U posljednjem odlomku napete biografije Philipa Normana o Beatleu Georgeu Harrisonu, autor govori o danu kad je glazbena superzvijezda bila žrtva bjesomučnog napada nožem, a dijelovi knjige objavljeni u The Mail on Sunday dotiču se i gitaristovih posljednjih dana u bendu.
Tjedan dana prije Božića krajem 1960-ih, zračna luka Heathrow obavijestila je sjedište Beatlesa u Savile Rowu, u Apple Corpsu da drži 17 Harley-Davidson motocikala. Dospjeli su troškovi prijevoza i očekivalo se da će ih bend platiti. Bio je to početak noćne more uzrokovane jedinstvenom kombinacijom velikodušnosti, kontrakulturnog statusa i odsutnosti Georgea Harrisona.
Naime, tijekom posjeta New Yorku, Harrison je ljubazno pozvao čitavu podružnicu kalifornijskih Hells Angelsa da posjete London. Navodno su bili na putu za Čehoslovačku kako bi "riješili političku situaciju" između Sovjetskog Saveza i mladog demokratskog pokreta koji je brutalno ugušen proteklog proljeća.
Shvativši da je sada prekasno da ih odbije, George je žurno poslao dopis osoblju Applea, upozoravajući: "Nastavite raditi ono što radite, ali samo budite dobri prema njima. I nemoj ih uzrujavati jer bi vas mogli ubiti".
Vođe Angelsa bile su dvije ogromne, zastrašujuće pojave poznati kao Frisco Pete i Billy Tumbleweed. Parkirajući svoje blještave "svinje" u ulici Mayfair, razbacali su svoje vreće za spavanje po još nedovršenom podrumskom studiju za snimanje. Pažljivo sročeni prijedlozi Peteu ili Billyju od pomoćnika slavnog Beatlea da bi sada mogao biti dobar trenutak za prelazak u Čehoslovačku dočekani su zlobnim pogledom i režanjem da ih je George pozvao, ne govoreći ništa o vremenskom ograničenju.
Pokušavajući nastaviti kao da je sve normalno, Apple Corps održao je zabavu za djecu svojih zaposlenika s Johnom Lennonom i Yoko Ono koji glume Djeda i Baku Božićnjak, te puricu od gotovo 20 kilograma, garantirano najveću u Britaniji. George nije prisustvovao, "jer je znao da će biti problema", i nije pogriješio.
Hells Angelsi su uništili zabavu baš kad je ogromna purica donesena. "Bilo je potrebno dvoje ljudi da je prenesu preko sobe", prisjetio se voditelj Neil Aspinall, "i na putu su je Angelsi raskomadali. Dok je stigla na stol, nije ostalo ništa". Svi su bili previše uplašeni da bi protestirali osim novinara New Musical Expressa, Alana Smitha, čija je supruga, Mavis, radila u uredu za tisak. Jedan jedini udarac Frisca Petea srušio je Smitha u krilo Djeda Božićnjaka i Bake Božićnjak, a čaj iz šalice u Johnovoj ruci kapao je s njegovih naočala.
Samo je George mogao riješiti Apple opasnih gostiju, što je učinio s finoćom koja je zapanjila Aspinalla. "Razgovarali su i George je rekao: ‘Postoji yin i postoji yang, postoji unutra, postoji vani, postoji gore, postoji dolje, vi ste ovdje, vi idete‘. Pa su Angelsi jednostavno rekli ‘OK‘ i otišli".
Kad su se George i njegova prva supruga Pattie 1970. godine, odmah nakon njegovog 27. rođendana, preselili u svoju vilu s 30 soba u Oxfordshireu, nijedna spavaća soba nije bila upotrebljiva. Morali su se zadovoljiti vrećama za spavanje u prednjem hodniku, grijani pucketanjem cjepanica u kaminu visokom šest metara. Jedne noći, kao užasan predznak onoga što će se dogoditi, Pattie je čula buku odozgo i potrčala velikim stubištem te zatekla čovjeka koji se penje kroz prozor na drugom katu. Na njezin povik ‘Provalnik!‘ žurno se povukao.
Gotovo 30 godina kasnije, u ranim jutarnjim satima 30. prosinca 1999., uljez je probio ogradu i iščupao mali kameni kip Svetog Jurja i Zmaja s postolja u vrtu, iskoristivši ga da razbije prozor. George je spavao. Njegova druga žena, Olivia, mislila je da zvuk razbijanja stakla dolazi od lustera koji je pao. Shvativši da je netko u kući, probudila je Georgea, koji je obukao jaknu preko pidžame, navukao čizme i otišao istražiti, dok je Olivia nazvala policiju. U kuhinji je osjetio dim cigarete i vičući upozorio Oliviju. Zatim je u velikoj dvorani ugledao čovjeka koji je u jednoj ruci držao kameni mač s kipa, a u drugoj kuhinjski nož.
"Dođi ovamo!", vrištao je čovjek. Prisjećajući se prethodne provale, George je viknuo prvo što mu je palo na pamet: "Hare Krišna!".
Čovjek je potrčao uz stubište do galerije. George je pokušao zgrabiti nož i, nakon kratke borbe, obojica su pala na hrpu jastuka za meditaciju, a napadač je bio na njemu i više puta ga ubo u gornji dio tijela. Zadnje što je pomislio u trenucima smrtne opasnosti bilo je: "Ubijaju me u vlastitoj kući".
Potrčavši mu pomoći, Olivia je podigla oružje koje joj je bilo najbliže, žarač s mjedenom drškom, i njime udarila Georgeova napadača. Kad to nije imalo učinka, zgrabila je svjetiljku, preokrenula je i udarila krvnika njezinim teškim postoljem.
Njihov 22-godišnji sin Dhani stigao je 15 minuta kasnije u veliku dvoranu i tamo zatekao gomilu policije i majku kako leži na dnu stubišta, a žarač kojim je pokušala obraniti Georgea još je bio pokraj nje. Zadobila je gadnu ranu na glavi, ali je gotovo nestrpljivo mahnula Dhaniju: "Tata je gore. Teško je ozlijeđen. Idi".
Na galeriji je uljez ležao na tlu, a nad njim su stajala dva policajca. Dugo je gledao Dhanija, ali to je bilo sve. George je ležao ispred poluotvorenih vrata spavaće sobe, obilno krvareći iz višestrukih uboda, mješavina krvi i zraka izbijala je iz rana na njegovim prsima, a usne i zubi bili su mu krvavi.
Na zidovima i po cijelom podu bilo je krvi, pomiješane s komadićima rubina s postolja svjetiljke koje je Olivia koristila kao palicu. Budući da još nije bilo bolničara, Dhani je pokušao ublažiti očeve rane papirnatim maramicama i ručnikom, ali činilo se da Georgeu nije bilo pomoći. "Odlutao je, stalno je mrmljao ‘Hare Krišna‘ i govorio ‘Idem van‘. Stalno sam lupao prstima i govorio: ‘Tata, ostani sa mnom. Ovo je najgore što može biti. Od sada će biti samo bolje‘", govorio je Dhani držeći očevu glavu. U nekoliko minuta prije nego što su bolničari stigli, George je četiri puta zamalo umro, ali ga je zvuk sinova glasa vratio s ruba.
Georgeov napadač bio je 34-godišnji Michael Abram iz Liverpoola, paranoični shizofreničar. Poput Johnova ubojice, Marka Chapmana, Abram je bio opsesivni obožavatelj Beatlesa čije je obožavanje preraslo u mržnju i zavist i koji je vjerovao da je njegova ubilačka misija "vršenje Božje volje".