Glumac Goran Navojec trenutačno je angažiran kao član žirija televizijskog showa “Tvoje lice zvuči poznato”, za koji je nedavno jedan duhoviti čitatelj rekao da je prvi televizijski sadržaj nakon “Dinastije” zbog kojeg nakon trideset godina nedjeljom sumanuto trči kući. Goran Navojec već se iskazao kao pjevač, među ostalim i u TV showu “Zvijezde pjevaju”, pa je zapravo iznenađujuće što ga u emisiji Nove TV gledamo u sjedećem položaju.
- Nemam ja dara za te transformacije. Ne smatram sebe dobrim imitatorom. Naime, dar za glumu i dar za imitaciju nije ista stvar. Meni bi i sama pjesma koju moram naučiti u tjedan dana bila prevelik posao, zato se divim svim natjecateljima koji su u stanju u tako kratkom roku svladati i glazbu i imitaciju - kaže često lice popularnih televizijskih serija i jedan od najtraženijih glumaca hrvatskog i filma u regiji.
Publika ga je dugo gledala u humorističnim serijama “Odmori se, zaslužio si” i “Naša mala klinika” i dalje je angažiran u serijalu “Lud, zbunjen, normalan”, a trenutačno snima drugu sezonu serije “Počivali u miru”, gdje će se pojaviti kao šef policijskog kriminalističkog odsjeka. U dva od tri filma koje je u posljednje vrijeme snimao, a sada su u postprodukciji, glumit će taksista. Makedonskog i bosanskog.
- U ‘Lazaru’ Svetozara Ristovskog, makedonsko-hrvatskom filmu s Vedranom Živolićem u glavnoj roli, igram kriminogenog čovjeka, vlasnika taksi kompanije koji taj biznis koristi kao paravan za šverc ljudi preko makedonske granice. U ‘Našoj svakodnevnoj priči’ Ines Tanović opet vozim ljude za novac, uz to sam i šank revolucionar, junak sam našeg vremena koji u brijačnici s rajom svaki dan kroji politiku, ekonomiju i najbolji je sportski komentator - priča Goran Navojec.
Dosad smo ga i u hitu ‘“Parada” i u “Visokoj modnoj napetosti” gledali s bratom Bojanom, brat bratu glumio je brata. Trenutačno u nas najpoznatiji bratsko-filmski par ponovo će se pojaviti u Nuićevu filmu “Život je truba”.
- Vrlo je zanimljivo raditi s gospodinom Bojanom, senzacionalan je to glumac, a pritom nas neraskidivo veže i deoksiribonukleinska kiselina iliti DNK. Volio bih da mi uvijek brat igra brata. Film je ponekad dobra proba za stvarni život, neka vrsta vježbe života. Kod Nuića ja sam brat koji se liječi od ovisnosti, a Bojan je brat koji se ne liječi. Mama nam je Mirela Brekalo, a tata Zlatko Vitez. Njih dvoje vjerojatno se trenutačno liječe od nas.
Ono što je u odnosu na većinu ostalih hrvatskih glumaca specifično u dosadašnjoj, popriličnim brojem uloga bremenitoj karijeri Navojca starijeg jest da mu je uspjelo da se u filmskom svijetu otisne dalje od regije. Do takvih prilika došlo je kad je promoćurno shvatio da mu i na Balkanu treba - agent. Mušterija je sarajevske agentice Anile Gajević koja drži regionalnu agenciju Zona čiji su glavni biznis glumci jugoistočne Europe. Zahvaljujući pomoći profesionalaca za posredovanje igrao je Navojec, među ostalim, u norveškome filmu “Po redu nestajanja”, BBC-ovoj seriji “Game”, NBC-ovoj seriji “Crossing lines”, snimao je ovo ljeto seriju “Dig” i španjolski film “A Perfect Day”.
Glumio je i u blockbusteru “Nemoguća misija 4”. Imao je kroz te angažmane priliku upoznati čuvena lica svjetskog filma, Benicija Del Torra, Stellana Skarsgarda, Brunu Ganza, Hitlera iz “Konačnog pada”, čak i Toma Cruisea.
- Bruno Ganz je fenomenalan tip, strpljiv, drag, u svojoj predanosti u poslu u poznijoj dobi neki pandan našem Peri Kvrgiću. Tom Cruise je vrhunski profesionalac, jedan od onih koji se dižu u četiri i jure u teretanu. Vrlo je pažljiv prema kolegama, sjećam se da je, kad je Miraj Grbić (Čombe iz ‘Lud, zbunjen, normalan’) u sceni bijega iz zatvora morao pasti na koljena, zaustavio cijelo snimanje i pitao ga ima li potkoljenice. Naravno, Bosanac k’o Bosanac, snimao je bez zaštite za koljena, no Tom Cruise je inzistirao da to tako ne može - sjeća se Navojec holivudske suradnje.
U moru projekata, pa i onih holivudskih, bjelovarske zavičajne veze ne jenjavaju. Opet ga nakon “Tri muškarca Melite Žganjer”, “Ne dao Bog većeg zla” i serije “Odmori se, zaslužio si” Snježana Tribuson zove u svoj najnoviji film posvećen opernom svijetu, iako od njega ne traži da pjeva.
- Da... Riječ je o redateljici bez ukusa u odabiru glumaca i sve sam uloge kod nje dobio, stihijski, preko zavičajne veze - smije se, nastavljajući ozbiljno kako je nevjerojatno koliko je bitnih ljudi dao gradić od 20-ak tisuća ljudi, kao što je Bjelovar. Kako kaže, od genijalca Marija Petrekovića, preko Ive Robića, Vojina Bakića, Borisa Buzančića, Gorana Tribusona, do rukometaša Hrvoja Horvata. Spominje i političare Đurđu Adlešič, Gordana Jandrokovića koji su također iz Bjelovara, gdje na kazališni festival BOK, koji Goran Navojec organizira više od deset godina, dolazi više od 12 posto stanovnika tog gradića.
