JADRANKA ĐOKIĆ

PIKANTERIJE IZ ŽIVOTA POPULARNE GLUMICE 'Živim brzo, trudim se ne nervirati i uživati u knjigama i ljubavi'

Glumica koja je odnedavno prešla iz ZeKaeM-a u zagrebački HNK govori o tome kako je za gimnazijskih dana odlučila baviti se glumom, kako strastveno voli čitati knjige. Ujutro, kaže, radi Tibetance, zatim kombinira jogu, teretanu, hodanje. Fizička kondicija danas je vrlo bitna za glumca.
 Biljana Gaurina/CROPIX

Odrasla je u Puli, u kvartu Šijana, vrlo blizu Arene i Šijanske park-šume. Prva asocijacija na djetinjstvo, reći će, jest jutarnja kava koju si roditelji kuhaju rano prije posla.

Kamen, specifičan miris mora i borova te predivna za oko zemlja crljenica, to su mirisi djetinjstva. - Pa i miris jorgovana, koje sam neki dan kupila, vratio me u doba kada su rasli ispred zgrade u dvorištu dječjeg vrtića u koji sam davno išla - emotivno započinje svoju priču Jadranka Đokić, glumica odnedavno sa stalnim angažmanom u zagrebačkom HNK.

Da postane glumicom, put je bio prirodan, lišen moranja i prevelikog htijenja. Jednostavno, sve je postupno vodilo glumi i tako je moralo biti. Tu je, kaže, pronalazila konstantnu zainteresiranost i zadovoljstvo, bez imalo napora.

- Ta posvećenost i količina vremena provedena u teatru za vrijeme gimnazije malo je brinula roditelje zbog nepoznavanja svijeta u koji im se kći upušta. Ali, sve sumnje i strahovi raspršili su se, znajući da nisam hirovita. Mislim da su mirni, zadovoljni i sretni danas s onim što vide od mene - kaže Jadranka i dodaje:

Sretna u svom pozivu

- U poslu nemam razloga za nezadovoljstvo jer vrlo često radim s ljudima s kojima želim raditi i u projektima sam u kojima želim sudjelovati i govoriti. Ono gdje se ne vidim, ondje se ni ne upuštam. Vjerujem da naše misli i um kreiraju sve, cijeli naš život. Ne bih rekla da sam stroga prema sebi, iako vrlo zahtjevna i samokritična jesam.

Kada spomene svakodnevicu, poput neke srednjoškolke ističe da je uglavnom gusto sastavljena. Ona će to opisati na sebi svojstven način.

- Raspored proba, predstava, studijskih snimanja između deset ujutro, ili ranije, do jedanaest navečer, s kratkim predahom za objed. Naravno, ima ponekad i lakših dana kada stignem i očistiti kuću, što mi dođe kao odmor - iskreno će Jadranka priču prebacujući na neke ležernije teme.

More ili snijeg, gdje je veći gušt?

- More. More i ja - bez razmišljanja odgovara Jadranka i počinje recitirati Pupačićevo “More”. Inače voli čitati. Pisci s kojima se rado bavi su, recimo, Marguerite Duras, Sylvia Plath, F. M. Dostojevski, Danijel Dragojević, Ivan Vidić…

- Nažalost, ne stignem čitati koliko sam nekad čitala i koliko bih htjela jer kad radim na nečemu novom, onda su mi vrijeme i koncentracija jako usmjereni na to. Međutim, opskrbila sam se i u sobi trenutno imam barem dvadeset novih knjiga japanskih pripovjedača 20. stoljeća, norveških pisaca, biografija... Trenutačno sam na vrlo zanimljivoj knjizi Francoise Guilot o susretu i životu s Picassom.

Marija Magdalena

Uz knjige, važna joj je i glazba, ako ne i najvažnija. - Vječno. Ljubav i hrana za najfinije predjele duše. Mislim da je jako važno što se sluša, što se čita, koje filmove čovjek gleda i koje umjetnike voli. Nekako se najradije družim s klasičnom glazbom - kaže Jadranka.

Postoje knjige i filmovi koji su je takli, no predstava “Suze Kristove”, prema tekstu Darka Lukića i u režiji Roberta Raponje, u kojoj je prije gotovo četrnaest godina igrala Mariju Magdalenu, ostavila je veliki biljeg na nju.

- Tu se nešto važno dogodilo za mene prema kazalištu, jedno gotovo religiozno iskustvo prilikom izvedbi - kaže Jadranka.

