- Najveći nam je kompliment bio kada su rekli da zbog nas rock & roll ponovno zvuči seksi - pohvalio se Zoran Zarubica, bubnjar i polovica Buč Kesidija, pančevačkog benda koji je u vrlo kratkom roku svojim melodičnim i plesnim pristupom indie rock zaveo publiku diljem Balkana. Od nastupa krcatom KSET-u tik prije nego što je regionalnu i glazbenu scenu prisilno prizemljila epidemija koronavirusa, pa sve do nastupa na glavnoj pozornici Exita i na prvi spomen nadrealnih pet rasprodanih koncerata u dvorištu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, Buč Kesidi je predstavio svoj album "Euforija" sa zavidnim rezultatima.
- Nakon tih pet koncerata, zatvorili smo to poglavlje "Euforije". Sjeli smo i upitali jedan drugog: što je iduće, što smo dalje? - opisao je Zarubica situaciju. Kaže da su nakon pet nastupa u dvorištu ALU te na Brucošijadi FER-a u studenom prošle godine uzeli nekoliko tjedana pauze i sastali se s namjerom da krenu stvarati dalje. Naravno, iza uspješnog dvojica stoji nekoliko ljudi, suradnika te prijatelja bez kojih Buč Kesidi ne bi bio ono što danas jest, no ističe da su nove stvaralačke avanture započeli pjesmom na koju je dvojac utrošio dva mjeseca. Prepričava da je tek onda njihov producent uskočio u pomoć, jer im se način pisanja pjesama, tekstualno, ali i kompozitorski promijenio. Dok su na prethodnom albumu naginjali pop zvuku koji je privukao široku publiku, kaže da su ovog puta ipak odlučili biti malo "intimniji".
Kao slušatelj Buč Kesidija zaintrigiran njihovim unikatnim uspjehom baziranim na svima poznatoj i već viđenoj jednostavnosti i indie rock klišejima od prije deset do petnaest godina, zainteresirao me pristup novijem materijalu i mogu li novi zvuk usporediti s nekim pod svjetski-poznatih bendova?
- Ne znam - ispalio je Zarubica. Naglasio je da je album još uvijek u izradi i da nije finaliziran, no prepričava da neki prijatelji koji su imali priliku čuti do sad snimljen materijal su ga nazvali "čudnijim", a on sam mu je nadjenuo pridjev "autentičnije".
Zvuk Buč Kesidija oduvijek je bio baziran na pop glazbi, pjevan, pamtljiv, s naglaskom na pulsirajući bas bubanj i stvoren za gromoglasno pjevanje publike u glas s pjevačem Lukom Racićem, a na proljeće ćemo imati priliku svemu tome svjedočiti na zagrebačkoj Šalati, što je ujedno i ostvarenje sna pančevačkim dečkima koji se ježe na pomisao da "sviraju arene i stadione".
Od KSET-a do dvorišta ALU-a, pa sve do Šalate: postignuća benda se nižu jedno za drugim, a Zarubica ističe da ne želi stati i da nikada ne slave uspjehe.
- Kako bi se u narodu reklo: ne gasiramo se - rekao je kroz smijeh, oduševljen idejom stadionskih gaža. Nekoliko puta kroz razgovor smo utvrdili da rad kod njih ne prestaje: ubrzo ćemo uz album dobiti i mini-dokumentarac kako su snimali nadolazeći album, a vrsni su i u spajanju vizualnog dijela s onim auditivnim. Uz film "Euforija" i posebnu pažnju posvećenu video spotovima za singlove, možemo očekivati još sličnih projekata, uključujući i neostvarenu, ambicioznu želju: razvitak kazališne predstave.
U doba kada su mnogi stariji rokeri otpisali žanr i nazvali ga "mrtvim", baš je starija demografija pronašla u Buč Kesidiju ono što ih podsjeća na zlatno doba rock glazbe, a itekako ih je prigrlila i mlađa publika. Zanimao nas je stav polovice benda o tom mnijenju koje se godinama proteže kroz razne intervjue, ispovijesti i medije generalno.
- Vjerovao ili ne, pri izlasku "Euforije", dogovorili smo se da ne spominjemo riječi "rock" i "alternativno". U tom se trenutku, 2019. godine, razvijala srpska alternativna scena koju su predvodili Artan Lili i Repetitor. Za njih, momci iz Pančeva slovili su za nešto "mlačno" - objasnio je Zoran, usporedivši sebe sa spomenuta dva benda koji su svoju glazbu bazirali na tvrdim riffovima. Napominje da ih Artan Lili ili Repetitor nisu nikada opisali na takav način, no razlika u zvuku je bila primjetna.
- Imamo gitare, imamo bubanj, to se veže uz rock, no opet...mi nismo htjeli u taj "fazon". Electro disco pop? Electro pop boy bend? - prisjetio se Zarubica kako su se pokušali nazvati, na neki način identificirati i svrstati u određeni kalup, bilo to loše ili ne.
Bez žanrovske etikete, odbacili su "kožnjake i starke" i u blještavim sakoima i šuškavim trenirkama kreirali novo lice na sceni zanimljivim pristupom zvuku koji je poznat starima, no jednako tako i privlačan mladima - i kako stvari stoje, s velikim koncertom na Šalati ispred sebe, nisu pogriješili pri donošenju ni jedne odluke i hrabrog iskoraka u nešto novo, ustajaloj rock sceni neviđeno.