
Matteo Bocelli, sin slavnog tenora Andree Bocellija, 21. lipnja nastupa u KD Vatroslav Lisinski u sklopu europske turneje. Glazbenik je to koji je već s 18 godina debitirao na pozornici rimskog Colosseuma, a danas, deve godina poslije, iza njega su milijuni pregleda. Iako mlad, doživio je velik uspjeh u svijetu. Prije šest godina prvi je put stao s ocem na pozornicu, a uoči dolaska u Zagreba dao je intervju za Studio.
* Ove godine turneja vas vodi u Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog u Zagrebu gdje ćete prvi put nastupiti pred zagrebačkom publikom. Nakon prošlogodišnjeg rasprodanog koncerta u Opatiji, kakva su vaša očekivanja za ovaj koncert i kako se pripremate za nastup u prostoru s tako bogatom glazbenom tradicijom?
- Zaista se radujem nastupu u Zagrebu. Nakon nevjerojatnog iskustva u Opatiji prošle godine, imam velika očekivanja od ovog nastupa. Pripremam set-listu koja odaje počast toj tradiciji, a istodobno donosi moj vlastiti stil na pozornicu.
* Prošle godine u Hrvatskoj ste nastupili u Opatiji, a vaš je otac održao koncert u pulskoj Areni. Smatrate li da postoji posebna simbolika u toj koincidenciji? Biste li rekli da to predstavlja nastavak glazbene priče vaše obitelji, sada ispričane iz dviju generacijskih perspektiva?
- Apsolutno. Kao da nastavljamo glazbeno putovanje naše obitelji, svaki donoseći vlastitu perspektivu i stil različitim publikama. To je prekrasan način povezivanja s obožavateljima kroz generacije.
* Odrasli ste u glazbeno bogatom okruženju, u obitelji koja je gotovo sinonim za umjetnost. Kako biste opisali vlastito glazbeno putovanje od djetinjstva u Forte dei Marmiju preko studija u Lucci do izdavanja prvog solo albuma?
- Odrastajući, glazba je uvijek bila dio mojeg života. Pohađao sam formalne studije na konzervatoriju, što je produbilo moje razumijevanje i poštovanje prema glazbi. Izdavanje prvog solo albuma bila je kulminacija godina učenja, rasta i pronalaženja vlastitog glasa unutar glazbenog krajolika.
* Javnost vas je prvi put primijetila u duetu s vašim ocem "Fall On Me". Kakav je bio taj trenutak za vas i kako vas je ta suradnja oblikovala kao umjetnika?
- Suradnja s ocem na "Fall On Me" bila je značajan trenutak u mojoj karijeri. Bila je to prilika da glazbom podijelimo našu povezanost i predstavimo se široj publici. Iskustvo me naučilo mnogo o suradnji i emocionalnoj dubini koju glazba može prenijeti.
* Vaš glas i stil spajaju elemente klasične i pop-glazbe. Kako birate svoj repertoar i kako gradite most između različitih glazbenih svjetova i generacijski raznolike publike?
- Cilj mi je odabrati pjesme koje emocionalno rezoniraju i mogu povezati široku publiku. Spajanje klasičnih i pop-elemenata omogućava mi da gradim most između različitih glazbenih svjetova, stvarajući repertoar koji privlači i tradicionalne i suvremene slušatelje.
* Iako ste sin jednog od danas najpoznatijih tenora, stvarate vlastiti identitet. Koliko je bilo izazovno, a možda i oslobađajuće, stati u središte pozornosti samostalno?
- Izaći na pozornicu samostalno bilo je i izazovno i oslobađajuće. Iako su postojala očekivanja zbog naslijeđa mog oca, to mi je također omogućilo slobodu da istražim i definiram vlastiti umjetnički put. To je bilo putovanje samoproučavanja i rasta.
* Vaš album "Matteo" spaja klasične i pop-elemente te pjesme koje ste sami napisali. Koji su vam trenuci tijekom stvaranja albuma bili najosobniji? Kakvo je bilo iskustvo raditi s glazbenim inspiracijama poput Eda Sheerana?
- Stvaranje mojeg albuma "Matteo" bilo je duboko osobno iskustvo. Raditi s umjetnicima poput Eda Sheerana bilo je inspirirajuće. Svaka pjesma na albumu predstavlja dio mojeg putovanja i osobnog rasta.
