Teško je povjerovati da već sedam godina nema Arethe Franklin - njezin glas i dalje stiže s radio valova, pjesme broje milijune slušanja na YouTubeu, a kolege i suradnici sjećaju je s nježnošću i ponosom. "Kraljica soula" preminula je u Detroitu u dobi od 76 godina, 16. kolovoza 2018. godine. Umrla je od posljedica raka gušterače koji joj je dijagnosticiran 2010. godine. Svoj posljednji nastup održala 2017. godine, na gala večeri u New Yorku u korist Zaklade za borbu protiv AIDS-a Eltona Johna, kada je najavila i povlačenje u glazbenu mirovinu.
Franklin je osvojila 18 Grammyja i imala 17 hitova među deset najboljih na američkim ljestvicama tijekom glazbene karijere koja je trajala sedam desetljeća. Njezin je i prvi ikada dodijeljen Grammy za najbolju žensku R&B vokalnu izvedbu 1968. godine – kategoriju koju je osvajala sedam godina zaredom. Borila se za ravnopravnost bijelih i crnih Amerikanaca, ravnopravnost žena i muškaraca, za prava autohtonih naroda ne samo u SAD, nego u cijelom svijetu, za bolje uvjete života za sve; bila je humanitarka i strastvena osoba koja je ipak uspjela sačuvati neke tajne do kraja života.
Prava diva burnog života, koja je rano u karijeri postala "kraljica soula" i "prva dama soula", rođena je 25. ožujka 1942. u Memphisu, u Tennesseeju. Iako se rodila na američkom jugu, odrasla je na sjeveru, u Detroitu, u Michiganu. Majka Barbara bila je pomoćna medicinska sestra i pjevačica gospela te pijanistica, a otac Clarence LeVaughn ili C. L., svećenik koji je obitelj odveo u Detroit da bi tamo predvodio Baptističku crkvu New Bethel. C. L. Franklin bio je karizmatičan i sposoban čovjek koji je išao ukorak s vremenom – bio je među prvim propovjednicima koji je svoju poruku širio preko radija i zvučnih zapisa, a mnogo vremena provodio je putujući širom zemlje sa svojim "revival showom". Bio je uključen u borbu za prava crnaca, bio je prijatelj Martina Luthera Kinga.
Glazba, glas i pjevanje bili su bitan dio obiteljskog života oduvijek: otac je pjevao i držao propovijedi, majka svirala i pjevala, a glazbeni talent imala su i sva njihova djeca.
No život Franklinovih ipak nije bio pjesma – kada je imala šest godina, roditelji su se razveli. Braku je presudila očeva sklonost zavođenju članica njegove crkve – majka je odselila u Buffalo, a sa sobom je povela samo Vaughna, sina kojeg je dobila u prvom braku. O Arethi i drugoj djeci, sestrama Ermi i Clarolyn i bratu Cecilu od tada se brinula baka Rachel, očeva majka, te brojne kućne pomoćnice. Majku su viđali uglavnom tijekom ljeta. Kada je Arethi bilo 10 godina, majka je iznenada preminula od srčanog udara i ona je to najteže podnijela od sve djece.
Okružena glazbom, Aretha nije željela učiti svirati klavir uz nekog profesora ili mentora – naučila je svirati po sluhu i ovladala tehnikama gospel pijanista. U crkvi i kvartu družila se s budućim velikim imenima gospela, ali i rhythm and bluesa, poput Berryja Gordyja Jr.-a i Smokeyja Robinsona, koji će kasnije osnovati diskografsku kuću Motown.
Za početak njezine karijere gospel pjevačice zaslužan je bio James Cleveland, koji se pridružio crkvi njezina oca kao glazbeni direktor što je bila važna uloga u toj kongregaciji. Putovala je, pjevala i živjela životom odrasle osobe. Imala je samo 13 godina kad je ostala trudna, i 14 kada je rodila svog prvog sina, nazvanog Clarence, po njezinu ocu.
Djeluje šokantno, no obitelj je njezinu ranu trudnoću primila s minimalnom dozom negodovanja. Netko je napisao da je otac šutio ponajprije zato što je i sam, 1940. godine, dok je bio u braku s Barbarom, dobio dijete s 13-godišnjom članicom svoje memfiške kongregacije. Dvije godine kasnije, Aretha je rodila drugog sina, Edwarda. Usprkos svim nagađanjima, nikada nije otkriveno tko su očevi dječaka.
