Na regionalnoj glazbenoj sceni već godinama ne silazi s vrha. Njegove pjesme pjevaju se uglas na koncertima, u automobilima i među prijateljima, a svaki novi album potvrda je ne samo talenta, već i njegove trajne povezanosti s publikom. Saša Matić (46), glazbenik s impresivnom karijerom, predstavio je prvi dio svog novog studijskog albuma ‘.Noćas nam ne gine ljubav ‘. Iskrenu i emotivnu zbirku od četiri pjesme koje se bave, dobro poznatom ljubavlju. Uoči dva velika koncerata koji nas očekuju u prosincu ove godine u zagrebačkoj Areni, razgovarali smo o stvaranju albuma, dugogodišnjim suradnjama, izazovima na pozornici, ali i o tome što najviše voli raditi kada ne svira klavir i mikrofon spremi u kutiju.
Novi album nosi snažan naziv ‘Noćas nam ne gine ljubav‘. Koliko je ta rečenica refleksija trenutnog razdoblja u vašem životu i karijeri?
Dosta mojih pjesama govori o ljubavi. Imali smo pjesme poput ‘Nađi novu ljubav ‘ i ‘Kad ljubav zakasni‘. Pa zašto onda ne bismo imali ‘Noćas nam ne gine ljubav‘? Kad je već ljubav kasnila, da noćas barem ne gine.
Na novom albumu surađujete s istaknutim autorima poput Jelene Trifunović, Bojana Vasića, Miloša Roganovića i Danijela Pavlovića. Jeste li ih dugo dogovarali i kako to da ste upravo njih izabrali za svoje suradnike?
Pa znate, nisam ništa posebno dogovarao s njima jer smo stari znanci i godinama već surađujemo, pogotovo s Bojanom i Jelenom. Oni su sa mnom od pjesama ‘Idemo anđele ‘, ‘Nađi novu ljubav‘ i ‘Milo moje‘. Bojan Vasić je zastupljen i na pjesmama ‘Prejako‘, ‘Sve bi ja i ti‘. Dugo godina mi već surađujemo.
Znači, sve je došlo prirodno?
Da. Jedina nova suradnja na ovom albumu bila je s Danijelom Pavlovićem. Slučajno smo se spojili zato što je Bojan Vasić imao vrlo lijepu melodiju za koju je Danijel napisao tekst. Lijepo on to radi i mislim, zapravo sam siguran, da ćemo i dalje surađivati.
Naslov pjesme ‘Krematorijum za ljubav‘, koja se nalazi na već spomenutom albumu, izaziva snažne reakcije i emocije kod publike. Što vas je motiviralo na stvaranje takve pjesme i njezina simboličnog naslova?
Mnogi su meni savjetovali da odustanemo od te pjesme, a meni je baš bila izazov. Svi su govorili “pa kud baš da pjevaš Krematorijum”, to je bio naš dežurni naziv kad smo snimali sve to. Pjesmu smo prvobitno nazvali ‘Krematorijum‘, ali sam na kraju rekao: hajde da ne bude baš tako, daj da je nazovemo ‘Krematorijum za ljubav‘, ipak da malo ublažimo. Ali kad slušate tekst, ništa tu nije neobično jer smo u stvari sve za sobom spalili, sve mostove i tu ljubav koju smo imali. Tako da meni to ništa nije nelogično ni bezveze.
Sljedeće pitanje tiče se dva koncerta koja vas očekuju u Areni Zagreb u prosincu, točnije 5. i 7. prosinca. Bit će različitih koncepata. Jedan u vašem prepoznatljivom stilu, a drugi s novim aranžmanima i obradama hrvatskih evergreena.
Tako je. Pjevat ću na tom drugom koncertu neke pjesme koje volim pjevati kad sam s prijateljima, kad sam u dobrom društvu, kad je dobar štimung, dobra atmosfera. Volim svirati u Zagrebu, volim vas i volim Zagreb. Zadovoljstvo mi je da ću na drugom koncertu malo promijeniti neke stvari i interpretirati pjesme meni dragih ljudi i izvođača koje možda dosad nismo svirali.
Koliko vam je to izazovno, s obzirom na to da su to pjesme vaših kolega?
Izazovno je, ali veći je izazov bio kad sam bio mlađi, kad sam bio klinac, dok još nisam imao niti jedan album. Sjećam se da sam svirao u jednome vrtu u Beogradu kod hotela Jugoslavija i da su dvije žene prolazile. Jedna je bila iz Dubrovnika i mislila je da je Oliver Dragojević došao u vrt pjevati u Beogradu. Bila je oklada u pitanju i onda su se, Bog zna kako, upoznale sa mnom. Bilo je tih lijepih trenutaka. Ne kažem da sada nije izazov, ali tada je bio još puno veći.
Vaši koncerti uvijek privlače veliki broj ljudi, no posebnost nastupa u Areni Zagreb bit će i u intimnosti koju uspijevate stvoriti unatoč velikoj publici. Kako održavate tu bliskost s publikom?
Volim raditi velike stvari. Volim velike koncerte. Velike događaje. Iako ste u klubu intimniji, ja se nekako osjećam intimnije s tih 20.000 ljudi nego u nekom malom prostoru. Ne mogu možda reći intimniji, ali mogu reći da se možda bolje snalazim. Kad se popnem na scenu, pogotovo kad je sve to veće i kad su ti ljudi došli s dobrom energijom i čistog srca… Vama kad krenu prvi taktovi, vi ste na svom terenu. Onda tu nema promašaja, nema greške. Osjetite tu veliku energiju ljudi koja vas napuni. Dobra je ta razmjena energije između publike i mene. Mi savršeno radimo i savršeno funkcionira.
Za kraj, malo opuštenije pitanje. Kakav je Saša Matić kada ništa ne radi, odnosno kada nije na sceni?
Iskreno da vam kažem, ja puno nastupam. Jako puno. No, s druge strane, vi ste trenutno u društvu najvećeg hedonista na svijetu. Bik sam u horoskopu i ako ne radim, ako nisam na koncertu, onda gledam da negdje otputujem. Iskreno da vam kažem, najčešće sam van Beograda. Ovisi gdje i koliko mi vrijeme dopušta, ali najbolje se osjećam kad dođe lijepo vrijeme, proljeće i ljeto. Tada najbolje funkcioniram. Najbolje funkcioniram na moru i sve bih dao za putovanja. Uf, obožavam putovanja.
Hoće li i vaša obitelj doći na zagrebačke koncerte? Planirate li možda i neki odmor na našoj obali uskoro?
Svakako ću ići na odmor. Planiram ga negdje u lipnju, već sam si odredio otprilike 15 dana odmora, a najvjerojatnije ću biti u Istri. Što se tiče dolaska moje obitelji na koncerte još je rano govoriti o tome. Vjerojatno će biti, ne znam točno. Na primjer, za stariju kćer. Ona studira u inozemstvu, izvan Srbije, pa će sve ovisiti o tome hoće li tada biti ovdje. Ako joj obveze to dopuste, doći će.
Karijeru dugu gotovo tri desetljeća Saša Matić ne gradi samo na glazbenom umijeću, već i na iskrenom odnosu s publikom. U svakoj pjesmi, u svakom odgovoru i svakom nastupu osjeća se autentičnost koja osvaja. Koncerti u zagrebačkoj Areni u prosincu bit će još jedna potvrda te neraskidive veze . Prilika za slavlje ljubavi, života i glazbe koja uvijek pronalazi put do srca. A do tada, pjesme s novog albuma neka budu podsjetnik da nam, unatoč svemu, noćas i uvijek, ne gine ljubav.
Komentari
0