu" i tako sam i to radio. Mislim da su ta iskustva bila jako stimulativna, bilo je sjajno raditi te projekte, a sve to pomoglo mi je kada smo radili film "Simpsoni".
Jedna od najvrućih tema u industriji zabave trenutačno je umjetna inteligencija. Hoće li UI ukrasti posao animatorima?
- Iskreno, uopće o tome ne razmišljam i ne mogu nagađati. Svakako će trebati mnogo inženjerskog rada i mnogo, mnogo programiranja da bi se takvo što postiglo, pa ne vidim koliko bi to bilo korisno, isplativo. Ali, kao što rekoh, ne mogu nagađati.
"Simpsone" ste crtali, režirali, posuđivali im glas, pa čak i svirali tubu za potrebe serije. Odakle baš tuba?
- Dugo sviram tubu i, srećom za sve oko mene, malo sam se popravio s vremenom. Mnogi animatori su i glazbenici jer glazba i animacija idu zajedno. Jedan od najvećih animatora svih vremena, Friz Freleng, bio je glazbenik, volio je koristiti svoj talent. Mislim da je moja tuba, instrument koji je na neki način smiješan, šašav, baš prikladna za ono što radim.