I dok ITV-jeva serija "The Ipcress File", djelomično snimana i u Zagrebu, idućeg vikenda ulazi u svoje finale, engleski novinar Brian Viner otkrio je za Daily Mail prilično neobičnu priču vezanu uz istoimeni triler iz 1965. i dvominutni razgovor koji je slavnog glumca Michaela Cainea učinio zvijezdom.
Jedne večeri početkom 1964. Michael Caine večerao je sa svojim sustanarom Terenceom Stampom u Pickwick Clubu na rubu londonskog Sohoa, kad mu je konobar uručio poruku od kanadskog filmskog producenta Harryja Saltzmana, koji je s obitelji bio na večeri nakon izlaska u kino. Pitao je Cainea bi li im se pridružio na brzinskoj kavi. Dvojica muškaraca nisu se poznavali, no Saltzman je upravo pogledao film "Zulu", o bitci kod Rorkovog prelaza 1879., te prepoznao Cainea koji je glumio pompoznog britanskog poručnika Gonvillea Bromheada. Bila je to sporedna uloga, no Saltzman je nanjušio kako je 30-godišnji glumac na putu ka zvjezdanoj slavi, te je htio požuriti to putovanje. Dok je prilazio Saltzmanovom stolu, Caineovo je srce ubrzano tuklo. Obzirom da je Saltzman do tada bio koproducent prva tri filma o Jamesu Bondu, mladi je glumac mislio kako će mu vjerojatno ponuditi neku ulogu uz bok njegova prijatelja Seana Conneryja u idućem filmu o agentu 007.
Umjesto toga, Saltzman ga je pitao je li čitao špijunski triler Lena Deightona "The Ipcress File" o pranju mozgova i atomskim tajnama u vrijeme hladnog rata, objavljen par godina ranije. Caine je iskreno odgovorio kako je upravo prošao polovicu romana. "Dobro", kazao je Saltzman, a onda ga pitao bi li igrao glavnu ulogu u filmskoj verziji. Caine je rekao "da". "Dobro", ponovio je Saltzman. Iduće pitanje za Cainea bilo je bi li htio sedmogodišnji ugovor? Glumac je opet rekao "da", a "da" je bio i odgovor na Saltzmanovo pitanje bi li želio s njim ručati idući dan u Les Ambassadeursu. Caine je ošamućen razgovorom odšetao do svog stola i ispričao Stampu što se dogodilo. Upravo je iz sporednog glumca promaknut u filmsku zvijezdu. "Ali, nije te bilo tek dvije minute", čudio se Stamp.
Ova fantastična priča samo je jedna od mnogih koje se tiču 'The Ipcress Filea', koji je iznova oživljen kroz ITV-jevu seriju od šest nastavaka, koja završava upravo idućeg vikenda.
Doduše, u glavnoj roli, koja će za mnoge uvijek biti Caineova, našla se zvijezda serije 'Peaky Blinders' Joe Cole, te utjelovio promiskuitetnog špijuna iz radničke klase koji voli žene i kuhanje, no nema respekta prema nekadašnjim dječacima iz javnih škola koji sad vode britansku tajnu službu.
Kako bilo, iz Pickwicka su se Caine i Stamp, želeći da iznimna večer potraje, zaputili u Ad Lib, novootvoreni noćni klub u kojem su baš te večeri svi članovi Beatlesa i svi članovi Rolling Stonesa bili na plesnom podiju.
"Mislim da se to nikad više nije ponovilo", prisjetio se Caine u svojoj autobiografiji "The Elephant to Hollywood" iz 2010.
Idućeg dana, poprilično mamuran, Caine se pojavio u otmjenom restoranu Les Ambassadeurs, gdje je Saltzman naručio šampanjac i kavijar uz riječi: "Od sad je za tebe isključivo život na visokoj nozi, Michael". Caine je bio oduševljen što to čuje. Ipak, kad je snimanje krenulo, imao je osjećaj da će film biti sramotni promašaj, te da će njegov 'život na visokoj nozi' biti kratkog vijeka. Nadalje, surova realnost hladnog rata počela je prilično utjecati na njegov rad. Naime, pripremajući se za ulogu, Michael Caine susreo se s bivšim sovjetskim vojnim atašeom u Londonu, Jevgenijem Ivanovim, špijunom čija je afera s Christine Keeler dovela do poznate blamaže i ostavke njezina drugog ljubavnika, ministra obrane Johna Profuma. Uskoro su dvojica agenata MI5 pozvonila na glumčeva vrata zbog čega se susreo s Ivanovom, no Caine ih je uvjerio kako se radilo jednostavno o pripremanju za ulogu u filmu.
U početku njegov lik nije imao niti ime, s obzirom na to da ga Deighton nije osmislio ni za svog protagonista u romanu, pa su se opcije razmatrale na ručku u Saltzmanlovom domu. Producent je naglasio kako filmski junak, kojeg vidi kao svojevrsnu protutežu glamuroznom Jamesu Bondu, mora imati još prozaičnije ime.