Nakon što je rodila drugog sina, odustala je od formalnog školovanja, no egzistencija joj je bila osigurana jer je već bila važan dio očeve trupe s kojom je putovala posvuda. Tako je i njezin prvi album snimljen po različitim američkim crkvama. Svima je bilo jasno koliki je njezin talent i potencijal, ne samo u gospelu. Ali trebala je priliku izvan crkve.
Sve se posložilo kada je demo-snimka stigla do Johna Hammonda. Taj legendarni lovac na talente Columbia Recordsa otkrio je Bessie Smith, Counta Basieja, Bennyja Goodmana i Billie Holiday, a kasnije i Boba Dylana i Brucea Springsteena.
Iako je krenula osvajati publiku i snimala za Columbiju, njezini rani albumi bili su ispunjeni songovima iz mjuzikala i bezličnim obradama recentnih pop hitova. Mogla je puno više i svi su to znali.
Početkom 1960-ih upoznala je Teda Whitea, detroitskog poduzetnika sumnjive reputacije kojem nije mogla odoljeti. On će joj postati menadžer, a iako je bila svjesna da White previše pije i ne zazire od zavođenja drugih žena, pa ni nasilja, vjenčat će se 1961. godine. Tri godine kasnije dobit će sina Teda Jr.-a.
Karijera joj je stagnirala, jer pjevajući "pjesme koje svi znaju i mogu pjevati s njom" nije mogla pokazati koliko doista vrijedi. To će se promijeniti kada se povezala s Jerryjem Wexlerom, potpredsjednikom Atlantic Recordsa, koji je pomogao stvoriti karijere Raya Charlesa, The Driftersa i Solomona Burkea.
Aretha je promijenila izdavača, a Wexler je odlučio da je, kako bi iz nje izvukao najbolje, mora poslati na jug, na mjesto začetaka njezine umjetnosti. Snimanje u Alabami propalo je zbog verbalnog i fizičkog sukoba njezina supruga s glazbenicima u studiju zbog rasizma. Wexler, srećom, nije odustao i doveo je u New York glazbenike s juga. Pjesma I Never Loved a Man, koja će postati Franklinin prvi singl i dio prvog albuma za tu kuću, snimljena je u Atlanticovu studiju na Broadwayu.
Bila je to senzacija. Kritičari su se natjecali tko će bolje opisati pjesmu: "deep soul u svojoj najdubljoj formi" i "ona pjeva koristeći gospel kadence kako bi izazvala emocionalnu napetost i olakšanje". Singl je prodan u milijun primjeraka.
Drugi će, pak, postati još veći hit - u suradnji sa sestrama Ermom i Carolyn, Franklin je pretvorila pjesmu Respect u himnu slobodi, ne samo žensku, feminističku.
Od tada bila je nezaustavljiva. Sljedećih sedam godina njezine su snimke slijedile isti predložak iskrenosti i izravnosti, s odabranim materijalom i vrhunskim glazbenicima. Niz hitova uključivao je A Natural Woman, Chain of Fools, Think (koju će kasnije izvesti i u filmu The Blues Brothers) i najpoznatiju verziju pjesme Burta Bacharacha i Hala Davida I Say a Little Prayer.
Krajem 1969. godine završio je njezin brak s Whiteom, a ona ubrzo nastavila nizati uspjehe s pjesmama poput Spanish Harlem, Rock Steady i Day Dreaming, brojnim nastupima i albumima.
Među njima je i Amazing Grace, album snimljen 1972. godine, kada se nakratko vratila gospelu i snimila ga surađujući s velečasnim Jamesom Clevelandom i svojim ocem. Prodan je u više od dva milijuna primjeraka, što ga čini najuspješnijim gospel albumom svih vremena. S Atlanticom je surađivala sve do 1979. godine, kada je potpisala za Aristu.
Nakon razvoda od Whitea, bila je nekoliko godina u vezi sa svojim menadžerom za turneje Kenom Cunninghamom, s kojim je 1970. dobila sina Kecalfa. Rastali su se 1976., a ona se preselila u Los Angeles, gdje je upoznala glumca Glynna Turmana, za kojega se udala u Detroitu 1978., a obred je predvodio njezin otac.
