Živi sevdah, obožava Nicka Cavea, a njezina jedinstvena izvedba Štulićeve “Ako znaš bilo što” jedina je pjesma koju legendarni glazbenik nije skinuo s You Tubea. Amira Medunjanin Sarajka je koja je davnih dana samoj sebi obećala da će svijetom širiti sevdah. I u tom je uspjela. Rodni grad posljednjih joj je godina postao samo omiljeno mjesto za kratki predah jer njezin su život putovanja, koncerti, glazbene radionice, festivali. Taj put ne bi bio moguć bez Ante Gele, Bojana Zulfikarpašića i Zvonimira Šestaka, vrhunskih glazbenika koji pripadaju njezinu glazbenom putopisu.
Interpretaciju svoje avanture nedavno je predstavila u zagrebačkoj dvorani “Lisinski”, za koju je u jednom mahu rasprodala dvije dvorane iako, kako kaže, na taj način vjerojatno posljednji put jer naprosto nije ljubiteljica bilo čega što se radi kao na traci.
Pravi harem
- Morala sam pristati na kompromis jer su se ulaznice za prvi koncert toliko brzo rasprodale da nije bilo smisla tvrdoglavo se držati svojeg stava - započinje razgovor o sebi Amira, koja je sa svojom ekipom osmislila program u kojem su prezentirani i novi aranžmani Ante Gele, a riječ je o pjesmama “Tvoje oči” i “U Stambolu na Bosforu”.
Ono što je posebno veseli u glazbi je raskošna produkcija.
- Strašno mi se svidjelo raditi koncerte s orkestrom, a jednom mom dragom prijatelju palo je na pamet da zagrebačke izvedbe budu uz ženski gudački sastav. Zbog toga su nam se djevojke pridružile na pozornici. Momci su oko sebe imali pravi harem i mislim da to još nije nigdje viđeno. Moram priznati da to doživljavam i kao vrijednost više jer meni je ravnopravnost spolova jako važna. Svakako je to bio dodatni motiv da krenem u tom smjeru - kaže Medunjanin.
Ova jedinstvena interpretatorica sevdaha ovih je dana objavila i svoj prvi DVD s glazbom koju je izvodila u pulskoj Areni prošloga ljeta, i to potkrijepljen nekolicinom pjesama koje je izvela sa Zagrebačkim solistima.
U životnom pozivu koji je odabrala neopisivo joj je važan osjećaj slobode. Opisuje ga jednostavnim riječima: “To je nešto poput rahatluka”.
Ante Gelo
Zvonimir Šestak
Bojan Zulfikarpašić
Nomadska krv
- U meni kola ta nomadska krv. Ja jednostavno ne mogu više od pet dana biti na istome mjestu. Tada me uistinu počinje hvatati panika, grozničavo razmišljam kamo ću i što ću. Ne moraju to nikako biti odlasci na svirke. Dovoljno mi je da satima sjedim na aerodromu, promatram ljude, njihove izraze lica. Katkad s nekim i zaplačem. Pet, šest sati do novog leta protekne mi u trenu. Neprestano živi u nekom jet-lagu - otkriva Amira.
Neprospavane noći nisu joj ni najmanji problem, ali ako ne mora ustati, može spavati i po osamnaest sati u komadu. Najaktivnija je, kaže, noću, tada joj ništa nije problem, kao da je uključena u struju.
Ne voli pretjerano teoretizirati o sevdahu - izvedenica je mnogo, svatko ga kroji na svoj način i definicije o njemu radije ostavlja profesionalcima.
- To je živi dio mene. Ne znam niti se trudim stručno to objašnjavati. Nedavno smo održali master class radionicu na američkom Berklee College of Music. Razgovarajući uoči našeg nastupa, rekla sam Bojanu da priča o tome kako uklapa jazz u sevdah, Ante je govorio o orkestracijama, a ja nešto svoje. I dobro sam se snašla. Uspjeh je što sam studentima uspjela približiti priču - kaže Amira.
Koketira s različitim glazbenim žanrovima i nema favorite. Svaki eksperiment oduševljava je na drugačiji način.
- Našem malom timu najvažnije je da nitko ne stavlja sebe ispred glazbe. Evo, primjerice, Bojan kao višestruko nagrađivani jazz glazbenik nije ni na kakvom ‘ego-tripu’, a isto je i s Antom. Kreativni smo i lijepo nam je - objašnjava.
