Prije točno 65 godina snimljen je "Psiho", film tada već slavnog redatelja Alfreda Hitchcocka. Iako se danas smatra jednim od Hitchcockovih najboljih filmova te po mnogima njegovim najpoznatijim i najutjecajnijim djelom koji je bio prekretnica u žanru horora, redatelj ga je jedva uspio snimiti. Iza njega su bila dva ne osobito uspješna filma, a u međuvremenu su ga zaintrigirali hororci jer su postajali sve popularniji.
No scenarij koji je donio zgrozio je studio. Zgađen predloženim, Paramount Pictures dao je Hitchcocku vrlo mali budžet. Nisu odobravali ni izvorni scenaristički materijal niti su vjerovali da će film dobro proći u kinima. Zato su većinu zarade s kino blagajni prepustili Hitchcocku, misleći da će "Psiho" propasti. Redatelj je pak toliko želio snimiti film da se odrekao svoje uobičajene plaće od 250.000 dolara i ‘trampio‘ je za 60 posto bruto zarade filma. Bila je to neopisivo kriva procjena moćnog studija i odlična pogodba za slavnog redatelja koji se zahvaljujući tom film brutalno obogatio. "Psiho" snimljen za samo 800 tisuća dolara, a redateljeva osobna zarada od filma premašila je 15 milijuna dolara. Prilagođen inflaciji, taj je iznos ekvivalentan od današnjih 156 milijuna dolara! No zašto je Paramount toliko pogriješio?
Najviše ih je smetao scenarij kojim su malo je rečeno, bili zaprepašteni, a takve vrste priča se još nisu snimale. Smatrali su ga prebrutalnim, jer je glavni lik bio inspiriran stvarnim serijskim ubojicom Edom Geinom. Pored toga cijeli slučaj je bio još jako svjež, jer su ‘Mesara iz Plainfielda‘, kako su Geina vrlo brzo mediji prozvali, uhvaćen je 1957. Slučaj je bio toliko grozomoran da je djelomično inspirirao Roberta Blocha za roman "Psiho" 1959., prema kojem je onda Hitchcock temeljio svoje djelo.
Film prati uznemirujuću priču Normana Batesa (Anthony Perkins), problematičnog vlasnika motela koji ima mračnu vezu sa svojom preminulom majkom u kojem odsjeda privlačna Marion Crane (Janet Leigh). Sličnosti filmskog čudovišta i onog stvarnog je upravo taj bolestan odnos s preminulom majkom koja je bila izuzetno dominanta. Ali nije to bila jedina zajednička točka. Obojica su također živjela u izoliranim ruralnim područjima, imali zaključanu sobu s oltarom posvećenim majci i oblačili se u žensku odjeću.
I nije samo Norman Bates kasnije obilježio filmografiju, već i Ed Gein, jer njegova poremećena, monstrouzna ličnost nadahnula i druge filmove među kojima su najpoznatiji "Teksaški masakr motornom pilom" (1974.) i "Kad jaganjci utihnu" (1991.). Također, životom prvog ‘slavnog‘ serijskog ubojice bavi se i treća sezona Netflixova serijala "Čudovišta" koji će izaći ove godine, a Geina glumi Charlie Hunnam. Napisane su i brojne knjige, ne samo Blochova, kojima se pokušao proniknuti u mračni um tog manijaka poput one najcitiranije - "Deviant: The Shocking True Story of Ed Gein", autora Harolda Schechtera.
Ed Gein je započeo kao pljačkaš grobova kako bi skupljao tijela za svoje jezive eksperimente i fantazije, da bi potom sve eskalirao do ubojstava zbog svježijih tijela te je ubio Mary Hogan i Bernice Worden. To su zapravo jedine dvije poznate žrtve, jer na njegovom imanju nađeno je dijelova tijela od 15 različitih ženskih osoba. Sumnjiči ga se da ih je ubio još najmanje sedam.
Sve se razotkrilo 1957. kad je policija otišla na Geinovu farmu u Plainfieldu u Wisconsinu kako bi istražila nestanak mještanke, ne znajući da će otkriti neke od najgrotesknijih zločina ikad počinjenih. Prema Blochovoj knjizi da se zaključiti da korijeni Geinove izopaćenosti leže u njegovom djetinjstvu jer nije imao normalan život. Otac George bio je teški alkoholičar, a majka Augusta vrlo stroga, zahtijevna žena i vjerski fanatik. Imao je i starijeg brata Henryja koji je kasnije stradao u čudnim okolnostima u požaru, no tek kada se razotkrilo da je Ed ubojica, počelo se sumnjati da je ubio i brata.
Augusta je vodila malu trgovinu mješovitom robom dok nije kupila farmu. Odabrala ju je jer je bila na osami i tako je htjela spriječiti utjecaj stranaca na njezine sinove. Dječaci su napuštali farmu samo zbog škole, a Augusta im je spriječavala pokušaje da steknu prijatelje, kažnjavala ih kad su to pokušali. Dječaci su tako osim škole smijeli obavljati samo poljoprivredne poslove ili slušati majku dok im citira Evanđelje. Trudila se da ih pouči o grijehu, posebno o zlu seksa i žena. Kada je Ed imao 34 godine, 1940. umro mu je otac od posljedica alkoholizma, a četiri godine kasnije i brat Henry. Ostao je s majkom koja je već bila narušenog zdravlja i brinuo o njoj sve do njezine smrti 1945. godine. Kad je umrla žena za koju je poslije govorio kako je najveća ljubav njegova života, zatvorio je sve sobe osim jednetei kuhinje u seoskoj kući. Provodio je sate opsjednut seksualnim fantazijama i čitajući o ženskoj anatomiji. Ljudski eksperimenti provedeni u nacističkim logorima silno su ga fascinirali, a mentalne slike seksa i komadanja tijela dovodili su ga do vrhunca. Sprijateljio se s Gusom, još jednom samotnjakom, povjerio se kakve ‘eksperimente‘ želi izvesti i njih dvojica zajedno su počeli pljačkati grobove, među kojima i onaj Edove majke.
