Pomalo u sjeni smrti britanske kraljice Elizabete II. navršila se 40. obljetnica od smrti princeze Grace od Monaka, prelijepe filmske zvijezde koja se zbog ljubavi morala odreći Hollywooda. Grace Kelly preminula je od posljedica prometne nesreće 14. rujna 1982., kada su joj bile samo 52. godine, a povodom četiri desetljeća od te tragedije ekskluzivno za britanski Mirror intervju je sada dao jedan, kako tvrdi, od princezinih najbližih ljudi od povjerenja, filmski redatelj Robert Dornhelm.
Prisjećajući se njezinih nezaboravnih uloga u filmovima "Točno u podne", Hitchcockovog "Nazovi M radi ubojstva", Oscarom ovjenčane interpretacije u "Provincijalki", nakon koje se vrlo brzo na samom vrhuncu slave s tek 26 godina oprostila od glume i udala za princa Reinera III., Dornhelm je otkrio javnosti i neke manje poznate činjenice iz života te samozatajne plavuše.
Grace je naime bila irskog podrijetla, imala je malu vikendicu u blizini Corka i potajno žudjela za mirnim životom u Irskoj, domovini svojih predaka. Nije voljela ni što je slavna, njezin san je bio tvrdi Dornhelm, utonuti u mrak.
"Čeznula je da prošeta Parizom, a da je nitko ne prepozna i u srcu je bila obična žena koja je sanjala o jednostavnijem životu. Htjela je biti nevidljiva, biti s običnim ljudima, ići u restorane i pubove. Radili smo to povremeno dok je živjela u Parizu, tada sam je poznavao, i uvijek je bila jako ponosna što je nitko nije prepoznao i što je mogla biti normalna. Mislila je da će završiti kao luda žena u pariškom metrou i da je nitko neće primijetiti, da se može slobodno kretati i da je nitko ne poznaje. To nije bila njezina briga, to je bila njezina nada", govori Dornhelm dodajući kako je sanjala je o životu u Irskoj gdje je imala vikendicu blizu Corka.
"Tamo je željela završiti. Bila je totalni romantičar i sanjar. Mislim da bi joj Irska sasvim dobro pristajala. Ali u isto vrijeme, način na koji se njen život razvijao bio je poput bajke. Nije moglo završiti na neki sivi način, da samo nestane, a da se to ne primijeti. Jednostavno je bila rođena da bude posebna i da nema svakodnevni život.", govori 74-godišnji austrijski redatelj koji je s princezom bio samo dva dana prije njezine kobne prometne nesreće. Upoznao je Grace 1977. kada je imao 30, a ona 48 godina.
"Grace je bila divna i jednostavna, vrlo izravna. Prvo što je rekla bilo je: ‘Ne zovite me Vaše Visočanstvo, zovite me Grace‘. Bila je vrlo normalna. Vrlo jednostavna i nekomplicirana. Blistala je, niste mogli skinuti pogled s nje. Ispunila bi sobu. Kad bi došla negdje, odmah bi je primijetili. Kažu da zvijezda pronalazi svjetlost i odbija je.", priča Dornhelm navodeći i kako je Kelly bila vrlo zabavna i duhovita, posve suprotno od opisa koji ju je pratio - ledene plavuše.
"Voljela je piti, plesati i biti normalna. Nije bilo ništa hladno kod nje. Učinila je da se osjećam posebnim i cijenjenim. Bio sam na početku svoje karijere i ona je uživala u mom poslu. Dokumentarni film iskoristili smo za promociju stipendija za talentiranu djecu. Bili smo na mnogim premijerama diljem Europe. Uvijek je to bila dobrodušna zabava s puno smijeha", tvrdi redatelj.
Znao se i s njezino troje djece - Stephanie (57), Caroline (65) i Albertom II. (64), sadašnjim princa od Monaka.
"Sreo sam njezinu djecu mnogo puta. Bila je savršena majka, lavica koja je štitila svoju djecu. Željela je kuhati za njih i pobrinula se da nauče kuhati i razumiju život, a ne da uzimaju stvari zdravo za gotovo. Bez obzira što su imali sluge, vjerovala je da bi se ipak trebali naučiti brinuti sami za sebe. Pored toga bila je vrlo skromna i iznimno pristojna posebno s ljudima koji su je posluživali.", ispričao je Dornhelm.