Britanska manekenka Christine McGuinness progovorila je o borbi sa zdravstvenim problemima koju je neko vrijeme vodila u tajnosti. Sve je započelo ranije ove godine kada je pripremala kćer za školu. Tada su joj se, iznenada, ukočile ruke, a Christine je pomislila da je samo nespretna ili preumorna, s obzirom na to da je spavala samo tri sata noću.
Međutim, to joj se počelo događati sve češće, s najmanjim naletima stresa. Kada je propustila vlak, kada su joj se planovi promijenili u zadnji trenutak, previše poziva dnevno – prsti bi joj utrnuli i postali nepomični.
"Može biti frustrirajuće i uznemiravajuće. Kada se to dogodi, ponekad nemam drugog izbora nego prestati s onim što radim dok mi se ruke ne oporave, što može biti izazovno kada pokušavam uskladiti poslovne obveze i obiteljski život", rekla je za Daily Mail.
Christine je u svibnju potražila liječničku pomoć te je napokon dobila objašnjenje – Raynaudov sindrom, koji uzrokuje smanjen protok krvi u ekstremitete tijela, a obično pogađa prste na rukama i nogama. Iako je ovo stanje uglavnom bezopasno, može dovesti do komplikacija poput bolnih čireva, oštećenja tkiva ili čak odumiranja tkiva. Manekenkini napadi nisu opasni, ali joj remete život i narušavaju samopouzdanje.
"Ponekad se osjećam posramljeno ili razočarano u sebe, kao da sam to uzrokovala time što nisam dovoljno dobro upravljala stresom ili se brinula o sebi. Najteže je to što me mogu zaustaviti u mjestu dok se simptomi ne smire, zbog čega imam osjećaj da sam iznevjerila samu sebe", dodala je McGuinness.
Raynaudov sindrom obično izaziva pad temperature, a kod Christine se razvio zbog dugotrajnog stresa, anksioznosti, napada panike i "mogućeg PTSP-a".
"To me šokiralo. Ranije sam čula za Raynaudov sindrom, ali samo u vezi s ljudima koji su imali simptome zbog hladnoće... Nisam shvaćala koliko stres može utjecati na moje tijelo. Kao da se sav pritisak koji je moj živčani sustav nosio konačno pretvorio u nešto što nisam mogla ignorirati. Osjećam da možda imam elemente PTSP-a, iako to ne mogu pripisati samo jednom uzroku", istaknula je manekenka pa dodala da joj je dijagnoza pokazala da se mora bolje brinuti o sebi.
Christine je od djetinjstva prolazila kroz teške trenutke. Odrasla je uz oca Johnnyja koji je bio ovisnik o heroinu te uz majku Joanne. Roditelji su joj se razveli kad je imala jednu godinu, a ranije je ispričala da je od 9. do 13. godine bila seksualno zlostavljana. S 14 godina je, kako je tvrdila, bila silovana. U školi se suočila s vršnjačkim nasiljem te je kao tinejdžerica bila anoreksična.
Manekenstvo i natjecanja ljepote bili su spas za nju te su joj pomogli da ponovno izgradi svoje samopouzdanje i stvori novi život izvan obiteljskog doma. Zbog modelinga je upoznala i Paddyja McGuinnessa, s kojim se 2011. godine vjenčala. Zajedno su dobili troje djece, blizance Lea i Penelope te Felicity.
Njezinim borbama ni tu nije bio kraj. Prije pet godina otkrila je da je njezinoj djeci dijagnosticiran autizam te da je i sama dobila tu dijagnozu. Otkrila je i da joj je dijagnosticiran ADHD. Dvije godine nakon što je otkrila svoju dijagnozu, rastala se od supruga. Par nije otkrio razlog razvoda, ali je prošli mjesec Christine rekla da je ona prekinula vezu.
