Nakon “Zore dubrovačke”, “Kud puklo da puklo” i “Čiste ljubavi”, Momčilo Otašević vjerojatno je u ovome trenutku najpopularniji glumac koji radi u Hrvatskoj, a da je gost domaćega glumišta. Crnogorski glumac rođen u Cetinju sretan je, veli, što ga gledatelji vole i to svakom novom televizijskom ulogom nastoji opravdati. Nezanemarivo, Otašević je zanimljiv i vanjštinom dijelu publike. Ako ništa drugo, riđi je, kao princ Harry, što je na zapadnom Balkanu rijetkost, zapravo ni nemamo glumca koji je mrkvasti, a da se nešto bitno eksponirao. Crnogorski glumac je odnedavno i hrvatski zet, oženio se kolegicom Jelenom Perčin. Iz kog je razloga među ženama na kraju pobijedila Jelena?
- To znamo samo ona i ja - smije se Otašević koji igra lik Ranka u “Čistoj ljubavi”. Nakon silnih epizoda, sada, eto, otkriva što on sam misli o Ranku.
Vulić i Pajić
- Ranko je jedno nesretno dijete, zapravo. Iz te nesreće i nezadovoljstva budi se zvijer. Budi se jedan samovoljnik i silnik koji se za sve u životu pobrinuo sam. U stvari je sve to jedna maska, a ako malo zagrebemo, naići ćemo na nesretno i povrijeđeno, ostavljeno dijete. Ne bih otkrivao što će biti s Rankom, da ne kvarim neizvjesnost gledateljima - o liku će glumac koji je na setu bio presretan što je za partnera imao iskusnoga glumca Mladena Vulića. Naravno, ne može ne spomenuti veliku Kseniju Pajić koja mu je, u konačnici, igrala majku.
- Naučio sam puno od kolegice Pajić, kako u profesionalnom tako i u životnom smislu. Jako smo se lijepo slagali i nadopunjavali. Nitko iz ekipe nije mi dosađivao, a i da je, mislim da uvijek postoji elegantan način da se čovjek izvuče iz neprijatne situacije - govori o snimanju koje je trajalo mjesecima, glumio je u svakoj epizodi i bilo je iscrpljujućih trenutaka. Međutim, već je otprije baždaren na taj tempo i sve to, što veli, ide u glumački staž.
- U svakoj sam bio epizodi, u nekoj manje, u nekoj više, ali sve je to dio mog posla koji jako volim tako da ništa ne pada teško.
Momčilo Otašević je vrijedan mladi glumac, pored višemjesečnih sudjelovanja u hit-seriji Nove TV, član je i Crnogorskoga narodnog pozorišta, a radi i u Narodnom pozorištu u Beogradu.
- Upravo sam završio rad na predstavi ‘Ekvinocijo’, u režiji Ivice Kunčevića, po tekstu Iva Vojnovića. Prezadovoljan sam tim iskustvom. Uopće radom na toj predstavi i ulozi. Radom s Ivicom. Jako sam ponosan na tu svoju ulogu. Igrao sam mladog i prkosnog Iva Ledinića koji se bori sa životnim nepravdama! Uz to igram i svoje starije predstave, ‘Učene žene’, ‘Ribarske svađe’, ‘Beauty Queen’ itd. itd. - predstavlja kazališni rad.
Kazališni glumac
Bi li volio igrati neke ozbiljne uloge u hrvatskom dramskom teatru?
- Naravno da bih volio! Veliki sam zaljubljenik u pozorište i u njemu sam ostvario svoje najbolje uloge. Uvijek sam se spreman žrtvovati za rad u pozorištu. Jednom sam, dok smo radili ‘Hasanaginicu’ u Tivtu, istovremeno snimao “Kud puklo da puklo 2” u Zagrebu, tako da sam letio nekih stotinjak puta u mjesec dana. Uspio sam. Snimao sam divne scene u Zagrebu izjutra, a predivno radio u pozorištu, na Bući (scena se zove Buća) u Tivtu.
