Da jedan etnički Turčin toliko zaludi Nijemce nije se dogodilo već cijelo desetljeće, još od onih napućenih usana “anatolskog Jasmina Stavrosa” Tarkana, danas već ražalovanog pjevača lakonotnih poskočica kojeg je “uvijek dobro upućeni” Washington Post onomad uspoređivao s Elvisom.
Prije njega i, donekle, cijenjenog filmaša Fatiha Akina Nijemci su pak voljeli... pa, zapravo, nisu “šmekali” nikoga turskog podrijetla. Češće su ih diskriminirali, optuživali za sve i sva, potezali žučne rasprave kada bi netko tko se zove Emine Sevgi Özdamar dobio značajnu književnu nagradu i, uopće, koegzistirali su onako kako već jedni pored drugih mogu živjeti etnocentrični “echte” Nijemci i najomraženiji “ausländeri” u zemlji. A onda?
Stroj koji melje
Onda se ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....