Šime Sušić, prvi hrvatski MasterChef, vratio se s djevojkom Klarom i tri prijateljice s desetodnevnog odmora na nenaseljenom otoku Sv. Andrija koji Komižani zovu Svetac, a na kojemu ljetuju tek rijetki turisti, jer je otočić u privatnom vlasništvu obitelji Zanki, piše Slobodna Dalmacija .
- Nikad prije nisam čuo za MasterChefa, prijateljica me je prijavila i tek sam onda doznao da postoji u Americi, Velikoj Britaniji, Australiji... Vidio sam što ljudi tamo rade i nisam vjerovao da sam dorastao tome, a sad... Činjenica što sam pobijedio, ne znam, sigurno je iznenađenje za neke, ali za neke i nije.
Koliko je sve to bilo iscrpljujuće?
- Ovi koji su bili u finalu bili su tamo 90 dana, neki od njih su teže podnijeli tu izolaciju, neki lakše. Mislim da sam ja to podnio najlakše od svih, zato što sam trenirao atletiku 12 godina i vrlo dobro znam što je život u izolaciji, na pripremama sam znao provesti do dva mjeseca na brdu, u planini. Mene je to u biti vratilo u dane treniranja i mislim da sam se tako i postavio. Nikad se nisam borio za novac, nego sam se borio protiv ljudi.
Jeste li tijekom natjecanja imali svog favorita?
- Meni su odmah od početka favoriti bili Vedran Beg i Robert Predrag Žmire i bilo je realno da njih dvojica budu finalisti, ali kako to oduvijek biva, ne pobjeđuje najbolji.
Otkud ideja da dođete na odmor baš na Svetac?
- Ta ideja stara je već nekoliko godina, zato što majčina prijateljica tamo ljetuje godinama, a i rijetki tamo smiju uopće i doći. Ja sam “slab” na te izolirane otoke. Nakon tih 90 dana i onda kada je završilo to snimanje i milijun novinara, rekao sam sebi kako trebam izolaciju. Jedan od sudaca na MasterChefu, Radovan Marčić, koji isto voli otoke, također je bio na Svecu i ovih dana mi je tražio da mu pošaljem sliku s otoka.
I tko je kuhao?
- Kuhali smo svi pomalo, koristili smo uglavnom ono što nudi priroda. Znači, jeli smo puževe, buzaru od puževa, sirove priljepke... Naš domaćin Perko vodio nas je u lov na kanjce, pa smo onda imali sreće da je jedan ribar ulovio jastoge... Jedan ribar nam je poklonio murinu, drugi nam je “podebljao” brudet od kanjaca s dvije velike škarpine, tabinju...
Bilo je domaćeg vina i kapara?
- Domaće vino je čudo i jako je dobro, a kapare su ono... ne mogu su usporediti s kupovnima.
Vrijeme vam je bilo naklonjeno?
- Vrijeme je bilo super, malo je puhao vjetar. Obišli smo utvrdu Teute, crkvu, čak smo nosili vodu za piće magarcima, vidjeli smo vinograde koji doista impresivno izgledaju na terenima gdje se čovjek borio da iskrči šumu i izgradi brojne suhozide. Bilo je stvarno lijepo, tih deset dana prošlo je u trenu. Ne bih htio previše promovirati Svetac, da na njemu ne bude previše ljudi kako bi i dalje ostao izoliran, onakav kakav jest. Meni je tata s Raba, tamo je ljeti velika gužva.
Ostajete u Komiži još dan-dva, a onda povratak u Zagreb?
- U Zagrebu ću ostati vrlo kratko, a onda bježim doma u Rab. Tamo već čestitaju mojima, mene nema i vrijeme je da dođem kući. Oni su već feštali, ali sigurno je da im neće biti problem napraviti još jednu feštu kad se vratim.
Što je s diplomskim?
- Diplomski je vrlo zanimljiv. Iako studiram povijest i geografiju, tema diplomskog je “Utjecaj i posljedice balastnih voda na Jadran”, onako dosta aktualna i problematična tema. Mogao sam to ja riješiti i sada, ali ne žuri mi se. Dobro je imati studentska prava koji mjesec dulje, rekao je Šime.
- Vi ste prvi novinar koji me nije pitao hoću li se profesionalno baviti kuhanjem.
Stvarno! A, hoće li?