U toj svojoj improvizaciji savršeno se nadopunjuju i Zulfikarpašić joj često kaže da mu čita misli, a kojiput i “izađi mi iz telepatije”. - Suludo - samoj sebi govori Amira, koja inspiraciju pronalazi u brojnim životnim situacijama.
- Meni moji često znaju reći da živim u nekom ružičastom balonu, a ja se u njemu odlično snalazim. U njega ne može baš svatko. U moj mali svijet ulaze rijetki. Život mi prolazi u mašti. A to je obično danju. Noću sam realnija - zaključuje.
Otkriva da obožava boraviti na planini. Tada joj razne stvari padaju na um.
- Uz ideje, čujem svoje zvukove, samo što sve to ne vizualiziram. Najbliža me okolina shvaća jer nas je nekoliko u tome, nisam sama - dodaje.
U ljudima vidi dobro, ali stvarnost joj katkad zbog toga priredi hladan tuš.
Amira Medunjanin
Vjeruje ljudima
- Znam nagrabusiti. Jer, istinski vjerujem da su ljudi u suštini dobri. Uvijek za neke neugodne situacije pokušavam naći opravdanje. Razmišljam o tome kako je svatko od nas, kad dođe na ovaj svijet, savršeno biće, a onda pomislim na splet okolnosti, životne situacije, okolinu i društvo koji nas formiraju - govori kao da zbog toga samu sebe opravdava.
U razgovoru se vraćamo glazbi. U čemu istinski uživa, pitamo.
- Najljepše mi je raditi nešto novo, nešto što nikada nisam čula. To su pjesme s B-strane nekih ploča, albuma. Zaboravljeni biseri. Prožima me neka nit da sam napravila dobro djelo, spasila nekoga iz rijeke - iskreno će Amira.
Ne voli planirati, no želja joj ne nedostaje. Jedna od njih je da surađuje s najboljim svjetskim orkestrima.
- Ako bih u ovom razgovoru sanjarila, tada bih voljela znati kako bi neka od pjesama koje izvodim zvučala s Berlinskom i Bečkom filharmonijom ili s Londonskim simfonijskim orkestrom. To su božanske dimenzije koje nisu s ovoga svijeta - iskreno govori Amira.
Surađivala je sa Zagrebačkom filharmonijom, Zagrebačkim solistima, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Trondheimskim solistima, Vojvođanskim simfonijskim orkestrom... - Svi su sjajni, imaju različite razine pri sviranju. Nešto poput duginih boja - kaže. Kad je, primjerice, riječ o Norvežanima, pripadnicima kulture koja se uvelike razlikuje od naše i koje svi po osobnosti smatraju hladnima, svojski se potrudila da im pjesme prevede i dočara njihovu bit.
- Odmah moram reći da tu skandinavsku hladnoću demantira čelistica koja često s nama svira. Ona gotovo na svaku pjesmu plače - priča Amira.
Legendarni londonski studio Abbey Road san je većine glazbenika. Ova ga je Sarajka dosad posjetila nekoliko puta, a prilikom prvog posjeta u taj ju je hram glazbe uveo prijatelj koji tamo radi.
- Ušla sam na prstima, ne ispustivši ni zvuk, sakrila sam se ispod stola da me nitko ne primijeti. Simfoničari su snimali glazbu za novog ‘Tarzana’ - opisuje glazbenica, u čijem životu Nick Cave ima posebno mjesto. Bez njegovih pjesama ne može zamisliti vožnju ni putovanja automobilom i kaže da bi bila na svakom njegovu koncertu kad bi to mogla.
- Imala sam karte za njegov koncert u Ljubljani, kao i u Beogradu. No, oba se puta dogodilo da imam nastupe - napominje. No, slušala je Gregoryja Portera i Petera Gabriela, dragu joj ekipu glazbenika u koju je nedavno uvrstila i Jamesa Blakea.
Amira Medunjanin
Ta glazbena emotivka nedavno se vratila s turneje iz Australije. Posjet tom kontinentu i tjednima nakon povratka čini joj se kao san, a to joj se, kaže, do sada još nije dogodilo.
