Za nju je ples sloboda, trenutak u kojem nema osuđivanja same sebe, nema straha od onoga što publika misli.
- Ako plešeš s ljubavlju i strašću nije važno koji je pokret u pitanju, tu energiju radosti publika osjeti, kaže nam Antonella, 32-godišnja plesačica iz Argentine.
Počela je plesati sa samo pet godina, još 1995., sa svojim roditeljima koji su vodili plesnu školu Tanga.
- Odrastanje u ovoj obitelji donijelo mi je puno lijepih trenutaka i znanja koja danas koristim u svom profesionalnom životu. Obožavam vidjeti svoje roditelje u njihovim kreativnim trenucima i divim im se zbog toga. Na primjer, kada se probudim ujutro i vidim svog oca kako pleše u dnevnoj sobi pripremajući neke koreografije. Sjećam se da su me prije mog prvog sata baleta oba roditelja "testirala" prije audicije da provjere imam li fizičkih sposobnosti za upis u baletnu školu, jedan me uhvatio za nogu, drugi me držao, bili su sretni što sam već jako fleksibilna. Ono što shvaćam da nasljeđujem su neke od metoda podučavanja, ali naravno samo ono što mi se sviđa od njih, objašnjava Antonella koja ističe kako su njezini roditelji utjecali na njezinu ljubav prema plesu.
- Sjećam se da sam bila vrlo aktivno dijete i roditelji su me poslali na balet, tada nisam imala pojma što je to. Svidio mi se prvi sat baleta, roditelji me nikada nisu tjerali da nastavim ići na satove ili da postanem profesionalka, jednostavno se dogodilo. Sjećam se kada su mi ocjene u školi bile loše, “kažnjavali” su me tako što me nisu vodili na ples. Tako da sigurno ima puno utjecaja, zaključuje plesačica.
S 14 godina seli se iz Mendoze u Buenos Aires, gdje započinje svoju profesionalnu karijeru u klasičnom plesu u najprestižnijem institutu "Teatro Colón Institute" gdje dobiva i stipendiju. S vremenom postaje sve uspješnija. Više je puta radila na nacionalnim festivalima kao voditeljica koreografije, a 2012. seli se u Europu gdje počinje podučavati tango u školi “Salone Margherita”.
Međutim, svima nam je poznato da se čovjek mora mnogo toga odreći kako bi uspio. Je li tako bilo i za nju?
- Naravno, ali od toga sam toliko toga dobila da nikada neću požaliti. S obzirom na to da sam imala pet godina i bavila sam se baletom, nisam išla na rođendane jer sam imala probe, nisam smjela pocrniti jer balerine trebaju biti stvarno blijede i naravno bez tragova na bikiniju. Osim toga, uvijek je postojala želja da nastavim rasti i unapređujem svoje plesno iskustvo pa sam počela razmišljati o drugim gradovima, a zatim i drugim zemljama. Tako da je sigurno najveća žrtva bila emigrirati, samo biti stranac je već teško, ali biti stranac i umjetnik je još gore. Puno je predrasuda i diskriminacije, pitanja poput “Zašto živiš ovdje?” Ljudi koji misle da ste napustili svoju zemlju samo zato što ste bili siromašni, nikada ne pomisle da tražite nova znanja i nova iskustva kako bi obogatili svoj um. Ali uz ljubav, razumijevanje i strpljenje učim živjeti s tim i ne osjećati se povrijeđeno, govori Antonella.
Od 2014. počinje raditi kao plesni partner sa Sebastianom Arceom, a zatim se 2015. Seli u Moskvu kako bi redovito predavala na njegovoj Akademiji, održavala sate za napredne razine, profesionalne parove, trenirala za natjecanja i bila glavna učiteljica za ženski Tango Arce Akademije.
Godine 2017. godine otvara svoju školu "Tango House" u Budimpešti. Također je umjetnička direktorica u Napulju u školi “Salone Margherita”, gdje je držala redovitu nastavu za srednje i napredne parove. Nedavno je otvorila "Tango House Skopje" u Sjevernoj Makedoniji gdje dijeli svoju metodu podučavanja s lokalnim učiteljima.
Što je ključ njezinog uspjeha?