* Kao umjetnik školovan u klasičnoj glazbi koji je također odrastao slušajući Sinatru, Whitney Houston i moderni pop, kakav je vaš pogled na crossover glazbu i njezinu ulogu u povezivanju različitih publika?
- Crossover glazba snažan je alat za povezivanje različitih publika. Omogućava spajanje žanrova, stvarajući jedinstveni zvuk koji može privući obožavatelje klasične glazbe i suvremenog popa. Riječ je o pronalaženju zajedničkog jezika kroz glazbu.
* Pjesme poput "I‘m Here" i "Fasi" otkrivaju vašu sklonost introspektivnim i emotivno snažnim temama. Koliko vam je važno glazbom izražavati sirove, ponekad teške emocije?
- Izražavanje sirovih emocija glazbom mi je ključno. Pjesme poput "I‘m Here" i "Fasi" istražuju moj osobni život, omogućujući mi da se povežem s publikom na dubljoj razini. Riječ je o dijeljenju iskrenih iskustava i emocija. Uvijek kažem da je najvažnija stvar koju treba uključiti pri stvaranju glazbe autentičnost.
* Nedavno ste surađivali sa Sofijom Carson na pjesmi "If I Knew". Što za vas znače takve međunarodne suradnje i kako birate umjetnike s kojima surađujete?
- Suradnja sa Sofijom Carson na pjesmi "If I Knew" bila je divno iskustvo. Međunarodne suradnje omogućuju mi istraživanje različitih glazbenih stilova i dosezanje novih publika. Biram suradnike koji dijele sličnu strast prema glazbi i pripovijedanju priča.
* Debi ste imali s 18 godina u rimskom Koloseju. Da možete vratiti vrijeme i dati mladom Matteu jedan savjet, što biste mu rekli?
- Da mogu savjetovati 18-godišnjeg sebe, rekao bih: Ostani vjeran svojoj strasti, prihvati svaku priliku i uvijek budi autentičan.
* Kada niste na pozornici ili u studiju, kako izgleda vaš idealni dan? Imate li rituale koji vam pomažu ostati prizemljeni?
- Moj idealni dan uključuje provođenje vremena s prijateljima i obitelji na selu, uživajući u dobroj hrani i vinu, sjedeći za stolom ispunjenim smijehom i radošću.
* Budući da često putujete i nastupate diljem svijeta, postoji li mjesto koje ima posebno značenje za vas, kamo se uvijek volite vraćati?
- Lajatico, gdje sada većinom živim, ima posebno mjesto u mojem srcu. Tamo pronalazim mir i ponovno se povezujem sa svojim korijenima. Koliko god volio putovati i istraživati svijet, nema ljepšeg osjećaja od povratka tamo.
* Spomenuli ste da vam rad na selu i obnova oldtimer automobila donose radost. Što vam to vrijeme izvan pozornice daje i biste li rekli da je vaša radionica svojevrsna terapija?
- Apsolutno, rad na automobilima i provođenje vremena na selu za mene su terapeutski. Omogućuju mi da se isključim iz ovog svijeta i fokusiram na nešto što je samo za mene i za zabavu, bez vanjskih pritisaka. To je moj oblik meditacije i opuštanja.
* Vaša majka Enrica često se spominje kao jedan od vaših najvećih izvora podrške. Kako je njezin utjecaj oblikovao vas kao osobu i umjetnika i nosite li danas neku od njezinih životnih filozofija?
- Moja majka, Enrica, golema mi je podrška u životu. Njezine vrijednosti i smjernice oblikovale su me i osobno i profesionalno. Naučila me koliko je važno ostati vjeran sebi i uvijek biti nasmiješen.
* Iako vas mnogi poznaju po vašoj glazbi i izgledu, rekli ste da se ne vidite kao model. Što biste željeli da ljudi razumiju o vama izvan pozornice i kamere?
- Nadam se da će me ljudi vidjeti kao nekoga tko je iskren, ljubazan i strastven prema svojoj glazbi. Nastojim se povezati s drugima kroz iskren izraz i pripovijedanje priča u svojim pjesmama. Na taj način publika me može bolje upoznati kroz moje pjesme.
Komentari
0