Ivanka Mazurkijević: U kazalištu sam napokon ostvarila sve svoje snove

Pjevačica Stampeda Ivanka Mazurkijević svoje prve glumačke korake napravila je u velikogoričkom kazalištu Senke Bulić Scena Gorica, a upravo ovog petka tumačit će svoj prvi lik u glavnoj ulozi, u dječjoj predstavi “Crtančica”. Tekst za ovu neobičnu i maštovitu predstavu napisala je poznata kostimografkinja Ana Savić Gecan, te se prihvatila i režije i, naravno, izrade kostima, a u svojoj prijateljici pjevačici osebujna stila prepoznala je idealnu glumicu za “Crtančicu”.

Naime, Ivanka Mazurkijević posljednje je tri godine, koliko Senka Bulić vodi Scenu Goricu, stalna suradnica tog kazališta. Prvo je to bila aktivna glazbena suradnja, s malim “izletima” u glumu.

Prvo pravo iskustvo

U “Ježevoj kućici” Ivanka glumi Liju, a kroz rad sa Senkom Bulić prošlog je ljeta surađivala i s vrsnim redateljem Paolom Magellijem u predstavi “Don Juan” na Brijunima. No, upravo “Crtančicu”, za koju je radila i glazbu, smatra svojim prvim pravim glumačkim iskustvom.

- Scena Gorica je ionako scena mašte. Mnogi snovi su ostvareni, a posljednji se ostvaruju ovaj petak i to crtanjem - na početku je naglasila Ivanka. Iako joj je ovo prva glavna uloga, Ivanka smatra kako zapravo i ne treba previše glumiti budući da je djevojčica koju glumi prilično slična njoj.

- Meni je bio plus to što sam gledala vještine i znanja glumaca na Sceni Gorica koje bih mogla “izgrebati” za svoj scenski nastup, i to mi je dobro došlo. Vjerujem da je Ana Savić Gecan tražila neku osobu koja sliči glavnoj junakinji, da ne treba previše glume, a to u stvari jesam ja. Živim u svom jednom specijalnom svijetu što ona, kao moja prijateljica, zna. U predstavi se radi o djevojčici koja živi u svom svijetu mašte zato što je često sama i odražava klasičnu priču djece čija oba roditelja rade. Imaju novca, ali ona je sama i pomoću mašte, bez interneta i mobitela, iz njene se ruke počinju stvarati svjetovi. Životinje ne može imati jer je u stanu, pa sama stvara sličice. Prijatelje može imati u slobodno vrijeme, ali ne i cijeli dan, pa ih zato može nacrtati. Scenografija Željek Jordan pomalo je “timburtonovska”, zanimljiva i tajnovita. Sve je crno i tužno, kao i svakodnevica, ako nemaš mašte. Iz tog crnog pod UV svjetlima ja dobivam i točkice i stil, i lava i žirafu, i knjigu i prijatelje i putovanja... - kaže glavna glumica.

Kroz vlastito djetinjstvo Ivanka je također našla sličnost s glavnom junakinjom.

‘Srećom, ekstrovertirana sam’

- Rođena sam u Njemačkoj i u mojem je djetinjstvu bilo dosta te samoće jer sam se dva puta trebala reintegrirati u neku novu cjelinu i naći nove prijatelje. Netko to riješi tako da se povuče u sebe, a netko da još više izađe. Ja sam, srećom, bila ekstrovertirana, ali znam trenutke kad smo se vrlo puno selili i stalno sam počinjala ispočetka. Svijet mašte tada je vrlo bitan jer sam morala “izaći” malo brže od ostalih ako sam htjela imati prijatelja, morala sam se snaći i prezentirati. Meni je to bilo uvijek izazov, kao i ovo. U životu možeš ići i “mekanim” putem i raditi sve provjereno, ali ovo je vrlo uzbudljivo, no donosi i mogućnost razočaranja. No, tim slađe ako se napravi nešto dobro - objašnjava pjevačica.

Ivanka je i ranije radila predstave za djecu, a to joj je iskustvo, također, od velike pomoći u “Crtančici”.

- Sa Željkom Zoricom radila sam predstavu “Bembo i mine”. U četiri godine s tom edukativnom serijom obišli smo sva sela i djecu koja žive pored mina, i kroz igru i šalu učili ih kako živjeti u tim teškim okolnostima. Tako mi ovo nije prva interakcija s djecom kroz pjesmu i ples. Radila sam i još neke projekte na HTV-u za emisiju “Dizalica”, ali mislila sam da je to s djecom iza mene. To je bila jedna lijepa faza u mojem životu i stvarno sam uživala - ispričala je.

