Goran Bare na dogovor u Croatia Records stiže na vrijeme, ali odmah upozorava kolegu Štajduhara da mu se neće dati maltretirati – “deset minuta i gotovo, ne mogu ja to”. Taj si luksuz može priuštiti – voli ga kamera, slike lako hvataju ekspresivnost Baretova lica i raspoloženja. Sa mnom bira klupicu u dvorištu zgrade Croatia Recordsa. Ne daje mi posebne savjete i “upute za upotrebu”. Njih sam dobila od njegovih prijatelja – ne navaljuj, dosta mu je... Ničeg od tog dosta, kad razgovor krene, ne vidim – Bare je koncentriran, ne preskače pitanja, odgovara lucidno i iskreno, uronjen u svako s jednakom pažnjom, piše Globus.
Pun je dobre vibre za novi album koji počinje snimati za desetak dana i koji će, kako se hvali, biti bolji i žešći i od “Teških boja”. Ožiljci na rukama su zacijeljeli – spomen na mračnu eru u kojoj je publika dolazila na njegove koncerte ne samo zbog glazbe nego vidjeti kako uživo izgleda troublemaker bez inhibicija – Bare se skidao, sjekao, valjao, razvaljivao... Izgledao je kao da neće dočekati novi dan. Poetika Baretova rock’n’rolla neraskidivo je povezana s njegovim životnim dramama – smrću prve supruge Mirjane, koja se predozirala kad je njihov sin Miran bio djetešce od godinu dana, smrću bliskih prijatelja u prometnoj nesreći – Marina Pokrovca, gitarista prve postave benda Majke , Gorana Matoševića Bratanca i Pavla Papa... Zbog te je tragedije napustio rodne Vinkovce – ozloglašen u očima sugrađana kao glavni krivac za njihovu smrt, iako se sam vozio u drugom automobilu...
Za dva tjedna ulazite u studio i snimate novi album.
- U zadnje vrijeme radim non-stop. Zato sam tako blijed i izmučen. Obećajem si da ću se odmoriti, kažem si: ajde još ovo, ali stalno mi nešto pada na pamet. Disciplinirao sam se pa ono što mi padne na pamet odmah i zapišem. Sva sreća pa imam pametni telefon, koji ima čak i volumenometar. Donesem to što sam zapisao u studio, dečki skinu... Pripremio sam petnaest pjesama, snimat ćemo po tri pjesme dnevno i bit ćemo gotovi za pet dana. A tek onda počinje užas s poslom, produkcija i postprodukcija.
Što možemo očekivati, po čemu su ove pjesme posebne?
- Ovaj album će biti žešći od “Teških boja”.
Što je teže od “Teških boja”?
- Recimo, olovo. Kad pišem pjesme, nemam plana ni misiju. Jednostavno vidim pjesmu u slikama. Svaki stih jedna slika. Pjesma mi ispadne kao neko Picassovo djelo. Ne foliram... Radim pjesme baš na tu foru, kao da od Miloske Venere pravim noćne ormariće. A na ovom albumu je puno noćnih ormarića.
Jeste li bili na izborima za EU?
- Nisam, jer nisam ni znao za njih.
Ozbiljno? Vi koji ste bili politički angažirani?
- Uopće me više politika ne zanima, jedino kao neka referenca u pjesmi. Užasno sam razočaran. Sad vidim kakve smo budale bili mi koji smo mislili da će sve biti ok kad srušimo Tuđmana, priča Bare za Globus.