Kako ste reagirali kad ste doznali da ste i nakon tri i pol mjeseca opet prvi na nacionalnoj glazbenoj top-listi?
- Bio sam u pozitivnom šoku! To su stvarno dobre vijesti! I podsjetnik da nema zadanih pravila, odnosno da nikakva tzv. pravila ne postoje.
Na kakva pravila mislite?
- Na ona po kojima u nas vlada uvriježeno mišljenje i filozofija da treba proizvoditi glazbu za ljude koji ne razmišljaju previše o glazbi. Jer, misle neki, život je takav kakav jest, uz to ide jeftina glazba i malo provoda, ne treba ti više.
Top-lista pokazuje da oni koji tako misle nisu u pravu...
- Da, i drago mi je radi toga. Jer ja stvarno radim glazbu koja potiče na razmišljanje, na emocije. I uživam što se krug moje publike sve više širi.
Što mislite, kakvi ljudi čine vašu publiku?
- Mislim da se obraćam onima koji slušaju mnogo inozemne glazbe. I ne samo njima. Mislim da u svakom čovjeku koji sluša glazbu mora postojati jedan dio duše koji mora prihvatiti glazbu kakvu radimo Predrag Martinjak P’Eggy i ja.
Ipak, jeste li se iznenadili ovakvom uspjehu pjesme ‘Suze nam stale na put’?
- Znao sam da je pjesma jako, jako dobra. Bilo je, međutim, pitanje u kojoj će mjeri ona biti i uspješna.
Je li vam ovakav uspjeh inspiracija za nastavak vašeg glazbenog puta?
- Apsolutno! Ja ovo osjećam kao priznanje svega onog što sam dosad radio. Imao sam početkom devedesetih dugačku glazbenu pauzu, pa se može reći da sam dvaput kretao ispočetka. I kad sam kretao ovaj drugi put, bio sam svjestan rizika. Nisam znao hoće li me publika prihvatiti, hoću li naći mjesto u njihovim srcima. Ali, išao sam iskreno, iz duše, nisam kalkulirao. I sada mi se sve to vraća.
Kakvi su vam planovi?
- Veliki. Koncert u pulskoj Areni bio mi je svojevrstan test. Sada idemo dalje. Imam mnogo planova, jedva čekam još mnogo, mnogo velikih koncerata na kojima ću investirati u produkciju kako bih publici pružio maksimalan događaj.