- Imala sam bolan i snažan ženski lik postavljen sam naspram mase ljudi koji je napadaju, mrze i osuđuju. Sjećam se nevjerojatne snage koja kao da nije pripadala meni dok su uvrede i urlanja pljuštala prema tom liku na sceni. S tim monologom kasnije sam i pristupila završnom prijemnom ispitu na Akademiji i prošla - otkriva nam glumica.

Sa stresom je sklopila kakav-takav kompromis. Nema druge, kaže, jer je sastavni dio života.

- Najstresniji je onaj prvi koji te prene iz sna kad budilica zaurla ujutro, a čini ti se da si tek zatvorio oči. Sve ostalo je već lakše.

Međutim, budući da radim ono što me veseli i zanima, mislim da sam puno učinila da smanjim grč. Stalno pokušavam osvijestiti ono što jest od onog što nije u tvojoj moći. Recimo, prometna gužva u koju si upao... Ne vrijedi gubiti živce oko tog kašnjenja. Jedino mogu utjecati na sebe da se ne živciram previše.

O vječnoj dilemi voli li više kazalište ili film, spremno odgovara da srce jednako kuca.

Kazalište mi je dom

- Kazalište je za glumca u Hrvatskoj definitivno dom, pa tako i za mene. Mjesto gdje možeš stalno raditi na sebi, istraživati, gotovo svaku večer iznova ‘živjeti’ pred publikom bez obzira na to kakav ti je bio dan, trenutno stanje, vremenski uvjeti... A film, on je posebno zadovoljstvo i gušt koji se, nažalost, ne događa često - objašnjava glumica.

Iako uvijek ima dobru liniju, Jadranka kaže da ne robuje želji za nekim specijalnim fit izgledom. - Građena sam kako sam građena, no za vježbanje ipak uvijek nađem vremena - napominje. Usto, hrani se prilično zdravo, izbjegavajući iz zdravstvenih razloga pekarske proizvode i ostalu fast food hranu.

- Već dulje vrijeme prvo što radim ujutro, pola sata nakon buđenja, vježbe su pet Tibetanaca, koje su blagoslov za organizam i tijelo. Fizička kondicija mi je važna kako bih mogla izdržati sve napore koje iziskuje igranje predstave. Kombiniram jogu, teretanu, hodanje, a sad i vožnju biciklom. Jednom sam osjetila kako boli diskus hernija, nemoć je trajala gotovo tri mjeseca i koliko god mogu napraviti da se to ublaži, to i činim. Uglavnom osluškujem tijelo i njegove potrebe - poručuje glumica.

Za nagrade ne krije da ih voli dobivati, one su pohvala za rad. - Nekada dođu, nekada izostanu.

O ljubavnom statusu ne želi govoriti, ali bez ljubavi ne bi mogla zamisliti postojanje. - Da bi odnosi u ljubavnom smislu trajali, važno je svladati i uspostaviti onaj najvažniji - odnos koji imaš prema sebi - znalački će glumica.

Osjeća li nostalgiju za Zagrebačkim kazalištem mladih?

- I dalje sam vezana za ZKM, igram sve predstave u kojima imam ulogu, a koje su i dalje na repertoaru - odgovara Jadranka.

ZKM je teatar u kojem je provela osam intenzivnih godina i stekla predivne prijatelje s kojima je zadovoljstvo raditi, dijeliti vrijeme. Ti odnosi, kaže, ostaju za cijeli život.

Istovremeno, kaže, HNK je mnogoljudna i izuzetno dinamična kuća i njezin ulazak u angažman nije mogao ljepše početi.

Matija Ferlin

- Radim sa svojim prijateljem i bratom Matijom Ferlinom izgovarajući riječi i misli koje su stvorila djeca i osjećam zahvalnost što je moj put upravo takav kakav jest. Radim s kolegama s kojima se poznajem otprije, ali nikada nisam dijelila scenski prostor s njima i uživam u otkrivanju tih, za mene u tom smislu, novih ljudi i njihovih sposobnosti iz ovog radnog kuta. Dobra smo ekipa koja sa zadovoljstvom istražuje, ispituje i pomiče svoje granice. Kako je kazališna sezona na samom kraju, moram priznati da se veselim zanimljivim redateljima i predstavama u HNK u sljedećoj sezoni, zaključuje razgovor glumica.

Do tada planira ljeto. Veći dio provest će radeći na Dubrovačkim ljetnim igrama trilogiju Ive Vojnovića sa Stašom Zurovcem, a jedan kraći dio ljeta, u kolovozu, u rodnoj Puli, zajedno s obitelji planira napuniti baterije za početak rada na novoj predstavi u matičnoj kući HNK.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 02:43