Tijekom deset godina, eksperimenti s leševima postajali su sve strašniji i bizarniji, uključujući nekrofiliju (što je poricao) i kanibalizam. Ed bi vraćao leševe u grobove, osim dijelova koje je zadržao kao trofeje. Njegova opsesija usredotočila se na njegovu neodoljivu želju da se pretvori u ženu, no prema drugim sumnjama konkretno je želio ‘pretvoriti se u svoju majku‘. Izrađivao je predmete od ženske kože koje je mogao prekriti preko sebe, poput ženskih maski i grudi. Čak je napravio i kombinezon od kože, piše thoughtco.com. Također navode kako mu je pljačka grobova bila jedini ‘izvor‘ tijela sve dok Ed nije odlučio da mu za usavršavanje promjene spola trebaju svježiji leševi.
Dana 8. prosinca 1954. Ed je ubio vlasnicu krčme Mary Hogan. Policija nije mogla riješiti njezin nestanak. Gus nije bio umiješan u ubojstvo, budući da je prethodno bio institucionaliziran. Tri godine kasnije Ed je ubio Bernice Worden upucavši je. Istraga o Berniceinom nestanku započela je nakon što se njezin sin, Frank, zamjenik šerifa, kasno tog poslijepodneva vratio s lova i otkrio da mu je majka nestala, a krv je bila na podu trgovine. Iako Ed nije imao kriminalni dosje, šerif okruga Waushara Art Schley smatrao je da je vrijeme da posjeti tog neobičnog samotnjaka.
Policija je navodi thoughtco.com, pronašla Eda blizu njegove kuće, a zatim je otišla u njegovu seosku kuću nadajući se da će pronaći Bernice. Počeli su sa šupom. Radeći u mraku, šerif okruga Waushara, Art Schley, upalio je baklju i pronašao Berniceino golo tijelo kako visi naopako, izvađene utrobe, dekapitirano. U Edovoj kući, pronašli su dokaze strašnije nego što je itko mogao zamisliti. Posvuda su vidjeli dijelove tijela, a srce Wordenove majke pronađeno je u tavi na štednjaku. Ed je do kraja života bio smješten u državnu psihijatrijsku bolnicu Waupun. Otkriveno je da je ubijao starije žene zbog osjećaja ljubavi i mržnje prema majci. Umro je od raka u 78. godini života u zatvorenoj bolničkoj instituciji.
Ovim strašnim, bolesnim zlodjelima javnost je bila zapanjena i kad je Bloch napisao "Psiho", Hitchcock je anonimno kupio prava na roman za samo 9000 dolara. Zatim je kupio što više primjeraka romana kako bi kraj ostao tajan. Bio je opsjednut da priča ne procuri. Kad su glumci i ekipa prvog dana počeli raditi, morali su podići desnu ruku i zakleti se da neće otkriti ni riječi o filmu. No bio je nepovjerljiv, pa im je sakrio završni dio scenarija sve dok ga nije trebao snimiti, navodi se na imdb.com.
Radio ga je u crno-bijeloj boji iako je film u boji bio već standard u Hollywoodu. Jedan od razloga bio je taj što je mislio da će film biti previše krvav u boji. Ali glavni razlog bio je taj što je želio snimiti film što je moguće jeftinije zbog malog budžeta. Zbog uštede uzeo je čak televizijsku umjesto skuplje filmske ekipe, ali je mudro snimao koristeći inovativne tehnike filma, posebno za kultnu scenu tuširanja i posvetio veliku pažnju dizajnu zvuka. Sve to bilo je u cilju kako bi se izazvao teror bez eksplicitnog nasilja. I uspio je. No nije to bilo sve o čemu je vodio računa. Svako kino koje je prikazivalo ovaj film imalo je u predvorju postavljen kartonski izrez Sir Alfreda Hitchcocka koji je pokazivao na svoj ručni sat s porukom u kojoj je pisalo: "Upravitelj ovog kina dobio je upute, uz rizik vlastitog života, da ne pušta u kino nikakve osobe nakon početka filma. Svaki lažni pokušaj ulaska kroz sporedna vrata, protupožarne stepenice ili ventilacijske otvore bit će suzbijen silom. Čitav cilj ove izvanredne politike, naravno, jest pomoći vam da više uživate u filmu Psiho. Alfred Hitchcock".
Nakon izlaska ovog filma navodi imdb.com, Hitchcock je primio ljutito pismo od oca djevojčice koja se odbila okupati nakon što je pogledala "Demone" (1955.), a sada se odbija tuširati nakon što je pogledala "Psiho". Hitchcock je poslao poruku u kojoj je stajalo: "Pošaljite je u kemijsku čistionicu". Janet Leigh se pak kada je pogledala film do kraja života isključivo kupala, no "Psiho" joj je donio i druge probleme jer počela je primati prijeteća pisma u kojima su detaljno opisivali što bi htjeli učiniti Marion Crane (njezin lik). Jedno je bilo toliko groteskno da ga je proslijedila FBI-u. Krivci su otkriveni, a FBI joj je naglasio da ih treba ponovno obavijestiti ako ikada primi još neko pismo!
Hitchcock je 1962. zamijenio prava na film i svoju televizijsku seriju za ogroman paket dionica MCA-a, američkog medijskog konglomerata u čijem vlasništvu je bio i Paramount Pictures, postavši tako njegov treći najveći dioničar.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....