E, pa po prstima može dobiti i velika Kina. Zato će njezini gledatelji, a Eurovizija ondje ima značajnu gledanost, ostati lišeni finala toga glazbeno-scenskog natjecanja.
Naime, Mango TV, televizija u državnom vlasništvu u kineskoj središnjoj pokrajini Hunan, zatamnila je LGBT zastave koje su se vijorile tijekom polufinala održanog u utorak te je odrezala nastup irskog pjevača Ryana O’Shaughnessyja tijekom kojega su nastupila dva plesača. Nije emitiran ni nastup albanskog natjecatelja Eugenta Bushpepe. Novine Global Times, koje su pod državnom kontrolom, opravdale su odluku Mango TV-a navodeći kako je nastup sadržavao “tetovaže”, što se odnosi na Albanca, i “LGBT elemente”, što se odnosi na dva plesača.
Vrijednosti Unije
Taj je potez izazvao burnu reakciju LGBT skupina u Kini, koje su odjeknule i u Europi. Čim je saznala za cenzuru, Europska radiodifuzijska unija (EBU) odlučila je raskinuti ugovor s Mango TV-om za prijenos ovogodišnjeg natjecanja za najbolju pjesmu Eurovizije, i to već za drugo polufinale koje je održano u četvrtak i današnje finale. “Ovakav postupak nije u skladu s vrijednostima univerzalnosti i uključivosti koje gaji EBU te tradicijom promicanja različitosti kroz muziku kojom se ponosimo”, stoji u priopćenju EBU.
Suradnja Eurovizije i Mango TV-a počela je 2015. godine kad je ta kompanija preuzela prava za prijenos natjecanja u Kini. Tada su neki od čelnih ljudi te televizije nagovijestili kako nije isključeno da i Kina zatraži pravo nastupa. Logika je bila jasna: ako može Australija, zašto ne bi i Kina. A nastup na Euroviziji imao bi i značajan propagandni utjecaj na europsku publiku koja bi mogla postati sklonija Kini. No, u međuvremenu je došlo do ozbiljne promjene raspoloženja u vrhu kineske vlasti koja je počela ozbiljnije kontrolirati medijski sadržaj.
Kina je krenula u izgradnju društva za “novu eru”, ali društva koje je pod snažnom kontrolom vlasti, preciznije Komunističke partije koja propisuje moralne kriterije u društvu. I dok se još može razumjeti protivljenje Pekinga medijima koji pišu o Hong Kongu kao samostalnom entitetu, teško je razumjeti zahtjeve da se lažira televizijska snimka kako kineska publika ne bi bila “indoktrinirana” zastavom LGBT pokreta ili plesom dvojice muškaraca. Ali, Kina je već otklizala u tom smjeru, iako homoseksualnost u toj zemlji nije protuzakonita.
No, aktivisti LGBT zajednice sve češće upozoravaju da raste konzervativni pritisak te da se njihove stranice na internetu zatvaraju. Na udaru su i tetovaže koje asociraju na subkulturu. One su dobar dio kineske povijesti bile stigmatizirane jer su podsjećale na skitnice, ali i kriminalce i zatvorenike. Kako je moda tetovaža zavladala svijetom tako su i u Kini sredinom ovog desetljeća dobile pravo javnosti, ali situacija se brzo obrnula. Regulatori medija zabranjuju nastup tetoviranim glumcima, a nogometaši ih sada prekrivaju zavojima.
U siječnju je tijelo zaduženo za medije i film objavilo četiri preporuke (čitaj: zapovijedi) izdavačima: nikad ne pozivati glumce koji su u sukobu s temeljnim vrijednostima Partije te imaju manjak moralnih standarda; koji su nepristojni, opsceni i vulgarni; koji imaju nisku razinu ideologije; koji imaju mrlje, poslovne ili moralne probleme. Iz te je perspektive razumljiva reakcija Manga. Ondje su svjesni da bi odstupanje od navedenih pravila moglo vodeće osobe stajati posla, pa čak i nešto gore.
Google se boji
Treba skrenuti pozornost na odluku EBU koji ni sekunde nije dvojio što treba učiniti. Naime, veliki svjetski tehnološki giganti, poput Googlea i Applea, kad su dolazili na kinesko tržište prihvatili su sve uvjete Pekinga. Jer, profit prije principa. EBU se okrenuo svojim principima. I to je pohvalno.