Mišljenje je promijenila upravo kroz suradnju sa Senkom Bulić, čiji rad izuzetno cijeni.

Alternativna scena

- U početku sam sa Senkom bila pozvana da radim program u “Klubu 100”, budući da poznajem mnogo glazbenika na alternativnoj, malo drugačijoj, sceni, koju je tu trebalo probuditi i to je donekle uspjelo. Senkino kazalište uvijek je puno ljudi koji su veseli i zadovoljni, a aspekt da je to malo izvan Zagreba podsjeća na svojevrsnu “Monte Carlo destinaciju”. Već kad izgovaraš da radiš za Scenu Goricu, doživljavaju te kao neku gerilu s vrlo kvalitetnim programom koji zahvaljujemo njoj. Kad je Senka došla u grad meni je “sunce granulo” upravo zbog energije koju je donijela. Spojila me s Paolom Magellijem, redateljem koji me nikada nije vidio ni čuo, niti znao išta o meni, a pristao je zbog Senkine preporuke. Poslije smo surađivali na još četiri predstave - rekla je Ivanka.

Senka Bulić je, tvrdi Ivanka, kroz “Crtančicu” napravila još jedan iskorak u kazališnom programu Scene Gorica.

Sumnja u sebe

- Senka radi na nekoj vrsti laboratorija, što je vrlo zanimljivo. Ana, koja je vrsna kostimografkinja, režira ovu predstavu i napisala je tekst, a glavnu ulogu imam ja, inače pjevačica. Svi smo u nekim zanimanjima u kojima nismo bili i nalazimo se u nekom prostoru u kojem se događaju iznenađenja. Ja sam iznenađena jer sam sama s toliko teksta, kao i Ana, koja je redateljica. Predstava traje 45 minuta s puno razgovora s djecom i “feedbacka”. Sve se temelji na kontaktu s djecom i u stvari nisam sama jer imam njih, barem se nadam - napominje “novopečena” glumica, napomenuvši da joj je ravnateljica Scene Gorica jednako tako poklonila povjerenje i kod njezine prve autorske predstave. I tada je sumnjala u sebe...

- Prva moja autorska predstava za koju me Senka zvala, bila je “Božićna haljina”. Pitala me mogu li napraviti glazbu, a ja sam rekla da ne znam. Dala mi je mjesec dana da saznam i tu je ispala pjesma “Snijeg” koja je meni bila fora, ali tužna. Na kraju sam za nju dobila najviše novca od autorskih prava - rekla je Ivanka.

Moj frend Tom Waits i ja

Iako se prilično posvetila kazalištu, Ivanka nije zapostavila glazbenu karijeru u grupi Stampedo. Rad na “daskama koje život znače” značajno joj je iskustvo za buduće nastupe benda.

- Kako je Stampedo dosta kabaretski i ima mnogo teatralnosti, doduše jeftine, bez dobre glume, bilo je pitanje kad ćemo početi raditi nešto i za kazalište. Stampedo nikad ne stoji, možda samo ne postoji za medije. Nikad nismo bili ti koji pune dvorane niti smo se zamišljali u većim prostorima. Imali smo u karijeri neka dva poleta kad smo s drugim bendovima završili u Domu sportova. Meni je to bilo katastrofa, a publika je izgledala kao neke točkice u daljini. Događa se energija, ali je u daljini. Ja bih, recimo, punila Arenu s programom Scene Gorica. Imam ja i drugih nerealnih životnih želja poput nastupa negdje u Amsterdamu, u nekom kazalištu koje je i klupski prostor, a moji prijatelji, ja i, recimo, Tom Waits, radimo kazališno-glazbeni spektakl - zaključila je Ivanka.

Prvi singl s novog albuma u veljači

Kroz Scenu Gorica Ivanka se, zajedno s kolegom Stankom Kovačićem, iskazala i kao vrsna glazbena autorica, što će pokazati i na novom albumu Stampeda.

- Naš novi album izlazi ove godine i bit će opet drugačiji od prethodnih. Ne znamo još točno kad, ali prvi singl “Parkiralište u srcu” trebao bi gotov za mjesec dana. Fora je u tome što je sada sve autorski moje. Iz predstava koje sam radila posljednje tri godine izdvojila sam sa Stankom Kovačićem najbolje stvari koje su, prema našem mišljenju, ‘stampedične’ ili su jednostavno dobre poput pjesme “Snijeg“. Sada se nakupilo nekih desetak predstava, spojile su se neke stvari koje su nam bile super i odlučili smo ih napraviti kao pjesme te smo ih tako prezentirali gledateljima - najavila je Ivanka Mazurkijević.