"Povjerenje je bilo narušeno... Ja sam rekla da je dosta. U nekim aspektima još uvijek nosim taj osjećaj: ‘Pa, to je moja krivica jer sam ja prekinula.‘ Imali smo nevjerojatnih 15 godina, stvarno jesmo. Ali kad poštovanje nije sasvim tu, vrijeme je za otići", ispričala je ona ranije.
Zbog svega danas Christine trpi posljedice. "Za svakoga tko je proživio teško djetinjstvo, poremećaj u prehrani, seksualno zlostavljanje, raspad braka i srceparajući razvod, uz dnevne izazove koji dolaze s time što sam neurodivergentna majka koja žonglira poslovnim životom i drugim osobnim traumama o kojima se možda nikada neće govoriti – to neizbježno uzima svoj danak. Moje tijelo mi to pokazuje", istaknula je McGuinness.
Dodala je i da joj autizam i ADHD utječu na gotovo svaki dio dana. "Često sam na visokoj razini pripravnosti, stalno žongliram različitim mislima, imam senzornu osjetljivost i teško mi je isključiti se. Fizički me to može iscrpiti, mentalno se osjećam kao da mi mozak nikad ne odmara. Čak i kada mi je tijelo umorno, moj um nastavlja raditi", ispričala je. Christine uzima lijekove za ADHD kako bi poboljšala mogućnost fokusiranja.
"Lijekovi vas mogu podržati, ali morate napraviti promjene u stilu života kako biste vidjeli promjenu, a to je dio koji je meni najteži. I dalje su prisutni fizička napetost, nemogućnost potpunog opuštanja te stalni osjećaj da ste ‘uključeni‘ u načinu borbe ili bijega", istaknula je. Manekenka ima i problema sa spavanjem te je u posljednja dva desetljeća u prosjeku noću spavala od dva do četiri sata.
Trenutačno koristi razne lijekove zbog zdravstvenih problema, ali ne želi ih cijeli život koristiti. Zato je počela istraživati alternativne zdravstvene prakse, a nedavno je imala tretman u jednoj klinici u Londonu koji ju je posebno iznenadio. Nakon tretmana se, kako kaže, osjećala "lakše i smirenije" te je tu večer spavala šest sati.
Zbog toga je iskustva počela preispitivati kako bi trebala izgledati podrška za autizam i ADHD. "Većina podrške usmjerena je na um – stvari kao terapije, lijekovi i strategije. Ali, neurodivergencija također utječe na tijelo. Stres, senzorna preopterećenja, zaboravnost, magla u mozgu, paraliza uma i život u stalnoj borbi ili bijegu uzimaju fizički danak. Tretmani poput ovog bave se tjelesnom stranom neurodivergencije, a tome treba posvetiti više pažnje", istaknula je.
Christine je u posljednje vrijeme počela mijenjati svoju svakodnevnu rutinu – mijenja raspored kako ne bi bila preopterećena, uzima si dane za odmor i svjesno se brine o vlastitim potrebama. Uz to je postala bolja u traženju pomoći od svojih bližnjih.
Pomažu joj, kako kaže, i vježbanje te provođenje vremena u prirodi, sve dok je tiho i ne previše stimulirajuće. "Biti autističan i imati ADHD je kontradiktorno, kao da se pokušavate brinuti o dva uma, a ne o jednom. Iako mi nekada pomaže biti sama, u tišini, glazba je kao magija za mene. Vođenje dnevnika mi pomaže očistiti um, čak i ako je to brzo pražnjenje mozga. I rutina, kada je se mogu držati, jedna je od najkorisnijih stvari koje mi pomažu smiriti um, tijelo i dušu", dodala je.
Unatoč dugogodišnjoj borbi, Christine se danas osjeća puno bolje. "Naučila sam da je razumijevanje sebe prvi korak prema ozdravljenju i stvaranju sretnijeg, zdravijeg života. Nevjerojatno sam zahvalna na tom napretku, a moja najveća motivacija je osigurati da moja djeca shvate važnost otpornosti, brige o sebi i radosnog života", poručila je manekenka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....