- Bilo je uistinu dobro boraviti na kraju svijeta. Činilo se da ništa drugo ne postoji i da sam sama na planetu. Napravili smo luđački podvig - šest koncerata u devet dana. To nikada nitko nije napravio. Nabili smo sami sebi suludi tempo i dogodine tu grešku nećemo ponoviti. Želim posjetiti Novi Zeland i Hobbiton, doživjeti svaki detalj s filmskog seta ‘Gospodara prstenova’ - žudi Amira.
- Kad putujem na razna odredišta, volim šetati sama. Ne podnosim grupna putovanja na kojima stalno moraš nekoga čekati. Zato mi je drag stih Dine Šarana ‘putujem lakše dok putujem sam’ - kaže te dodaje da pritom često odluta, izgubi se, no time se nimalo ne opterećuje.
- Platim ja to kad na povratku sa svojih putešestvija uzmem taksi jer ne znam na koji autobus sjesti. No, isplati se svake lipe - zaključuje sa smiješkom.
Amira se prisjeća anegdote iz Ženeve. Nakon sati švrljanja po nepoznatom našla se na samoj francuskoj granici.
Šetnja u nepoznato
- Nisam mogla prijeći granicu jer nisam imala vizu, pa sam brže-bolje pobjegla natrag u grad. I Ante Gelo je sličan, ali je pristojan, pa nam ne želi izravno reći da nas se u nekom trenutku želi riješiti. Izvuče se tako da kaže da mora nešto obaviti, a zapravo ode na svoju stranu - smije se Amira.
Amira u Sarajevu ima veliku obitelj, a brat Mirza obavlja menadžerske poslove. Upravo joj je javio da je na njezin rođendan dogovorio nastup u Apatinu. Stanke nema, slijede joj Hamburg, New York i Chicago, a onda slijeće u London. Lipanj je, pak, rezerviran za koncerte u Finskoj, gdje će sedam dana biti na festivalu.
- Sada je u prvom planu snimiti nešto novo. Posebno mi se sviđa pjesma koju mi je napisala Ines Prajo, a za ostalo ćemo vidjeti - kaže.
Javnosti je nepoznata činjenica da je Johnny Štulić uklonio s You Tubea sve prepjeve svojih autorskih pjesama osim one koju izvodi Amira. Kako to ona tumači?
- Nekako mislim da mu valjda nismo previše iritantni. I veseli me to jer obožavam izvoditi njegovu glazbu. Osim toga, imamo poveznicu - on je Azri nadjenuo ime po sevdalinki - odgovara.
- ‘Ako znaš bilo što’ uvijek mi je bila prvi favorit i plakala bih na nju kao kišna godina. Volim i ‘Usne vrele višnje’, volim njegov glas. Jako su mi drage gotovo sve pjesme Kemala Montena, ali i ‘Zlato moje’ koje je napisao Terezi. On je bezvremenski autor i izvođač - smatra pjevačica koja, unatoč činjenici da ima hrvatsku putovnicu, nije bila nominirana za diskografsku nagradu Porin.
Diskografski je pod kapom Croatia Recordsa, no vijeće Porina navodi da Amiru ne može prihvatiti zbog internacionalne suradnje.
Vegetarijanka
- Ante Gelo predstavlja Hrvatsku u najboljem smislu kad je o tom riječ. Ti čarobno raspisani aranžmani nisu uvršteni i to me uistinu razljutilo. Nije fer, ponajprije prema njemu. Ako svi svjetski orkestri vole njegov rad, ne razumijem kome smeta ta činjenica. Indirektno pati i moj album na kojem se oni nalaze. Vrijeđa me taj bezobrazluk. Jer, nema baš ni jednog razloga za podcjenjivanje - kaže Amira, živo se prisjećajući pojedinih kolega iz BiH koji nisu imali problema s nominacijom.
Ova diplomirana ekonomistica bacila se na vegetarijansku prehranu. Kada je kod kuće, za njezine se obroke brine svekrva, a jedino joj je žao, dodaje, što su njezini najbliži zbog toga smršavjeli. Odlazak na more previše joj je kaotičan. Preferira planine i jezera. Tišina i mir su joj saveznici. Šeće Jahorinom, udiše svjež zrak i bere ljekovito bilje. To je Amira Medunjanin.
Amira Medunjanin