Autorica brojnih ex-Yu hitova, Marina Tucaković, preminula je u Beogradu u 67. godini zbog gušenja i zaraze koronavirusom.
Poznatoj autorici tekstova jugoslavenskih hitova prije tri godine dijagnosticiran je rak dojke. Brojne poznate osobe s kojima je Marina Tucaković surađivala shrvane su ovom tužnom viješću.
"Marina Tucaković bila je iznimna pjesnikinja, sjajna žena izuzetne karizme i velika lavica. Jedna od onih umjetnika koji su već za života postali legendarni. Bila je skener duše i s neopisivom lakoćom je stvarala tekstove. Riječi su bile njezine igračke... Surađivala sam s Marinom na pjesmi 'Dan D' što mi je bilo osobito zadovoljstvo jer njezin rad poštujem i volim odavno, uz dogovor da ćemo tek napisati pjesmu za mene. Nažalost, ovu bitku je nakon duge borbe izgubila, a mi smo izgubili jednu od najvećih. Moja iskrena sućut obitelji", rekla nam je Nina Badrić.
"Marinu ću zauvijek pamtiti kao nevjerojatno simpatičnu i dobronamjernu osobu, a bila je, prije svega, stvarno dobar čovjek. Naš bend, grupa 'Neki to vole vruće' s njom je surađivala osamdesetih godina, napisala nam je pjesme poput 'Crno je crno', 'Što će taj čovjek tu', 'Za nju, zbog nje'... Zapravo, pogrešno je reći da smo surađivali, mi smo bili prijatelji koji su zajedno stvarali", rekao nam je Silvestar Mišo Dragoje koji se više i ne sjeća tko ga je upoznao s Marinom Tucaković.
'Odmah se bacala na posao'
"Bila su to neka drugačija, usudio bih se reći bolja vremena. Svi smo se međusobno poznavali, a ako nekog nisi znao, znao si nekog tko zna tog nekog. Marina je već onda bila jako tražena, ali nikad nije bila nedostupna; ni za zvijezde, ni za početnike. Voljela je govoriti da pri prvom susretu skenira glazbenika koji joj je došao da mu napiše stihove za pjesmu. Ako joj se dopao karakter, odmah se bacala na posao. A ako nije? Čujte, i sama je Marina priznavala da je tijekom svoje bogate karijere znala napisati i neke bezvezne stihove", kaže Dragoje, podsjećajući na koji su način osamdesetih godina nastajale pjesme.
"Kad je Marina bila u pitanju, to je značilo put pod noge i pravac Beograd. Tamo u njenoj kuhinji Đimi i ja sjedili bi sa svojim gitarama i satima bismo svirali. Skladba bi se rađala u jednoj opuštenoj, neformalnoj atmosferi. Marina bi često znala nešto i skuhati, da se prigrize dok radimo. Ako je tijekom dana, dok bismo svirali, ne bi 'zgrabila muza', podvečer bi snimila našu svirku na diktafon, da je presluša tijekom noći, dok smo mi odlazili na spavanje u hotel. Jednom smo tako jednu pjesmu četiri dana stvarali, u njenoj kuhinji. Ali, pritom smo se i družili, zafrkavali. Bila je baš veliki frend, rođena za smijeh i zafrkanciju. Inače, zanimljivo je da ona u godinama kada smo je tražili da svojim stihovima oplemeni naše melodije, ona nije naplaćivala tekstove, nego bi svoj honorar kasnije dobivala, od emitiranja pjesme", prisjeća se Dragoje.
Marine Tucaković prisjetio se i Zrinko Tutić.
"Marinu sam zapazio još dok je bila članica grupe Zana, za koju je početkom osamdesetih napravila stihove za pjesmu 'Dodirni mi kolena', na osnovu čega sam je odmah detektirao kao pjesnikinju koja ima mogućnost pisanja primjenjive poezije s masovnim dosegom. Pa gdje ćeš ljepše nego kad ti žena kaže: 'Dodirni mi koljena, mladiću moj?'.
'Duhovita, britka, vedra...'
Sreli smo se koju godinu kasnije, odmah se 'prepoznali' i počeli suradnju. Pamtim je kao duhovitu, britku, vedru ženu, koja nije bila samo 'tvornica kvalitetnih stihova' nego i ideolog mnogih karijera na glazbenoj sceni", priča Zrinko Tutić, koji je skupa s Marinom Tucaković napravio mnoge pjesme što su ih kasnije otpjevali Doris Dragović, Mišo Kovač, Massimo Savić...
Na koji način su stvarali glazbu s obzirom na to da je Marina živjela u Beogradu, a Zrinko u Zagrebu?
"Poštom! Ako je trebalo da ona napiše stihove za neku pjesmu, ja bih joj melodiju slao snimljenu na kazeti. Ako bi pak Marina napisala stihove za koje je smatrala da bi ih ja trebao uglazbiti, napisala bi ih olovkom na običnom papiru i poštom mi ih poslala u Zagreb", prisjeća se glazbenik, koji je s Marinom Tucaković koautor stihova za Massimovu pjesmu 'Stranac u noći'. I ta legendarna pjesma, ističe Zrinko, nastala je uz pomoć pošte, no, kako je on poprilično prepravljao izvorni Marinin tekst, ona ga je nazvala i rekla mu: "Slušaj, bogati, Zrinko, nije fer da samo mene potpišeš pod tekst. Ti si tu puno radio, potpiši nas oboje."
