U povijesti filma bilo je velikih skladatelja, no samo je jedan čija je glazba bila tako impresivna i u filmu i izvan filma. Taj jedan je Ennio Morricone, ma koliko s glazbom u filmovima i van njih bili impresivni i John Williams, Bernard Herrmann, John Barry, Jerry Goldsmith, Lalo Schifrin, Max Steiner, Maurice Jarre, Henry Mancini, Nino Rota ili po tematici, jer obojica su se proslavili glazbom za vesterne, Dimitri Tiomkin.
Potonji za one “klasične” holivudske, a Morricone za talijanske špageti vesterne zbog čega me odavno zabavlja činjenica da su najveličanstveniju muziku za najameričkiji filmski žanr skladali jedan ruski Židov i sin rimskoga trubača.
Jazz i klasika
Ennio se rodio u Rimu (10. studenoga 1928.) u kojem je i preminuo (6. srpnja 2020.), obrazovao na konzervato...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....