Izmislio je Parni valjak i nagovorio Josipu Lisac da prva na ovim prostorima davne 1973. godine zapjeva uz matricu. Zahvaljujući njegovu utjecaju objavljen je prvi album Bijelog dugmeta. Prije dvije godine dobio je Porina za životno djelo, premda nikad u životu nije na pozornici ni svirao ni pjevao.
Umjesto toga, nagrađen je za ideju o okupljanju super grupe Time, na čijoj se prvoj LP ploči nalazi i njegova fotografija…
Propast u Poljskoj
Vladimir Mihaljek Miha, jedan od prvih organizatora koncerata u bivšoj Jugoslaviji, priznaje da tada nije ni slutio da će postati najpoznatiji rock menadžer. Jer, Mihaljek, koji će ove godine obilježiti 45. godišnjicu svoje karijere, u glazbu je ušao slučajno, a od talentiranog studenta arhitekture i perspektivnog košarkaša i rukometaša pretvorio se u glazbenog menadžera koji je tijekom svoje karijere organizirao gotovo 50.000 koncerata i surađivao s više od 600 glazbenika: Azrom, Bajagom, Balaševićem, Oliverom, Doris, Gibonnijem, Terezom, Prljavim kazalištem, Novim fosilima…
- U glazbu sam ušao krajem šezdesetih, zahvaljujući sportu. Imao sam dvadesetak godina i sa svojim sam košarkaškim timom boravio u Poljskoj, gdje sam upoznao mladu glazbenu menadžericu kojoj sam ‘hofirao’. Dok sam joj se udvarao, sinula mi je ideja da bih se u Hrvatskoj i sam mogao početi baviti organizacijama koncerata i turneja. Nakon povratka u Zagreb uzeo sam materijale tada najpopularnijih naših pjevača, Crvenih koralja i grupe 4 M te ansambla Lado i donio ih u Poljsku, spreman da se bacim na posao. To je neslavno propalo, jer se moralo pričekati da se poljske i jugoslavenske komisije dogovore o izmjeni programa. Dok se čekalo, ja sam u Zagrebu čuo pjesmu Trla baba lan Korni grupe. Kontaktirao sam Kornelija Kovača i dogovorio sam im zagrebački koncert na Šalati, 1969. godine, što je ujedno bio i prvi koncert koji sam ikad organizirao - prisjeća se Mihaljek, koji potom postaje menadžer Korni grupe i organizira im turneju od Izole do Titograda. Bila je to prva jugoslavenska rock turneja, a završila je uspješno pa je Mihaljek odmah ostavio studij arhitekture.
- Na prvoj turneji zaradio sam 32 mjesečne plaće svojeg tate - kaže promotor, koji je svoj put u glazbu počeo uz rockere. Jedni od njih bili su i članovi super grupe Time.
- Ime Time odabrali smo jer smo razmišljali o glazbenom prodoru na zapad. Pokazalo se da to i nije bio najsretniji potez jer mnogi među publikom nisu govorili engleski pa su ime grupe svakako izgovarali - priča Mihaljek, koji je ubrzo shvatio da to i nije najgore što mu se može dogoditi s rockerima.
Tri mjeseca zatvora
- Veliki skandal izbio je 1974. godine, kada sam se s grupom Time, Pop selekcijom i Josipom Lisac iz istočnog Berlina, gdje se održavao svjetski Festival omladine na kojem smo dobili prvu nagradu za pjesmu Berlin, vraćao u Zagreb. Tamo su zbog izbjegavanja vojne obveze uhapsili Dadu Topića, a ja sam onda doznao i to da je njegovo pravo ime Adolf. Za one koji ne znaju, ime nije dobio po Hitleru, nego se Adolf zvao najbolji prijatelj njegova oca koji je malom Dadi bio krsni kum. Dadu su strpali u zatvor na tri mjeseca, a nakon toga morao je na služenje vojnog roka - prisjeća se Mihaljek, koji je tijekom te neplanirane stanke počeo suradnju s Bijelim dugmetom, grupom koja se tada zvala Jutro. Publika ih je, veli, obožavala jer su svirali glazbu za ples pa im je Mihaljek organizirao snimanje u Tivoliju gdje su napravili svoj prvi album “Kad bi bio bijelo dugme”.
- U priču su ubacili zvona i malo meketanja ovaca. To je bio prvi pokušaj etno-glazbe u rock muzici na jugoslavenskim prostorima - ističe Mihaljek, koji je s Dugmetom radio dvije godine. Ljubav nije pukla zbog novca, nego zbog grupe Time jer je Goran Bregović od svog menadžera tražio da se odluči hoće li raditi s njima ili će nastaviti suradnju s bendom Time, čiji je pjevač, Dado Topić, bio pri kraju odsluženja vojnog roka.
Neviđeni koncerti
- Rekao sam Goranu: ‘Ako ti tako postavljaš stvari, onda me tvoja grupa više ne zanima.’ Nastavio sam raditi s bendom Time. Oni su ipak svirali rock and roll, dok je Dugme radilo zabavnije stvari, za narod. Bijelo dugme je poslije preuzeo Raka Marić, njihov dotadašnji tehničar i vozač kombija. Premda, bilo bi točnije reći da je biznis preuzeo Bregović koji je bio najpametniji od svih njih - kaže menadžer koji je suradnju s Bijelim dugmetom obnovio tri desetljeća kasnije, kada je 2005. godine pomogao u organizaciji njihovih koncerata u Zagrebu, Sarajevu i Beogradu. Bez dlake na jeziku otvoreno priznaje da bivši članovi benda tada nisu bili u idiličnim odnosima te da su zajedno nastupili jedino zbog novca.
