Prije dvije godine, Jim Kerr doživio je pad svih padova. Njegov bend Simple Minds bio je u Kopenhagenu, već 10 dana na svjetskoj turneji, kada su svi preostali nastupi otkazani zbog covida-19. Kerr se vratio u Glasgow i ugledao supermarkete u kojima su zjapile prazne police.
"Bilo je to kao prvi put da sam otišao u Istočnu Njemačku 1978. Ostali su samo kupus i brokula. Posegnuo sam za zadnjim kupusom, a na mene je eksplodirala neka žena i otela ga. A samo dvije noći prije bio sam rock zvijezda. Pomislio sam, što se dogodilo s mojim životom?", ispričao je u smijeh Kerr u velikom životnom intervjuu koji je dao za ugledni britanski list The Guardian.
Govori to Kerr uoči nastavka te prekinute svjetske turneje, jer Simple Minds se napokon vraća koncertima i turneji kojom taj škotski bend slavi 40 godina svog postojanja. Među njima je i onaj zagrebački koji se prema sadašnjim planovima treba održati 30. lipnja na zagrebačkoj Šalati.
Inače to pitanje, koje je sam sebi postavio Kerr, piše Guardian, glazbenik si je mogao postaviti puno puta otkako je 1977. iz Glasgowa započeo svoj put do slave.
Kerr i njegov stari prijatelj Bono Vox gotovo pa da su napisali kako treba izgledati posao jednog "stadionskog boga rocka", ali Kerr je bio posljednja osoba za koju ste očekivali da će to i postati. U njegovim tinejdžerskim godinama nitko nije poznavao ljude u bendovima, a on je sam smatrao kako "ima više šanse postati astronaut". Jer Kerr je bio strašno povučen, a pored toga je i mucao.
"A onda sam upoznao Petera Gabriela i sve te ljude koji su deset puta uspješniji od mene i shvatio kako među njima ima puno čudaka i introvertiranih osoba", otkriva Kerr. Zbog svoje govorne mane ipak nije imao traume iz djetinjstva jer mu je otac kupio komplet boksačkih rukavica. No, kada bi se našao na nepoznatom teritoriju, među ljudima koje ne poznaje, rađe je šutio i mislio svoje.
"Kada ste tihi, primjećujete stvari koje drugi ljudi možda ne primjećuju. Imao sam vlastiti dijalog koji se odvijao samo u mojoj glavi", priča frontmen Simple Mindsa, grupe koja je osnovana 1977. godine u Glasgowu. Obzirom na takvo djetinjstvo, s čime se borio u svojim afirmativnim godinama, nije čudo da je mislio kako nema baš nikakve šanse da se jednog dana proslavi. Međutim, kad su objavili singl "Act of Love", dečki su prvi put pomislili da Simple Minds imaju neke šanse. I nisu pogriješili.
Danas se 62-godišnji Kerr, piše Guardian, odmara u svojoj kući u Francuskoj, prijne no što će ponovno s bendom otisnuti na turneju "40 Years of Hits".
Sinu irskog građevinskog radnika i strojara, prvi put su se proširili vidici kada se obitelj preselila iz stambenih zgrada u četvrti Gorbals u stan koji se nalazio na 11. katu u kvartu Toryglenu.
"Imao je centralno grijanje i dizala. Heroin se još nije pojavio. Bilo je poslova. Bio je to moderni svijet.", prisjeća se Kerr. Stariji tinejdžeri iz zgrade vraćali bi se preplanuli iz mjesta kao što su Jaipur ili Maroko, imali najnovije ploče.
Dok je još radio kao pomoćnik mesara, David Bowie, koji je još bio u eri Ziggyja Stardusta, imao je koncert u Glasgowu. Kerr je to propustio jer se ozlijedio zagazivši na zahrđali čavao, ali je imao prilike otići na nastupe Genesisa, Roxy Music i Loua Reeda. No, ključni trenutak za njega je bila pojava punka. On i gitarist Charlie Burchill stopirali su do Londona kako bi pokušali vidjeti Sex Pistolse, ali vozač kamiona je rekao da ide u Pariz i pitao ih idu li s njim.
"Znali smo da Patti Smith nastupa u Parizu", kaže Kerr. No i taj koncert su uspjeli propustiti, no na su kraju proveli mjesec dana stopirajući Francuskom, Belgijom i Nizozemskom. Sve se to izuzetno odrazilo na njih, jer bilo je to otvaranje vidika, novi pogled na svijet za dva dečka iz Glasgowa. Nakon što su snimili četiri albuma inspiriranog post-punkom, onaj peti "Promised You a Miracle" iz 1982. donio je Simple Mindsima prvi hit - "Everything is possible".
Tri godine poslije uslijedio im je i streloviti uspon na vrh američke top liste s pjesmom "Don't You (Forget About Me)" i odjednom su Simple Minds postali "jedan od bendova naše generacije". Imali su tri uzastopna albuma broj 1 u Velikoj Britaniji između 1984. i 1989.
"Tko bi rekao da će MTV doći i smjestiti nas u svaki dnevni boravak na svijetu?", skromno će Kerr. Uslijedio je Live Aid koji je Kerru u mutnom sjećanju. Simple Mindsi nastupali su na stadionu JFK u Philadelphiji pred više od 90 tisuća ljudi, a ako se gleda cijeli svijet koji je tom događaju prisustvovao putem prijenosa uživo pjevali su za 1,9 milijardu ljudi. Ono što se glazbenik sjeća s tog događaja jest - svog oca koji je iz Glasgowa doputovao na koncert. Taman je prestao piti, no i dalje je bio osoba koja će i s taksistom za pet minuta postati najbolji prijatelj i pošteno zaružiti.
"Uglavnom pet minuta prije nastupa shvatim da mog tate nigdje nema. A to nije bilo vrijeme mobitela. Kada se napokon pojavio, rekao mi je kako je bio s Dylanom. Ja sam mislio da priča o nekom radniku, no onda sam shvatio da nije tako kada sam ga ugledao da priča s Bob Dylanom o folk glazbi. A onda mi je još rekao za Dylana kako je odličan momak, ali da je malo zabrinut za njega jer mora izaći na pozornicu, a upravo je "duvao" s Keith Richardsom", uz smijeh prepričava Kerr.
Znanimljivih anegdota ima pregršt, jer ipak su Simple Mindsi dio svjetske scene već četiri desetljeća, a gotovo jednako tako i hitova koje će zagrebačka publika imati prilike uskoro ponovno slušati na predstojećem koncertu.