Autorice legendarnih glazbenih tekstova prisjetio se i Vladimir Kočiš Zec.
"Osobno Marinu nisam poznavao, ali pratio sam sve što radi, njezine pjesme. Može se slobodno reći da je bila jedna od najplodnijih tekstopisaca kad govorimo o segmentu zabavne glazbe i mnogi moji uvaženi kolege su otpjevali njezine stihove, od Miše Kovača, Olivera... da ne spominjem sve, lakše je nabrojiti one kojima nije pisala. Imala je otvoreni pristup i znala jednim stihom pogoditi u srž. Na način kako publika konzumira zabavnu glazbu, nemate više vremena posvetiti se pravoj poeziji nego čekati u tekstu, kako mi to zovemo, 'caku', a ona je to znala ubaciti i za to bi se slušatelji čvrsto uhvatili. Bila je zaista vrlo uspješna. Što se tiče suradnje s Novim fosilima, napisala nam je pjesmu koja se zvala 'Tu tu tu (tu me poljubi)'. Sjećam se to dobro, iako je to bila jedina suradnja s njom kad govorimo o grupi Novi fosili", prisjetio se Kočiš Zec.
'Žena, majka, kraljica'
"Maki je za mene uvijek bila i ostala 'žena, majka, kraljica'", rekao nam je Vlado Kalember, kojem je Marina Tucaković pisala stihove za najmanje desetak pjesama.
"Brzo je i lako stvarala riječi i emocije, sve je to samo naviralo. Nikad neću zaboraviti kako sjedim u njezinoj kuhinji s gitarom u ruci, ona u jednoj ruci drži malu bebu, u drugoj kuhaču s kojom sprema ručak i istodobno radimo novu pjesmu", prisjeća se Kalember koji ističe kako na prostorima bivše Jugoslavije možda i nema uspješnog glazbenika koji nije surađivao s Marinom.
"Možda se u svijetu njenim odlaskom neće puno toga promijeniti, ali u svijetu glazbe hoće. Kako bi pjesnik rekao: 'Bit će još pjesama, ali, bojim se, nikad više takvih'", tužno zaključuje Kalember.
Jedna od najljepših pjesama Marine Tucaković, čuvena 'Što to bješe ljubav', koju je na melodiju Aleksandra Radulovića Fute na Splitskom festivalu prije trideset i tri godine otpjevao Oliver Dragojević do 'kozmičkog Dalmatinca' došla je slučajno, a isprva je bila namijenjena jednom drugom popularnom pjevaču.
"Te godine direktor Splitskog festivala bio je Zdenko Runjić, koji nije želio da se skladbe što ih je on napisao uvrste u natjecateljsku večer, kako mu netko ne bi prigovorio da je kao direktor privilegiran. Ja se sad više točno ne sjećam na koji je način pjesma došla do Olivera: je li stigla poštom ili mu je netko donio kazetu. Ali, sjećam se da je Oliver jednog dana doma pustio kasetu s tom pjesmom koja mu se odmah jako dopala, na prvo slušanje, baš kao i meni, koja sam skupa s njim nerijetko znala preslušavati pjesme koje bi mu netko ponudio. Svidjelo mu se sve: i melodija i onaj prekrasni tekst. Uopće ni u jednom trenutku nije bilo upitno hoće li on to otpjevati ili ne", govori Vesna Dragojević.
'Što to bješe ljubav'
A legenda kaže da je tada 27-godišnji Tonči Huljić od Marine Tucaković i njenog supruga Fute u Split Zdenku Runjiću (Huljićevom bliskom suradniku i njegovom ocu u glazbenom smislu) te Oliveru donio ‘Što to bješe ljubav’, skladbu koju su oni mislili prvo ponuditi Zdravku Čoliću. No, kad su čuli da bi je rado otpjevao Oliver, više nisu imali nikakvih dilema.
'Što to bješe ljubav' te 1988. godine na Prokurativama je nagrađena prvom nagradom stručnog suda. Nagradu publike premoćno je odnio Matko Jelavić s hitom 'Majko stara'. Je li Oliveru bilo tada krivo što ovaj bezvremenski hit nije nagradila i publika otkrila nam je njegova supruga Vesna.
"Ma kakvi. Oliver nije bio čovjek kojem su nagrade najvažnije u životu. Znao je govoriti: 'Što će ti nagrada, ako pjesma ne ostane?'. A ova pjesma je ostala", rekla je Vesna Dragojević.
"Marinu sam upoznao još sedamdesetih godina, kada sam u Beogradu pjevao u Korni grupi. Mi smo tada već bili poprilično popularni, a ona je tek počinjala sa svojom karijerom pjesnikinje koja je bila i ostala jedinstvena na ovim prostorima. Puno smo se družili tih sedamdesetih i osamdesetih, pamtim je kao vedru, uvijek nasmijanu. Iz tog druženja nastale su i mnoge lijepe pjesme poput 'Odgovori, odgovori', 'Za šaku ljubavi', 'Dajte neku lošu', 'Pola vino, pola voda'..." rekao nam je Zlatko Pejaković, čovjek koji je upoznao Marinu Tucaković i Tončija Huljića.