Jedno od glazbeno dosadnijih izdanja
Ovogodišnji Eurosong, čije se finale održava večeras u Altice Areni u Lisabonu, jedan je od glazbeno dosadnijih. Nema ovdje izvođača koji je melodijom i emocijom svoje pjesme uspio kupiti publiku i žiri kao što je to lani napravio Salvador Sobral iz Portugala kojega je prošli tjedan putem društvenih mreža verbalno napao naš lanjski predstavnik Jacques Houdek zbog toga što je Sobral kritizirao pjesmu ovogodišnje favoritkinje Nette iz Izraela. Sobral je pjesmu korpulentne izvođačice proglasio groznom i zahvalio Bogu što ne mora slušati ovogodišnje eurovizijske pjesme, što je, prema Jacquesovu mišljenju, nedopustivo.
Izraelka, koja u svojoj pjesmi i kokodače, ako je vjerovati kladionicama nema razloga za živciranje: druga je. Prva je atraktivna predstavnica Cipra, 31-godišnja Eleni, rođena Albanka koja je to godinama skrivala jer se, kaže, bojala da joj to ne našteti u karijeri. Nastupa u oskudnom trikou, a pjeva pjesmu “Fuego” (“Vatra”). (K.R.)
Sukob Zagreba i Beograda oko toga tko će organizirati Eurosong
Natjecanje za najbolju pjesmu Eurovizije počelo je kao benigni festival koji se tijekom godina pretvorio u scenu na kojoj se mogu iščitavati brojni politički trendovi, pa čak i izvlačiti zaključci o trenutačnom stanju međunarodnih odnosa.
Natjecanje za pjesmu Europe počelo je 1956. godine kao još jedan element ujedinjenja kontinenta nakon Drugoga svjetskog rata. Izvorni naziv bio je Eurovision Grand Prix. Otad se održava svake godine bez iznimke, što Eurosong, prema Guinnessovoj knjizi rekorda, čini najtrajnijim međunarodnim televizijskim glazbenim natjecanjem. Često nazivano najvećim nesportskim televizijskim događajem na svijetu, predviđa se da će natjecanje ove godine privući oko 200 milijuna gledatelja u svijetu.
Pet najvećih članica EBU automatski se kvalificira za finale zajedno s domaćinom događaja. “Veliku petorku” čine: Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Italija i Španjolska.
Izrael se uključio u natjecanje 1973. godine i otad je nastupio 43 puta. Ta zemlja nastupa i u europskim sportskim natjecanjima jer je ne priznaje većina arapskih i muslimanskih zemalja pa je isključena iz natjecanja u svojoj regiji.
Australija je 2015. godine narušila “europski” kontekst natjecanja, ali Canberra je tražila pravo nastupa budući da je Eurovizija u toj zemlji izuzetno popularna.
Prošle je godine Ukrajina, kao domaćin, zabranila nastup ruskoj natjecateljici. Zabranu je donijela tajna služba i nije ju posebno objašnjavala, ali procjenjuje se da je to odmazda zbog nastupa te pjevačice na Krimu 2015. godine, koji je Rusija anektirala.
Moskva je bila nezadovoljna jer je ukrajinska pjevačica Jamala 2016. godine pobijedila s pjesmom “1944.” koja govori o Staljinovu protjerivanju krimskih Tatara tijekom Drugoga svjetskog rata. Zbog toga su na stranicama Jutarnjeg lista polemiku vodili ambasadori Rusije i Ukrajine.
Austrija je 1969. godine bojkotirala nastup jer se natjecanje održavalo u Španjolskoj kojoj je na čelu bio diktator Francisco Franco, a Armenija 2012. jer je Eurovizija bila u Azerbajdžanu s kojim je ta zemlja u gotovo ratnom stanju.
Jugoslavija je bila jedina socijalistička zemlja koja je sudjelovala na Eurosongu, i to od 1961. godine, iako nekoliko puta nije nastupila. Pobijedila je 1989. godine nastupom grupe Riva u Dublinu. Nakon toga je uslijedilo unutarnjopolitičko nadmetanje treba li domaćin biti Zagreb ili Beograd. (Ž.T.)