Prema popisu predstava koje je igrao i pripadajućem režiseru - tu su, recimo, “Filomena Marturano”, ‘Antigona’, ‘Hasanaginica’ - reklo bi se da je Momčilo Otašević glumac Jagoša Markovića, radio je s njim u Tivtu, Beogradu, Podgorici…
- Pet puta dosad sam radio s Jagošem i slobodno mogu reći da je jako utjecao na mene u glumačkom smislu, otvorio mi neke nove svjetove. Radili smo neke divne naslove i s njim sam, čini mi se, napravio neke od najboljih uloga u dosadašnjoj karijeri. Jako se lijepo razumijemo, uzajamno poštujemo, nadopunjujemo i istinski uživamo u zajedničkom radu. Ukazao mi je veliko povjerenje i uvijek ću se truditi to opravdati iz sve snage - odlučan je glumac kojeg bi i neki kazališni autoriteti voljeli vidjeti na našim kazališnim daskama.
- Volio bih i ja!!! Drago mi je da se moj rad primjećuje!
Razni fakulteti
Momčilo Otašević rođen je 1990. u Cetinju, u dramsku grupu ušao je u sedmom razredu. Sa 18 godina odustao je od glume i otišao u Rim, gdje nije prošao prijemni na Fakultetu političkih znanosti, pa je upisao pravo u Podgorici i nikad nije otišao na fakultet. Zatim se pripremao za turizam na Krfu i nikad nije otišao, dogodine je upisao arhitekturu u Rimu i glumu na Cetinju te se naposljetku odlučio za glumu.
- Mogu slobodno reći da je gluma moja prva ljubav. Eto, malo sam lutao, bježao, možda od nekih svojih odluka, a kasnije im se vraćao. Mislim da nijesam pogriješio, srećan sam i privilegovan. Bavim se poslom koji obožavam, uživam na sceni i ispred kamere i uživam davati sve od sebe, kako na daskama tako i ispred kamere - nastavlja glumac koji ne može izdvojiti neku od svojih uloga jer je za svaku na neki način vezan.
- Razmišljanja sam da nema velikih i malih uloga, svaka je obilježila neko razdoblje mog života. Svakoj sam dao djelić sebe, a one su meni vratilo višestruko i naučile me mnogočemu.
O obiteljskom životu i djetinjstvu reći će samo najbolje.
- Uvijek smo bili i bit ćemo jedna skladna porodica. Otvorena. Bez tajni. Poštujemo i volimo jedni druge. O svemu uvijek razgovaramo i jako smo povezani. Moja porodica je moje utočište i izvor inspiracije. Volim čuti njihovo mišljenje. Zahvalan sam im.
Djetinjstvo
Mnogo je uspomena iz djetinjstva..
- Ulica Nikole Lekića i sve igrarije i nestašluci. Bilo smo čuveni ‘taraši’. Tara je bila firma u kojoj su naši djedovi nekad radili, kao šoferi. Uživali smo u djetinjstvu i svim radostima tog lijepog vremena. Fudbal je na ulici, kamen je stativa. Poderana su nam koljena. Kad se jede užina vani, jedemo svi. Svi dijelimo sve. Svako brani i čuva svakoga. To je bilo neko drugo vrijeme - o ranim danima će.
Danas je svuda zbog prirode svog posla. Baze su Crna Gora i Zagreb. Uskoro će postati otac.
- Željno iščekujem osmi mjesec ove godine i radujem se svemu što slijedi. Osjećaj je nevjerojatan. Da sam znao, vjerojatno bih se i ranije odlučio na ovaj korak u svom životu. Slađe odem na spavanje. Vedriji se budim. Imam još jedan veliki razlog za život i uživam u svemu tome - razdragano će glumac koji će dobiti djevojčicu.
Na kraju pitamo, koje hrvatske glumce najviše cijeni i zašto?
- Na ovo pitanje bih mogao odgovoriti u vidu posebnog intervjua, nikako drugačije. Nekoga bih sigurno zaboravio pa je bolje i da ne počinjem. Hrvatska ima ogromno, bogato i talentovano glumište - rekao je.