“Kao jedan od četiri suvlasnika distributerske kuće UCD, Harveyja Weinsteina upoznao sam 1994. godine na filmskom festivalu u Cannesu kao vlasnika tada još malo poznate producentske kuće Miramax. Spojio nas je rad jednog drugog producenta - Lawrencea Bendera koji je ostavio snažan dojam sa svoja dva prethodna filma, ‘Psi iz rezervoara’ i ‘Prava romansa’. Znali smo da Bender priprema novi film koji će, kao i ‘Pse iz rezervoara’, režirati mladi talentirani redatelj Quentin Tarantino.
Osim toga, Miramax je tada u Cannesu u pretprodukciji prodavao novi film još jednog mladog redatelja kojeg je, prema našim procjenama, čekala svijetla budućnost. Njegovo ime bilo je Peter Jackson, a film koji se prodavao zvao se ‘Nebeska stvorenja’. ‘Pakleni šund’ i ‘Nebeska stvorenja’ bili su dovoljan razlog da pokucamo na vrata Miramaxa.
Tada smo potpisali prvi ugovor s tom kompanijom i u sljedećih deset godina distribuirali svaki njihov film. Naša suradnja traje sve do današnjih dana, samo što se naslov tvrtke promijenio jer su 2005. Harvey i Bob Weinstein osnovali The Weinstein Company. Harveyja sam u protekle 23 godine jako dobro upoznao s profesionalne strane. Naravno, ne poznajem ga dovoljno dobro da mogu potvrditi ili opovrgnuti osnovanost seksualnog skandala u kojem se sada našao. Ono o čemu mogu govoriti njegove su profesionalne kvalitete”, govori Igor Rakonić, danas direktor Discovery filma, vodeće hrvatske kompanije za distribuciju art-filmova i ponekih dobitnika Oscara, prisjetivši se razdoblja iz 90-ih dok je kao suvlasnik UCD-a (United Croatian Distributors) neprestano bio u kontaktu s Miramaxom.
Marketinški čarobnjak
Rakonić navodi kako je neosporna činjenica da je Weinstein u potpunosti promijenio nezavisni film, dovodeći ga vrlo limitirajućim sredstvima produkcijski iznad najboljih filmova velikih studija. U čemu je tajna njegova uspjeha?
“Harvey je prije svega talentirani producent koji, poput starih velikih holivudskih producenata, ima svoju umjetničku viziju filma koje se teško odriče, bez obzira na to tko je redatelj. Njegov drugi veliki talent je prepoznavanje nadarenosti drugih ljudi. Treći i možda najveći Harveyjev talent je promocija. Kako nezavisni distributeri kupuju filmove u pretprodukciji, odnosno u fazi kada film postoji samo na papiru, Harvey bi distributere okupio u kinu i predstavio bi nam program za svaki pojedini festival (Cannes, Berlin, American Film Market). Moć kojom je taj čovjek predstavio svaki film uz neki mali kadar ili najčešće jednu fotografiju bila je zapanjujuća. Uvjerio vas je da ne postoje drugi filmovi na koje trebate potrošiti svoj novac. Nadalje, na svakom od festivala vodio bi nas na partyje, gala večere ili ručkove u dvorce Provanse ili elitna mjesta u Los Angelesu. No, to nije sve, on bi vas osobno upoznao s Tarantinom, Monicom Bellucci, Robertom Benignijem, Umom Thurman, Mattom Damonom, Georgeom Clooneyjem, Martinom Scorseseom, Stevenom Soderberghom, Juliette Binoche, Ralphom Fiennesom...
Mladim distributerima poput nas bilo je potpuno fascinantno družiti se, sjediti i večerati za istim stolom sa svim tim slavnim zvijezdama. Naravno, tako opčinjeni, bili smo spremni platiti filmove koliko god je tražio. Vremena su se promijenila, ali do dana današnjeg u nezavisnom filmu nije se pojavio spretniji producent od Harveyja Weinsteina. Jednom prilikom zapitao sam tada već bivšeg šefa marketinga Miramaxa kako je raditi s Harveyjem i njegovim bratom Bobom. Njegov je odgovor glasio: ‘Bob is more human than Harvey’ (Bob je puno čovječniji od Harveyja). Sada vrtim slike sa svih tih partyja na kojima smo bili i ne mogu a da se ne sjetim jedne scene koja mi se urezala u pamćenje. Naime, na jednom od njih Naomi Campbell s gnušanjem na licu odbijala je bilo kakav kontakt s Harveyjem Weinsteinom. Je li to još davne 1996. upućivalo na Harveyjevu tamnu stranu? Je li on jedina osoba sumnjiva morala u Hollywoodu? Ako nije, zašto je baš on na tapetu?”, pita se Rakonić.