"Treba nam nešto dosadno", kazao je Saltzman, a Caine je predložio - Harry. Uslijedila je šutnja, a onda je Saltzman prasnuo u smijeh otkrivši kako je njegovo pravo ime Herschel. Potom je ispričao kako je jednom upoznao dosadnog čovjeka zvanog Palmer. I tako je Caine postao Harry Palmer, a neglamurozni imidž filmskog lika producent je upotpunio i naočalama koje je Caine ionako trebao nositi zbog kratkovidnosti.
Za redatelja filma Saltzman je angažirao svog sunarodnjaka Sidneyja Furieja, što je kasnije požalio. Već prvog dana probnog snimanja, Furie je tražio vodećeg čovjeka na setu šibicu. Zatim je stavio scenarij na pod i zapalio ga. "Evo što mislim o tome", rekao je.
Većina dijaloga u filmu temeljila se na čistoj improvizaciji, što je, prema Caineovim tvrdnjama, bilo "jako zabavno, ali i prilično stresno".
I prije no što je scenarij nestao u plamenu, prvi dan na setu nije prošao dobro za Cainea. Vozač koji ga je vozio u studio rekao mu je kako mrzi roman "The Ipcress File" i kako mu njegov naziv zvuči kao da se u filmu radi o salati. Caine ga je otpustio, što je, priznao je kasnije, bio jedini put da je nekom dao otkaz.
No, posebno zabrinjavajući bili su stalni sukobi Saltzmana i Furieja, dok jednog dana redatelj nije u ludom bijesu napustio set. To se dogodilo dok su snimali u zapadnom Londonu, a Saltzman i Caine u nevjerici su gledali kako Furie uskače u autobus, kojeg su onda pratili u Saltzmanovom Rolls-Royceu.
"To je morao biti nevjerojatan trenutak za ostale putnike kad je veliki Rolls-Royce prikočio uz autobus, a debeli se čovjek nagnuo kroz prozor vičući: "Izađi iz je*enog autobusa!", prisjetio se Caine u autobiografiji.
No, Furie je ostao na svom mjestu, pa su se na idućoj stanici popeli u autobus, te ga do posljednje postaje ipak uspjeli nagovoriti da nastavi snimanje.
Tu nevolje ne prestaju. Kad su u Hollywoodu vidjeli prve snimke, uputili su telegram u kojem su tražili da Caine makne naočale, te da djevojka kuha umjesto njega, jer ovako izgleda kao homoseksualac. No, bili su potpuno u krivu po pitanju naočala, a Saltzman je ionako odbio njihov zahtjev, pa su upravo naočale tankih okvira od Caineovog Palmera učinile filmsku ikonu, a dio su i Coleovog imidža u aktualnoj seriji.
Dapače, označene kao "dio filmske povijesti", 2006. su prodane za 6.500 funti u aukcijskoj kući Christie's. A iako je to razljutilo čelnike u Hollywoodu, Harry Palmer, odnosno Caine, u filmu se pokazao i kao vrsni kuhar, a za recepte koje koristi zaslužan je sam autor romana Len Deighton, koji je detaljan način pripreme jela izložio u Harryjevoj kuhinji.
Slavna je i scena u kojoj Palmer zavodi Jean Courtney (igra je Sue Lloyd), nakon što joj u svom domu pripremi večeru. Kad ga ona pita nosi li uvijek naočale, on odgovara kako ih ne nosi u krevetu i pritom ih suptilno skine. Upravo zbog te scene zavođenja koja je ušla u filmsku povijest, kritičari su naglasili kako Caineov Harry Palmer ima puno više poštovanja prema ženama od Conneryjeva Jamesa Bonda.
Već nakon svjetske premijere u ožujku 1965. u Londonu, film je, uz lovorike, opisan kao istinit, neglamurozan prikaz špijunaže. A u trailerima za kino, referirajući se na činjenicu da Harry nakon ispiranja mozga zaboravi vlastito ime, najavljena je nova zvijezda: "On se zove Michael Caine i nitko neće zaboraviti njegovo ime. Michael Caine. Ušetao je senzacionalni zvjezdani status u 'The Ipcress Fileu', dok se uvukao u kožu drskog, bahatog ironičnog Harryja Palmera, vojnika upućenog iz vojske na sigurnosne dužnosti, koji nikad nije daleko od djevojke, i najbliži što može biti nevolji".
Uslijedila su još dva filma o Harryju Palmeru, a među ljubiteljima trilogije bio je i tada KGB-ov časnik u usponu Vladimir Putin, koji je jednom prilikom otkrio Caineovom prijatelju: "Reci gospodinu Caineu da smo običavali gledati te filmove i smijati se jer je bio tako pametan špijun, a mi nikad nismo bili tako mudri".