Vjerujem da sam ovo već napisala: kad si majka tromjesečne bebe, bespuća interneta ponekad su jedino društvo koje imaš. Za vrijeme noćnih dojenja, za vrijeme uspavljivanja, u onim čudnim trenucima kad se čini da dijete spava, no ako se ti slučajno pomakneš u želji da napustiš prostoriju u kojoj ono kao fol spava, da bi učinila nešto silno sebično poput piškenja ili ispijanja čaše vode, ono otvori svoje, do tada nezrele oči koje navodno vide samo crno-bijele obrise svijeta i nisu sposobne za ikakav razuman a kamoli oštar fokus, te vrlo jasno pogleda s osudom i užasom u tvom smjeru pa zatim zaplače poput ostavljenog očajnika iz kontejnera.
Za vrijeme onih još čudnijih trenutaka kad ne možeš zaspati, iako ti glava pulsira od umora i količine nespavanja, čije se gomile...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....