Za Miramax je malo tko bio čuo tijekom 80-ih, osnovali su je krajem prethodnog desetljeća braća Bob i Harvey Weinstein, nazvali su je po imenima roditelja Miriam i Maxa, prvi novac zaradili su distribucijom showa “Tajni bal policajaca”, koji je za Amnesty International režirao John Cleese i ugostio na njemu Stinga, Boba Geldofa, Erica Claptona, Phila Collinsa i mnoge druge. Napravljene su dvije filmske verzije, Weinsteini su kontrolirali američku iz 1982. i bili zadovoljni prihodima, no pravi proboj dočekali su tek nakon prvijenca Stevena Soderbergha “Seks, laži i videokazete” koji je 1989. pobijedio u Cannesu i označio procvat američkog nezavisnog filma.
Devedesetih njihova lista postaje sve bogatija, a to se vidjelo i u nas gdje su “Pakleni šund”, “Piano”, “Engleski pacijent”, “Život je lijep”, “Dobri Wil Hunting” i “Čokolada” postali respektabilni hitovi. Čim se etablirao, Miramax se nametnuo kao kralj marketinga, bombardirali su svojim mailovima glasače za Oscara i Zlatni globus, a najveći podvig izveli su početkom 1999. kada su u natjecanju za pozlaćeni kipić oteli gotovo sigurnu pobjedu “Spašavanju vojnika Ryana” Stevena Spielberga i na tron postavili svog “Zaljubljenog Shakespearea” slabo poznatoga Johna Maddena.
Početak kraja
Katkad su i njihovi minorni filmovi dobivali nominacije, a najveći uspjeh predstavljao im je mjuzikl Roba Marshalla “Chicago” (2002.) koji je izborio sedam Oscara i zaradio 300 milijuna dolara bruto u svjetskim kinima. Napravili su i prateću kompaniju Dimension Films, specijaliziranu za horore, koja se mogla pohvaliti hit-serijalima “Vrisak” i “Mrak film”.
U perspektivnu i agresivnu filmsku tvrtku 1993. Disney je uložio 60 milijuna dolara. Uvjet je bio da Miramax nastavi funkcionirati samostalno, ali su neprestano izbijale trzavice, najprije oko provokativnog filma Larryja Clarka “Klinci” (1995.), s puno eksplicitnih prizora seksa, a još se veća gužva digla oko “Dogme” Kevina Smitha (1999.), blasfemičnog poigravanja religijom. Odnosi su se definitivno zategli oko dokumentarca Michaela Moorea “Fahrenheit 9/11” (2004.), nagrađenog Zlatnom palmom, koji se prema Disneyjevu sudu neprimjereno izrugivao tadašnjem američkom predsjedniku Georgeu W. Bushu. Već 2005. braća Weinstein su prepustila Miramax Disneyju, osnovala vlastitu The Weinstein Company i pobrali sa sobom Dimension Films, dok se njihova bivša tvrtka postupno gasila: nakon što se domogao Pixara i Marvela, Disneyju Miramax više nije trebao, sada mu je vlasnik kompanija iz Katara beIN Media Group (odvojak Al Jazeera Media Groupa), koja nije žalila 663 milijuna dolara jer je za to dobila i Miramaxovu arhivu.
The Weinstein Company više nije bio tako prisutan na sceni, iako se mora priznati da je dvaput zaredom dobio Oscara: najprije za “Kraljev govor” Toma Hoopera (2010.), a zatim i za “Artista” Michela Hazanaviciusa (2011.). U oba slučaja nisu to bile njegove produkcije, samo je držao distributerska prava za znatan dio teritorija, između ostalog i za onaj najvažniji - američki. Harvey Weinstein i dalje je bilo nezaobilazna pojava, često se citira anegdota kako je namjeravao kratiti sjajni crtić Hayaa Miyazakija “Princeza Mononoke” za američka kina i dobio pošiljku od redatelja, samurajski mač s porukom: “Bez rezova!” Harvey se branio: “Režem film da bi profunkcionirao za publiku, ne iz obijesti. Cijeli život služio sam samo jednom gospodaru. Filmu. Ja volim filmove”.
