- I vi idete na Prijovićku? - upitao me vozač taksija pri polasku u Arenu Zagreb, koja je u nedjelju po treći dan za redom ugostila Aleksandru Prijović, 28-godišnju srpsku pjevačicu koja je posljednjih mjeseci okupirala društvene mreže, playliste na streaming servisima i javnu sferu.
Spomenutom vozaču to zasigurno nije bila, a ni neće biti posljednja vožnja prema koncertu popularne Prije koja je rasprodala svih pet zakazanih datuma u zagrebačkoj Areni. Dok su jedni u bespućima interneta tražili zadnje karte za ovaj spektakl, drugi su izrazili zgražanje turbo folkom i uporno isticali kako "nikada nisu ni čuli za tu Prijović". Za razliku od njih, njeno sam ime vidio nekoliko puta tijekom godina, a i svojom dobi sam ciljana skupina Aleksandrina PR tima koji besprijekorno odrađuje svoj posao. Usprkos poznavanju njenog lika, nikada nisam upoznao njeno djelo, odnosno, njenu glazbu jer me jednostavno nije interesirala, kao ni turbo folk generalno.
Sat vremena prije početka nedjeljnog koncerta, parter i tribine Arene Zagreb bile su pune, što osobno nikada, ni na kojem koncertu svjetski poznatih izvođača u spomenutoj dvorani nisam vidio. Masa je iznenađujuće strpljivo i mirno čekala dolazak "najveće zvijezde Balkana" do trenutka kada su se reflektori diljem dvorane ugasili. Zaglušujuće ovacije eruptirale su tada među zidinama Arene.
"Dobra večer, Zagrebe", samo s te tri riječi je Prijović od starta držala publiku u šaci, bez ijedne otpjevane note. Ubrzo je koncert krenuo sa "Za nas kasno je", numerom koja je mirnu publiku od ranije pretvorila u rasplesanu i raspjevanu masu koja do kraja ne skida oči s pjevačice koja izlazi iz dima te u blještećoj kratkoj haljini s kristalima vlada pozornicom.
Prijović je kratke stanke od nekoliko sekundi između pjesama vješto iskoristila za komunikaciju s publikom i pomalo očekivanim trikovima ih uvlačila u početne taktove svake iduće pjesme. Publika, koja se iz svih kuteva države, ali i regije, sjatila vidjeti i čuti Prijović dobro je upoznata s repertoarom i stihovima njenih hitova. Plesači sinkronizirani s trubačkim dionicama, impresivna igra svjetala i bacači plamena zaokružuju zvuk i priču Aleksandre Prijović koja je od samozatajne djevojke iz talent showa "Zvezde Granda" izrasla u zvijezdu koja je danas.
Doduše, nećemo se lagati. Ako odbacimo njene vokalne sposobnosti, izvanserijsku produkciju i karizmatičnu pojavu, susrećemo se s tipičnim balkanskim melosom koji se već desetljećima proteže zadimljenim "kafanama" i sumnjivim noćnim klubovima koji obiluju još sumnjivijim facama i alkoholiziranim tinejdžerima. Ostajemo lice u lice s izlizanim stihovima o isječenim venama, piću, ženskoj patnji i muškom mangupstvu. U popravljanju tog dojma nimalo nije pomogao ni jedan od jučerašnjih gostiju, posebice MC Stojan.
Što se tiče ostalih pjesama, Prijović ima nevjerojatnu sposobnost pokrenuti publiku melankoličnim baladama, točnije, pjesmama sporijeg tempa poput "Devet života" i "Sve po starom", a to je dodatno dokazala obradom "Dođi" Parnog Valjka te "Nije mene dušo ubilo" Halida Muslimovića. Također, prije nego što se vratila na asortiman originalnih pjesama, publiku je odlučila iznenaditi s "Hajde da ludujemo" od Tajči i "Tek je 12 sati" E.T.-a. Koncert je privela kraju hitom "Dam dam dam" i još jednom svima zahvalila na potpori te naglasila kako je zagrebačka publika "uvjerljivo najglasnija na ovoj turneji".
Preko dva sata, Aleksandra je uz vrlo kratke stanke zabavljala tisuće ljudi, promijenila nekoliko odjevnih kombinacija, komunicirala s publikom, nazdravljala, pričala priče, ali i plakala. Od sreće. Unatoč tome što ovakva vrsta glazbe nije ni blizu nečem što bi se uguralo na moje playliste i zauzelo mjesto na Spotify Wrappedu, koncert je bio zanimljivo iskustvo za nekog kome je ovo prvi susret s turbo folkom uživo.
Ako gledamo na glazbu kao industriju, intrigirajuće je kako je Aleksandra Prijović u desetak godina, zahvaljujući svom talentu kojeg su prepoznali pravi poduzetni ljudi u pravom trenutku, izrasla u ime koje rasprodaje dvorane diljem regije, i to nekoliko dana za redom, dok je nekim hrvatskim izvođačima jedan koncert u Areni Zagreb "kruna karijere" nakon desetljeće ili dva na sceni. Znači li to da smo maleno tržište? Ne. Znači li to da Hrvatska više ne zna proizvesti glazbenika i najbitnije, zabavljača, koji može postići ovakvo nešto? Vrlo vjerojatno.
Sigurno je jedino da pored ovakvog trijumfa beogradske pjevačice za koju dežurni internetski komentatori "nikada nisu čuli", većina hrvatskih modernih izvođača zabavne glazbe, naginjali oni zvuku holivudskih brda ili beogradskih splavova, proizašli iz talent showa ili glazbene akademije, izgleda smiješno.