Da jedan etnički Turčin toliko zaludi Nijemce nije se dogodilo već cijelo desetljeće, još od onih napućenih usana “anatolskog Jasmina Stavrosa” Tarkana, danas već ražalovanog pjevača lakonotnih poskočica kojeg je “uvijek dobro upućeni” Washington Post onomad uspoređivao s Elvisom.
Prije njega i, donekle, cijenjenog filmaša Fatiha Akina Nijemci su pak voljeli... pa, zapravo, nisu “šmekali” nikoga turskog podrijetla. Češće su ih diskriminirali, optuživali za sve i sva, potezali žučne rasprave kada bi netko tko se zove Emine Sevgi Özdamar dobio značajnu književnu nagradu i, uopće, koegzistirali su onako kako već jedni pored drugih mogu živjeti etnocentrični “echte” Nijemci i najomraženiji “ausländeri” u zemlji. A onda?
Stroj koji melje
Onda se dogodio nogomet.
Cijela Deutschland ovih dana slavi svoga novog heroja, dijete turskih roditelja rođeno na njemačkom tlu, 21-godišnjeg playmakera Werdera i svog “internationalmannschafta” Mesuta Özila. U fantastičnom njemačkom nogometnom stroju, koji na Svjetskom prvenstvu sasvim neočekivano melje sve pred sobom, buljooki mladac iz Gelsenkirchena prva je violina.
Brz, okretan, discipliniran i izdržljiv, ima sve karakteristike tradicionalnog igrača germanske škole nogometa, ali ono što ga je izdvojilo iz mase fina je lijeva noga, savršena tehnika, imaginacija, talent, sve ono što se obično povezuje s igračima balkanske i mediteranske provenijencije. Özil je pokupio unisone simpatije njemačke javnosti i kada mu je prošli tjedan u Zonguldaku u Turskoj preminula baka Münevver; mladi je Mesut poručio da mu se srce lomi što neće moći biti na “dženazi”, ali da će protiv Engleza igrati njoj u čast.
I bogme je osvjetlao obraz bake Münevver, tako da se siroti engleski stoper Matthew Upson valjda još uvijek okreće oko svoje osi. Nije ni čudno, stoga, što mu je cijena već probila granicu od 20 milijuna eura, što njegov menadžer Reza Fazelli uz osmijeh od uha do uha odgovara na pozive Barcelone, Manchester Uniteda i Cityja, Intera, Chelseaja i mnogih drugih. Ta je bitka, čini se, u međuvremenu i okončana, lukavi Reza već je izrekao onu rečenicu: “Mesut od malih nogu navija za Barcelonu”. Baš kao što je Modrić drukao za Tottenham, a Niko Kranjčar ljubio dres Portsmoutha...
Priča za sebe
Mesutova nogometna priča po svemu je vrlo klasična, ali, njegov nenogometni život - e, to je već priča za sebe. Prije utakmica elfa, netom prije nego što će se stadionom zaoriti himna Deutschlandlied, sin Mustafe i Gülizar Özil u sebi ponavlja citate iz Kur’ana. Ne uzima mu to nitko za zlo, a ni Turci se nisu bunili što je izabrao Njemačku, barem ne glasno. Još zanimljiviji je ljubavni život ovoga “srećkovića” (njegovo ime, naime, znači upravo to).
Özilova sedam godina starija djevojka Anna Maria Lagerblom prije nepunih mjesec dana preobratila se na islam, iz ljubavi. Bila je to, rekla je Bildu, “jedna mala, divna, privatna ceremonija”. Sada se zove Melek, iliti anđeo. Svoju dugu plavu kosu pobojala je u diskretnu crnu, a umjesto poziranja u oskudnim bikinijima, čime je zarađivala za život, sada se radije moli. Korjenita promjena, reklo bi se, jer je Anna Maria prije nego što je postala Melek, izgleda, bila dosta veselo čeljade. Atraktivna 28-godišnjakinja, naime, osim što je neprestano odlazila na partyje prateći svoju sestru, popularnu njemačku pjevačicu Sarah Connor, ima i sina Montryja starog osam godina.
Sve sumnje su odagnane
Dobila ga je u braku s bivšim sestrinim plesačem, a nakon što je neimenovani plesač “odtancao” svoje, Anna Maria promijenila je životnu strategiju i otkrila - Werder Bremen. Prvo je zavela nogometaša Ludovica Magnina, a onda se udala za finskog veznjaka Pekku Lagerbloma (otud i prezime, rođena je kao Anna Maria Lewe).
Nakon rastave od Lagerbloma vratila se nakratko svojoj obitelji, vrlo konzervativnoj i tradicionalnoj, predanim protestantima, koje njemački mediji nazivaju klanom i koja je bila zgranuta kad je Anna Maria odabrala Mesuta Özila, svoga već trećeg nogometaša Werdera. Kad je Anna Maria prešla na islam nisu reagirali, a vjerojatno niti neće, sve je sumnje odagnala Özilova lijeva noga. “Anna Maria i Mesut sada su dio naše velike obitelji. Sad, jesu li oni kršćani ili muslimani, ne igra nikakvu ulogu”, kaže “šogorica” Sarah.
Vrata mu je otvorio M. Scholl
Nije Özil prvi njemački Turčin koji je slavu dostigao kroz elf - još je u živom sjećanju Mehmet Scholl, sin Turčina i Njemice. Igrao je značajnu ulogu i u reprezentaciji i u minhenskom Bayernu, štoviše, podosta je toga i osvojio, ali - razlike su značajne. Naime, osim što su u Schollovo doba ekipom drmali malo “veći mački” pa se ni pod razno nije uspio prometnuti u glavnoga protagonista, Özil je ipak nadareniji od njega. Mnogo nadareniji. Međutim, ne može se reći da Scholl nije bio jako dobar. Igrao je veznoga igrača, i to ne vodonošu, nego kreativca. Nijemci su voljeli i već spomenute Tarkana i Fatiha Akina, koji se u svom opusu ponajviše i bavi tegobama integracije u njemačko društvo. Turci su uvjerljivo najbrojnija manjinska skupina u Njemačkoj, sa čak 2,812.000 pripadnika.