S Domagojem Antolićem, igračem Dinama koji je nedavno prvi put dobio poziv u hrvatsku seniorsku reprezentaciju, razgovarali smo nakon što je prethodnu noć spavao tek nekoliko sati. Dinamo je u četiri ujutro sletio iz Glasgowa, a već je za 11 bio zakazan lagani trening razgibavanja i istezanja. No naporni tempo Antolić podnosi stoički, izgledao je iza treninga vedro kao da je spavao dvanaest sati.
- Kad su europska gostovanja, takav je tempo, navikao sam već. Umor od puta i nespavanja nadoknadim popodnevnim odmorom nakon ručka - kaže Antolić, ne krijući nezadovoljstvo zbog poraza protiv Celtica koji, međutim, nije omeo momčad u odlučnosti da prođe skupinu u Europskoj ligi.
Dečko iz Gajnica
Rođen 1990. u Zagrebu, Domagoj Antolić nogomet je počeo trenirati sa šest godina u Ponikvama, sa 10 prelazi u Dinamo, gdje je prošao sve selekcije. Već sa 17 je debitirao u prvoj momčadi Dinama, otišao malo u Lokomotivu i opet se vratio među modre. Odrana mu se predviđala blistava karijera, a dobre prognoze dobile su sada definitivnu potvrdu u vidu Kovačeva poziva.
- Iskreno, bio sam iznenađen pozivom. Međutim, kad to kažem, ne želim umanjiti kvalitetu svoje igre i dobru formu u posljednje vrijeme. Znam da sam tu čast zaslužio - govori nogometaš, za kojeg neki kažu da toliko živi za Maksimir, da bi, da nije igrač, bio najveći navijač Dinama: u njegovoj se obitelji oduvijek navijalo za Dinamo, u tom je duhu odgojen. Odrastao je u Gajnicama, otac Nenad je umirovljeni branitelj, mama Rahela zaposlena u općini Susedgrad. Ima i brata Tomislava, koji je radio u ugostiteljstvu, a trenutno je bez posla. Naglašava da su mu roditelji bili ogromna podrška u karijeri, a da je najveća vrijednost koju su mu kroz odgoj usadili skromnost.
- Ni mama ni tata mi nisu bili profesionalni sportaši. Djed Luka je žilav, bio je kaskader u filmovima, pojavio se u čuvenom Winnetouu i mislim da sam na neki način njegove gene pokupio. Što se tiče savjeta u karijeri, osim, jasno, onih koje mi trener daje, najviše slušam tatine. Tata je i moj najveći kritičar. Koliko sam vezan uz obitelj govori i činjenica da sam stan kupio u Gajnicama na tri minute od njihovog - nastavlja Antolić.
Nervozni cimer
Iz Gajnica, osim Antolića, je i Milan Badelj. Njih dvojica zajedno su bili inicirali da momčad Dinama pomogne njihovu prijatelju iz kvarta koji je bio obolio od tumora.
- Mnogima smo idoli i svakom sličnom gestom potičemo i ostale ljude na dobra djela. Mislim da bi humanitarne akcije trebale biti obaveza svakog sportaša koji profesionalno zarađuje - smatra Antolić.
Među suigračima dobar odnos ima s Dujom Čopom, Marcelom Brozovićem i Arijanom Ademijem, a najveći prijatelj i podrška mu je cimer Josip Pivarić, s kojim zajedno igra još od omladinske škole. Smiruje li ga Pivarić kad je živčan zbog utakmice?
- Haha, ne. Obojica smo tipovi koji teško podnose poraze - kaže.
Kad je riječ o stavu koji profesionalni nogometaš, da bi bio uspješan, treba zauzeti, Antolić ističe poštenje u odnosu prema radu i veliku discipliniranost.
Najteža ozljeda koju je dosad u životu imao nije mu se dogodila na terenu. Sa 16 godina skakao je u Jarun, sudario se u skoku s prijateljem, i zadobio frakturu lubanje. Trebale su mu dvije operacije i sedam mjeseci da se posve opravi. Srećom, sve je dobro prošlo, bez posljedica.
Ljeto u Selcima
Danas iznimno usredotočen na nogomet, Domagoj Antolić u slobodno vrijeme tek kojiput ode u kino ili na neku dobru večeru ili ručak. Unatoč tome što si može i veći luksuz priušiti, ljetuje iznenađujuće skromno.
- Moji roditelji već devet godina ljetuju u kamp-kućici u Selcima. Od kraja svibnja do 10. lipnja, ili kad uhvatim koji slobodni vikend tijekom godine, i ja odlazim u kamp-kućicu. Naravno, ne sam nego sa svojom djevojkom s kojom sam u vezi šest godina. Odemo nakon toga i u inozemstvo na par dana, ove godine bili smo u Barceloni, lani u Budimpešti. Djevojka mi upravo priprema diplomski na Ekonomskom fakultetu, smjer financije i računovodstvo. Lijepo nam je u vezi i planiramo se uskoro i vjenčati - otkriva i dodaje da još nije odredio datum svadbe.