Prije gotovo godinu dana, kad se desio luđački napad na redakciju satiričnog lista Charlie Hebdo, napisala sam tekst o tome koliko volim Pariz i zašto mi je upravo taj grad obilježio određene faze života (težak prekid, bijeg od zlostavljačke veze, samostalnost, prelazak u tridesete itd). Zašto je baš Pariz toliko poseban - i u redu, ima tu subjektivnosti, tako se poklopilo, da me štiti i brani kad mi je to najviše potrebno, da me inspirira i da mi otkriva što je zapravo onaj pravi, nebalkanski hedonizam za kojim mnogi pate i pokušavaju ga kopirati, bezuspješno. I tada, kad sam pisala taj tekst, javno priznajem, malo me tresla trema oko toga kako će se ta kolumna percipirati. Pariz je čaroban, no on u sebi nosi jedan ekskluzivitet koji doista nije snobovski, ali je hermetičan i stoga je ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....