Zavičajnom ponosu unatoč, Navojec je više nego Bjelovarce tijekom glumačke karijere utjelovljavao Dalmatince, jedan od posljednjih je Mate Bukarica u Kerempuhovu “Hamletu u selu Mrduša Donja”.
- Kad sam nekoć radio u splitskom HNK, Splićani su mi govorili: ‘Ti si sigurno odavde, a da i ne znaš’, čak su me zvali ‘Dalmatinec’. Moguće da u mojoj energiji postoji nešto od mediteranskog karaktera, što Dalmatinci prepoznaju kao svoje. To mi je drago. Nemoguće je, međutim, perfektno svladati naglasak, među ostalim i zbog njegovih varijacija. Evo samo ako uzmemo Split, tu imamo staru splitsku građansku varijantu koju govore Lepa Smoje i Davor Štambuk, pa onu koja je došla s brda zajedno s mojim kumom Vedranom Mlikotom kada je stigao u Split u srednju školu, moderno-urbani TBF-ovski sleng....
Goran Navojec i dalje je slobodni umjetnik koji svaštari da preživi te i dalje inzistira da mu ne treba stalni angažman u kazalištu, unatoč tome što danas ne može od honorara iz serije kupiti polovicu nekog za današnje vrijeme solidnog automobila, kao što je nekad Dudek nakon “Gruntovčana” mogao kupiti polovicu Stojadina.
- Ja bih mogao danas kupiti polovicu Stojadina, ali bih radije umjesto polovicu Stojadina kupio svinjsku polovicu... Nisam još sazrio da postanem član nekog od postojećih ansambala, nemam zreli glumački organizam da bih se negdje skrasio. U meni još uvijek živi hemingwayevski avanturistički duh - ističe.
Avanturistički, što se glume tiče, jer četiri je godine u braku s plesačicom Larisom Lipovac s kojom ima 4-godišnjeg sina Grgura. Od supruge, i družeći se s ljudima iz njene profesije, saznao je, priznaje, puno o disciplini u radu, koja je u životu profesionalnih plesača nužnost. Što je sam uspio svladati iz režima kojim žive plesni umjetnici?
- Ništa. Ja sam karakterno preslab za takvu vrstu vježbanja i disciplinirane brige o tijelu i ishrani. Nije tu riječ o pobuni protiv ženinog režima. Ne bih se usudio pobuniti protiv niti jednog režima svoje žene jer znam da je ta bitka u startu izgubljena... Nema tu, što bi narod rekao, mile, lale... - priča glumac koji priznaje da mu se glumački ego, koji nalaže da se ne smije glumiti po smiješnim reklamama i nižerazrednim serijama, nešto smanjio nakon što se suočio s obavezama po kreditu, s otplaćivanjem stana u kojem živi s obitelji.
U slobodno vrijeme, izvan pozornice, uglavnom je tata.
- Mislim da sam u odličnoj dobi, sa 40 godina, postao otac. Do 40. bio sam, naime, prebrz i preeksplozivan za očinstvo. Uopće, velik moj problem bio je spoznati da sam vrijedan toga da neko biće odrasta uz mene. Gorana Navojca prije deset godina ne bih preporučio nikome za oca. Ipak, u jednom trenutku osjetio sam organsku potrebu za nasljednikom i sad mislim da nisam loš otac, da sam se dovoljno smirio. Ne mogu reći da sam drugi čovjek, prije treći, to je uostalom jedan odličan film, ‘Treći čovjek’...
S roditeljstvom dolaze i razmišljanja o budućnosti, koja danas prilično neugodno izgleda valjda svakom roditelju u ovoj zemlji. Navojec je jedan od glumaca angažiranih oko aktualnog Festivala o pravima djece, posvećenog nasilju nad djecom, i naglas razmišlja kako je i loš odgojno-obrazovni sustav neka vrsta agresije prema najmlađima.
- Strašno je to što će moje dijete sutra učiti sve te teške činjenice, i nositi sve te teške torbe, nemajući pojma koje ga zanimanje jednog dana čeka, hoće li njegove profesije uopće biti, hoće li postojati. Naime, puno naših obrazovnih ustanova, koje su jedini ulog u našu budućnost, postoji samo radi profesora, a ne radi đaka. Đaci su ostavljeni u eri ploče i krede - razmišlja Navojec.
Svoje životno opredjeljenje svakako bi sutra preporučio svome djetetu.
- Od mog se posla može živjeti, nekad bolje, nekad lošije. Uostalom, prekrasno je kad radite posao nakon kojeg vam ljudi dođu zahvaliti. Pogotovo u ovim tmurnim vremenima, meni je drago kad nekog u kazalištu ili doma pred televizorom od srca nasmijem i učinim sretnim nakratko, kao što mi je drago kad gledatelj prepozna sebi blisku katarzu u nekoj drami.
Stižu li, osim zahvala, i pisma obožavateljica?
- Ja sam romantik i jako bih se razveselio da od bilo koga dobijem bilo kakvo pismo, ali danas nažalost nitko više ne piše pisma. Ne mogu zamisliti ljubavno pismo poslano mailom. To bi bio kondom koji bi u startu zablokirao bilo kakav privatni odnos. Facebook, SMS, to je propast ljudske komunikacije u romantičnom smislu - kaže glumac, dodajući da u gradiću Face nikada nije bio, a da mail čita isključivo “u samoobrani”, kad mora zbog posla.