Na današnji dan 1921. rođena je Nancy Reagan, nekadašnja prva dama SAD-a, koja je preminula 2016. Ljubavna priča jednog od najpoznatijih predsjedničkih parova, Nancy i Ronalda Reagana, inspirirala je mnoge, a o njihovoj velikoj ljubavi svjedočila su i brojna pisma koja su razmjenjivali tijekom godina.
Autorica biografije "Trijumf Nancy Reagan" otkrila je nepoznate, pa i bizarne, detalje o njihovoj ljubavi. Ona navodi da su Nancy i Ronald jedno drugome bili najvažniji - važniji i od djece. Često su ih zanemarivali, a to je na njima ostavilo traga u kasnijem životu.
Autorica je napisala da se Nancy toliko vezala za supruga jer je odrastala praktički bez majke. Edith Davis znala ju je često ostavljati s dadiljom, ujakom i ujnom dok je ona tražila glumačke angažmane, a nakon što se preudala za neurokirurga Loyala Davisa, koji je usvojio Nancy, obitelj se preselila u Chicago.
Ona se zainteresirala za glumu pa je odlučila preseliti u New York, a najviše angažmana dobila je zahvaljujući upravo zahvaljujući majčinim poznanstvima. Početkom 1949. agent ju je nazvao i otkrio kako netko iz MGM-a želi da dođe na probno snimanje u Kaliforniji. To se dogodilo zahvaljujući Spenceru Tracyju, glumcu koji je učinio uslugu njezinoj majci, a s obzirom da je bila prilično talentirana, dobila je 7-godišnji ugovor s mjesečnom plaćom od 250 dolara.
Na jednom od snimanja upoznala je Ronalda Reagana i to joj je poznanstvo kasnije promijenilo život. Iako je bilo kemije između njih, ljubav se rodila tek nekoliko mjeseci kasnije. Na kraju su se 1952. vjenčali, a bili su zajedno sve do 2004. kada ih je opaka bolest zauvijek rastavila.
Tijekom braka dobili su dvoje djece, kćer i sina, s tim da je Reagan imao i troje djece iz propalog braka s glumicom Jane Wyman. Iako su imali veliku obitelj, jedno su drugome uvijek bili najvažniji pa su neki njihov odnos nazivali i ‘bizarnim‘.
Kako piše u biografiji, Nancy je Reagana poznavala bolje nego što ga je itko ikad upoznao. "Kada je ona bila nezadovoljna zbog nečega, svi u Zapadnom krilu znali su to, a oni koji joj nisu bili pretjerano simpatični nisu dugo ostajali na svojim pozicijama", piše u knjizi. "Da nije bilo nje, on nikada ne bi postao guverner, baš kao ni predsjednik", navodi se.
Bračni par Reagan nikada nije imao problema s tim da svoje emocije javno izražavaju. Ono što je drugima bilo neobično, bio je intenzitet te ljubavi i strasti koju su osjećali i nakon toliko godina zajedničkog života. Kako je zapravo sve to izgledalo daleko od očiju znatiželjne javnosti, najbolje opisuje pismo koje je objavljeno u biografiji, a koje datira od 24. svibnja 1963. Reagan ga je pisao svojoj supruzi, a u njemu se dotiče problema koje su imali s djecom - sinom iz prvog braka i kćeri koju je dobio s Nancy.
"Sasvim je nevažno hoće li Michael kupiti svoj prvi automobil ili potrošiti novac na odjeću. Ono što oboje želimo za njega je da napokon krene pravim putem zahvaljujući kojem će moći uzdržavati samog sebe... (Patti me brine zbog druge stvari, ali probat ćemo i to riješiti na najbolji mogući način)", piše u Reaganovu pismu supruzi.
"Ali ono što me najviše brine jest to da smo, iako smo ispunili svoje odgovornosti prema svome potomstvu, bili neoprezni u drugoj stvari, u onome što predstavljamo jedno drugome", nastavlja on.
Njihov odnos s djecom s godinama je postajao sve gori i gori, pa je tako Patti odbila dati bilo kakvu pozitivnu izjavu za biografiju o svojoj majci, tvrdeći da ju je tukla i da je bila ovisna o tabletama. To je potvrdio i njihov sin Ron, navodeći da nije bilo ni najmanje ugodno odrastati uz takvu mamu.
"Bila je poprilično anksiozna, naročito kad bi moj otac bio na putu. Nikada nismo znali koja će od njezinih brojnih ličnosti tog dana biti prisutna, pa smo uvijek morali biti na oprezu", rekao je Ron.
Ipak, Patti je s vremenom majci ipak oprostila, ali još uvijek nije spremna javno govoriti o njoj. "Njihovi životi ne bi bili uništeni da nije bilo nas. Mogli bi se u potpunosti posvetiti jedno drugome, što se zakompliciralo zbog djece", izjavila je kratko jednom prilikom.
Odnos Michaela i Nancy zakomplicirao se nekoliko godina prije nego što je njegov otac 2004. preminuo od posljedica Alzheimerove bolesti. "Odnos između Mikea i Nancy s vremenom je postao toliko ružan da je ona počela strahovati od trenutaka kada je ostajala nasamo s njim. O tome svjedoči i činjenica da je, kada bi on dolazio u posjet, Tajna služba stavljala agenta u stanje pripravnosti, a to je potvrdio njegov polubrat Ron: ‘Tajna služba je itekako bila zabrinuta zbog Mikea, a naročito nakon incidenta kad je on urlao na nju i govorio da bi za sve bilo bolje da je mrtva.‘"
No, u braku koji je trajao šest desetljeća nije baš sve bilo bajno. Nakon što je Reagan zamalo smrtno stradao u pokušaju atentata 1981., prva dama postala je opsjednuta sigurnošću svoga supruga. To je išlo toliko daleko da ga je natjerala da mora stalno nositi pancirku, što je on često odbijao. Također je zahtijevala da se nikad ne obraća javnosti na otvorenom.
Taj pokušaj atentata slomio je Nancy pa je, prema izjavama svjedoka, stalno plakala kada on ne bi bio u blizini, što je trajalo mjesecima.
Ali ono što im je najteže palo su posljednji mjeseci Reaganovog života, koje se mučio zbog Alzheimera. Ti su trenuci bili teški za njih oboje, ali i za sve ostale. Njegova smrt 2004. potpuno je slomila Nancy Reagan, a od tog se gubitka nikada nije oporavila. Sve do smrti 2016. navodno je svaku noć spavala s njegovom fotografijom u naručju.
Komentari
0