- Činjenica je da u glazbeničkom poslu ima mnogo zabave, ali nemojte zaboraviti da je to u osnovi ipak posao i da ljudi od posla kojeg rade vole i zaraditi - napominje Mihaljek, koji je sedamdesetih godina bio menadžer i tada vrlo popularnih Srebrnih krila, s kojima je izveo jednu od svojih najvećih “prijevara”.
- Tiče se poznatog koncerta na zagrebačkom Cmroku 1979. godine, nakon kojeg je i krenula prava pomama za Srebrnim krilima. Htjeli smo napraviti nešto neviđeno, uvesti u koncert element iznenađenja. Dugo sam smišljao što i kako, a onda sam zaključio da bi sjajno bilo da dečki iskoče iz aviona i padobranom se spuste na pozornicu. Međutim, moja ideja nije naišla na opće oduševljenje među članovima grupe. Rekli su mi da sam lud, da im na kraj pameti ne pada da poginu iskačući iz aviona. Ali, ja nisam odustajao, pa smo prešli na rezervnu varijantu - otkriva Miha, koji je potom odlučio da umjesto glazbenika iz aviona iskoče padobranci koji će glumiti članove popularne grupe.
Bacanje iz aviona
- Dečki iz Krila na koncert su došli čak četiri sata ranije. Pozornica na Cmroku bila je ograđena visokom ogradom, iza nje su sjedili moji junaci i kartali belu. Livada na kojoj se održavao koncert počela se puniti, Kalember i Karaselimović počeli su opasno dobivati na kartama... A onda se u dogovoreno vrijeme nad Cmrokom pojavio avion s članovima zagrebačkog padobranskog kluba. Jedan po jedan padobranci su iz aviona aterirali na binu. Kako se koji spustio, tako bi se na pozornici iza ograde ukazao po jedan član grupe. Kad sam vidio kako je publika ushićena nakon što je na binu kao posljednji ‘doskočio’ i Kalember, znao sam da je stvar upalila. Kada su dečki počeli svirati, pustili smo dvjesto golubova u zrak, a iz aviona bacili još 10.000 karanfila, poklon mojeg tadašnjeg prijatelja Ivice Todorića. U publici je bilo 30.000 ljudi, nastala je prava histerija oduševljenja, curice nisu znale bi li lovile karanfile ili gledale svog miljenika Vladu - govori menadžer, koji upravo Kalembera, uz Gorana Bregovića i Zdravka Čolića, svrstava među najveće zavodnike bivše jugoslavenske scene.
- Malo koja ne bi pokleknula pred njihovim šarmom. Kada bi ugledale nekog od njih trojice, žene bi se ponašale kao prave groupie girls, vriskale bi na koncertima, poslije trčale za njima… U backstage na njihovim koncertima nisi se mogao probiti od količine žena koje bi ih čekale spremne na sve - kaže bivši stanodavac Akija Rahimovskog.
Aki iz bara
- Akija sam otkrio dok sam s grupom Time bio na turneji po Makedoniji. Bili smo smješteni u hotelu Grand u Skopju. Kako su nekad koncerti počinjali oko 20 sati, nakon završetka, oko 23 sata, došao sam u bar u kojem je Aki svirao i pjevao svoj barski program na klaviru. Rekao sam mu: ‘Ti si predobar da završiš u baru, dođi sa mnom u Zagreb’. Kod mene u stanu živio je pola godine, dok se nije snašao, odnosno sve dok ga nisam ubacio u Parni valjak - priča čovjek koji je surađivao i s Danijelom Popovićem, Tomislavom Ivčićem, Dragom Diklićem, Zdenkom Kovačiček, Mišom Kovačem, Crvenim koraljima, Josipom Lisac…
- Josipa Lisac bila je prva glazbenica koja je na ovim prostorima pjevala na matricu. To se dogodilo zbog njezina perfekcionizma. Uvijek je tražila da nastupi u pratnji pet do šest muzičara, a kako to nije bilo financijski isplativo, napravio smo joj matricu uz koju je 1973. godine premijerno nastupila u diskoklubu dvorca Brezovica - govori Mihaljek koji se početkom devedesetih godina s rock glazbe prebacio na dance.
Izdat će knjigu
- Danceri s početka devedesetih bili su najbliži tadašnjoj svjetskoj produkciji. Žao mi je što je taj glazbeni pravac nakon nekoliko godina zamro. Da smo nastavili, danas bismo imali primat kakav imaju Rumunji - tvrdi Mihaljek, koji je još u kontaktu s jednom od njemu najdražih pjevačica, Davorkom Ručević Kasandrom. Velika dance zvijezda došla je i na njegov šezdeseti rođendan, povremeno se čuju, a Mihaljek se nada da će se jednog dana Kasandra vratiti na scenu.
- Naravno, znam zbog čega je otišla. Ali, neću vam reći. Čitajte to u mojoj knjizi koju već godinama pripremam. Razmišljao sam čak i o tome da je dam objaviti nakon što umrem, ali sam se predomislio, jer sam našao formulu kako da se nikome previše ne zamjerim. Osim anegdota nastalih tijekom proteklih četrdeset i pet godina u knjizi će, naime, sami glazbenici napisati nešto o našoj suradnji, ali tako da to bude zanimljivo, a ne samo da hvale i veličaju sami sebe - otkriva.