Tragedija je pogodila obitelj godinu dana kasnije kada je C. V. Franklin iznenadio provalnike u svojem domu, a oni ga upucali. Pao je u komu iz koje se nije probudio sve do smrti pet godina kasnije. Aretha se 1982. vratila u Detroit kako bi pomogla brinuti o njemu. Ona i Turman razveli su se 1984., ali su ostali prijatelji.
Njezina suradnja s Aristom, koja je trajala 23 godine, iznjedrila je hitove Who’s Zoomin’ Who i Jump to It. Snimila je i drugi gospel album, u očevoj crkvi, na kojem je po prvi put nakon mnogo godina pjevala sa sestrama, te duete s Annie Lennox Sisters Are Doin’ It For Themselves, 1985. godine i Georgeom Michaelom (I Knew You Were Waiting, 1987.). Posljednji njezin album bila je kolekciju obrada "Aretha Franklin Sings the Great Diva Classics", a snimila ga je 2014. godine.
Mnogi su pokušavali biti poput nje, no bila je jedinstvena i uvijek to dokazala na neki novi način - recimo, pjevajući Puccinijevu Nessun Dormu umjesto Luciana Pavarottija na 40. obljetnici nagrade Grammyja. Dobila je niz počasnih doktorata, među njima i od Berklee College of Music te sveučilišta Detroit i Pennsylvania. Pjevala je na inauguracijama trojice američkih predsjednika - Jimmyja Cartera, Billa Clintona i Baracka Obame. George W. Bush predao joj je predsjedničku Medalju slobode 2005. godine, za "neizbrisiv doprinos američkoj glazbi i kulturi".
Aretha Franklin djelovala je čvrsto i odlučno, no imala je i ranjivu stranu. Tek je pred kraj života priznala da pati od agorafobije i straha od letenja i da se tijekom godina bezuspješno borila protiv tih problema. Zbog toga su joj turneje uvijek bile kratke. Nije voljela pričati o svojoj privatnosti. Čak i u biografskim knjigama trudila se malo ispolirati neke događaje i životne situacije. Nije to bila stvar sramote - jednostavno je smatrala da su ti neki momenti važni samo njoj.
Voljela je raskošnu modu, haljine, šešire, odvažne frizure. Voljela je dobro piće i dobru hranu, godinama se borila s kilogramima te više puta negirala da je išla na operativni zahvat smanjenja želuca. I voljela je svoju obitelj. Njezina sestra Carolyn umrla je 1988., brat Cecil sljedeće godine, a Erma 2002. godine. Kada je Aretha umrla, njezin je posljednji ispraćaj bio poput državničkog. Njezina ostavština je golema, važna i ponekad neobična.
Na inauguraciji Baracka Obame 2009. godine nosila je sivi cloche šešir od filca na kojem je bila golema mašna obrubljena Swarovski kristalima. Svi su pričali o tom šeširu koji je Aretha dala na posudbu muzeju Smithsonian. Kopija je, pak, otišla u putujuću izložbu Rock and Roll Hall of Fame. Nakon što je preminula, Obama je zatražio od izvršitelja njezine oporuke šešir želeći ga izložiti u predsjedničkoj knjižnici. To je, tvrde svjedoci, bila i njezina želja.
Problem je bio u tome što iza Arethe Franklin nije ostala službena oporuka i sinovi su krenuli na sud želeći svoj dio blaga. Nakon gotovo četiri godine od njezine smrti, sud u Detroitu je važećim izrazom njezine posljednje volje proglasio papir iz 2014. godine, pronađen 2019. ispod jastuka na kauču u njezinu dnevnom boravku.
Tu je opisala kako želi podijeliti, nešto više od 6 milijuna dolara u nekretninama, s bankovnih računa, u nakitu i autorskim pravima. Time je osporen dokument iz 2010., također pronađen u njezinom domu koji je bio nepovoljniji za njezine nasljednike. U studenom 2023. godine, sud je napokon odlučio da je važeća oprouka iz 2014, po kojoj sinovi dijele sve na četiri dijela. Njezin šešir još uvijek se može vidjeti u Smithsonianu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....