Ispostavilo se da voli još nešto...
Svojedobno sam pitao u Dubrovniku Marinu Zenovich je li joj se Harvey petljao u posao dok je dovršavala dokumentarac “Roman Polanski: Tražen i priželjkivan” (2008.), za koji je The Weinstein Company držao distributerska prava izvan Amerike. Rekla mi je: “Nisam ga vidjela, pa čak niti upoznala”. Da je izgledala poput Angeline Jolie ili Care Delevingne, vjerojatno bi.
Njegova opsjednutost seksom nije bila nikakva tajna, još u seriji “Televizijske vijesti”, u epizodi snimljenoj 2012., jedna od junakinja kaže: “Ne plašim se nikoga u show businessu. Odbila sam seks s Harveyjem Weinsteinom u najmanje tri navrata... od ukupno pet”. S njim su se sprdali nešto kasnije i na dodjeli Oscara, očito su mnogi o tome jako puno znali, ali nitko nije reagirao.
Raspad sistema
Igor Rakonić postavio je zanimljivo pitanje: “Zašto je baš sada on na tapetu?” Ponajprije zato što je The Weinstein Company tek sjena nekadašnjeg Miramaxa, pitanje je kako bi njegov slučaj bio primljen u medijima da je u pitanju šef nekog moćnog filmskog studija. I Billa Cosbyja su javno optužili za seksualno napastovanje kad je već bio u mirovini.
Drugo, situacija u Americi radikalno se promijenila. Američki predsjednik Donald Trump lani je razbjesnio znatan dio javnosti seksističkim izjavama i možda je to razlog što je posljednjih mjeseci pokrenuto toliko procesa protiv slavnih ličnosti, od televizijskih novinara do voditelja popularnih emisija. Slučaj Harveyja Weinsteina svakako je dobio najveći publicitet, najprije nakon članaka u New York Timesu i New Yorkeru početkom tjedna, no ispostavilo se da je to samo vrh ledenog brijega. Izbacili su ga, naime, iz kompanije koju je osnovao, u The Weinstein Company ostao je samo njegov brat Bob. Nije to bila i jedina nevolja jer se storniraju unaprijed dogovoreni projekti, nova sezona britanske krimi-serije “Peaky Blinders” - koju upravo prezentira Netflix - uklonila je logo TWC-a sa špice. Apple ih je obavijestio da ne namjerava nastaviti rad na planiranoj seriji o Elvisu Presleyju, a tko zna što će biti s novim serijama Matthewa Weinera (“Momci s Madisona”) i Davida O. Russella (“U dobru i zlu”). Oliver Stone, trenutačno predsjednik poznatoga međunarodnog festivala u Busanu, oprezno je komentirao frku oko Harveyja, ali nije spomenuo da je s TWC-om dogovorio zatvorsku seriju “Guantanamo”. Ili će i ta biti stornirana? Colin Firth bio je puno iskreniji, zgrožen je što je upravo Harvey promovirao film za koji je glumac dobio Oscara, karijera mu je u velikom usponu nakon toga, a tko zna koliko je žena producent zlostavljao u tom razdoblju.
Seksualnim deliktima Weinsteina starijeg (brat Bob mlađi je dvije godine) tek se ozbiljno počinju baviti njujorška i londonska policija, ali i dvije vrlo važne organizacije. Jučer se prvi put sastao Ceh američkih producenata i govorka se o mogućnosti da Harveyja isključe iz članstva. Neće to biti jednostavno jer su 2013. oba Weinsteina upravo od te udruge dobila Miljokaz, njihovu najvišu nagradu koja se dodjeljuje pojedincu ili timu zaslužnom za povijesni prilog filmskoj industriji. Isti je dan održana i prva sjednica Uprave Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti. Producent Sid Ganis, koji je obnašao funkciju od 2005. do 2009., rekao je da je Harvey, bar što se njega tiče, već isključen iz članstva, no za takvo što procedura je prilično komplicirana: slijedi saslušanje, zatim istraga od najmanje dva tjedna, pa pravo žalbe u slučaju odluke nepovoljne po tuženoga, a mnogi će se sjetiti činjenice da su Miramax i TWC ukupno skupili bar 300 nominacija za Oscara, od kojih su mnoge i potvrdili.
Harvey je uvalio vruć kesten svojim kolegama, no pravo im budi kad na njegove eskapade nisu ranije reagirali.