- Najprije ću reći da uspjeh za svakoga od nas ima drugačije značenje. Kada sam imala 15 godina željela sam biti najbolja balerina, ali što to znači? Moj pogled na uspjeh se mijenjao tijekom godina. Mogu reći da sam mnogo puta u životu postigla uspjeh, ali nakon toga sam imala novi cilj… Dakle, ovisno je o dobi i potrebama. Znam što je sada uspjeh za mene i zašto se već osjećam uspješno; Moj posao je moja strast, to jest ples, ne samo Tango. Osjećam se sretnom i uspješnom kao učiteljica jer volim podučavati, stalo mi je do mojih učenika. Živim mirnim i avanturističkim životom, putujem i upoznajem ljude iz cijelog svijeta. Mogu birati gdje ću živjeti i imam iskustvo života u različitim zemljama i kulturama. Imam sjajnu obitelj. Na njih mogu računati bilo kada, objašnjava ona.
Međutim, iako je ples neizostavan dio njezinog života, Antonella bavi i drugim stvarima, među kojima je joga i uređivanje starog namještaja. Većinu namještaja u kući napravila je sama.
Ipak, čini se da je ples i podučavanje jedno od ključnih stvari u njezinom životu. Što se nada da će probuditi u svojim učenicima tijekom podučavanja?
- Voljela bih da se osjećaju ugodno i sigurno u svojim pokretima, želim da slobodno biraju kako će se kretati. Volim podijeliti kako učim. Nema ograničenja u procesu učenja. Ne zanimaju me stilovi u Tangu, važni su mi ispravni pokreti koji se mogu preoblikovati u što god žele. To je kao da nosite odjeću. Nije me briga za marku, zanima me kako se osjećate koristeći različite marke i dodajući boje i dodatke. Mislim da je jako dosadno učiti samo o jednom brendu. Ali jako je važno prvo probati pa onda odlučiti sviđa li vam se ili ne, objašnjava plesačica koja se osvrnula i na načine na koji ples može utjecati na čovjekov život.
- Ima mnogo načina! Ovo je vrlo važan dio i velika odgovornost za učitelje kako bi dali dobre primjere u ponašanju i međusobnom poštovanju. Osjećam se kao da su učitelji mama i tata grupe, učenici su bebe, vjeruju vam i uče sve o onome što imate za podijeliti. Mislim da je jako važno biti vrlo suosjećajan s učenikom pred sobom, kako biste razumjeli treba li ih više gurati ili nježnije postupati s njima jer se osjećaju nesigurno ili zato što su imali težak dan i dođu se na sat opustiti.
S obzirom na to da puno putuje, ne bavi se “klasičnim” poslom te je izrazito uspješna u svom polju, pitali smo ju kako izgleda jedan njezin tipičan dan.
- Ako sam kod kuće, ne ustajem ni rano ni kasno, pijem mate bez prestanka dok radim na računalu organizirajući svoja buduća događanja i predavanja. Ovisno o tjednu, tijekom dana držim privatne satove za studente u Budimpešti, neke od njih pripremam za natjecanja, a popodne imam i online satove. Osim toga idem u teretanu ili na zračni trening, spremam namještaj, kuham veganska jela, igram se sa svojim mačkama i provodim vrijeme sa svojim životnim partnerom. Inače sam vikendom na putu pa nastojim uživati kod kuće tijekom tjedna, govori nam Antonella, kojoj nekada podučavanje pruža veće zadovoljstvo od plesa.
- Kada je za ples potreban plesni partner da bi mogla plesati, osjećam se pomalo usamljeno kada nemam svog partnera u istom gradu u kojem živim. Ali podučavanje je odlično. Sljedbenici trebaju informacije o tehnikama i potrebama vođenja, a vođe moraju znati što vode, zaključuje Antonella koja je poznata po svojim preciznim detaljima, jasnoći i dinamičnosti na svojim predavanjima. Potiče svoje učenike na naporan dan kada je riječ o plesu te ih vodi na višu razinu razumijevanja pokreta.
Upravo to njezini učenici mogu iskusiti na Tormenta Tango Maratonu u Opatiji koji će se održati od 10. do 12. ožujka gdje će imati priliku unaprijediti svoju vještinu, podići razinu vlastite izdržljivost te jednostavno uživati u plesu.
A bliži se i sedmi po redu „ Zagreb Embrace“ sa svjetskim plesačkim zvijezdama Magdalenom Gutierrez i Germánom Ballejom gdje će ljubitelji plesa od 21. do 24. travnja imati priliku sudjelovati na kreativnim radionicama ispunjenim plesom i glazbom.
- Najljepši dio plesanja je kada sam svjesna svega, što znači da sam potpuno prisutna. Ne razmišljam o problemima ili o tome plešem li dobro. Ako plešem sa svojim partnerom, mogu ga pogledati i vidjeti da i on uživa, kaže Antonella.