Kada je Krešimir Ćosić zajedno sa svojim suigračima iz košarkaške reprezentacije Jugoslavije davne 1970. godine osvojio prvo zlato na Svjetskom prvenstvu u Ljubljani, bio je na pragu 22. godine. Točno toliko danas ima njegov sin Krešimir Petar Ćosić koji se sada našao u istom dresu koji je nosio njegov prerano preminuli otac i s misijom da ponovi točno ono što je tata postigao, samo pred filmskim kamerama.
U rujnu je, naime, krenulo snimanje izuzetno ambicioznog filma “Bit ćemo prvaci svijeta” u srpsko-slovensko-hrvatskoj koprodukciji, čiju režiju potpisuje renomirani srpski redatelj Darko Bajić. Ovaj film oživjet će početak košarkaške renesanse na ovim prostorima, pobjedu s kojom su uslijedile godine dominacije jugoslavenskih košarkaša na svjetskoj sceni. Iako nije ni profesionalni glumac, ni profesionalni košarkaš, Bajić je uveo Krešimira Ćosića mlađeg u prvu glumačku postavu dodijelivši mu upravo ulogu njegova oca. U timu - u kojem su, među ostalima, Robert Kurbaša (Petar Skansi) i Goran Bogdan (Nikola Plećaš) - Ćosić se našao zahvaljujući glumcu Stefanu Kapičiću koji će također utjeloviti svog oca Dragana Kapičića.
- Zapravo sam naknadno saznao da me je predložio Stefan kad je čuo da ne znaju koga bi angažirali za ulogu mog tate koji je bio vjenčani kum Kapičiću. Rekao im je neka provjere koliko sličimo i odgovaram li im te su me sredinom lipnja pozvali na casting. Bio sam tamo dva sata, dali su mi loptu, vidjeli kako šutiram, pročitao sam par rečenica i nakon tjedan dana nazvao me Darko Bajić te rekao da sam dobio ulogu - rekao je Ćosić, student četvrte godine biznisa na RIT-u Croatia u Zagrebu.
Od oca je naslijedio visinu, iako ga nije u potpunosti dostigao - izrastao je do dva metra, a otac mu je bio visok 211 centimetara. Zbog uloge je pustio kosu i zulufe, a crte lice i smireni, skromni karakter nepogrešivo govore čiji je sin. Doduše, nije poput oca strastveno zavolio košarku, ostao je na rekreativnom haklu dok je bio školarac jer ga sport pod obručima nije pretjerano zanimao.
- Osjetio sam, naravno, kao dijete da se od mene očekuje da krenem tatinim stopama, ali nikad taj pritisak nije bio od moje obitelji. Znali su da me to pretjerano ne zanima, mama Ljerka tjerala me na trening samo zato da se maknem od kompjutora - kaže Krešimir.
No, sada zbog filma ponovno trenira i pokušava skinuti očeve finte, pokrete.
- Mama i sestre Ana i Iva bile su oduševljene što sam dobio ulogu. Prvo sam njima rekao što mi nude i pitao ih za dopuštenje. Drago im je što ću upravo ja glumiti tatu. Sada kad se vratim sa snimanja, pitaju me kako je bilo, ali bez previše forsiranja i drže me “prizemljenog”. No, ono što mi je u cijeloj toj situaciji bilo najnevjerojatnije bilo je to što sam ja kao klinac, kada bih gledao neki sportski film, zamišljao kako bi bilo da glumim oca. Nekoliko godina kasnije to se stvarno i dogodilo - govori Krešimir.
Zagreb, 181014.Kresimir Petar Cosic, sin legendarnog kosarkasa Kresimira Cosica, glumiti ce svog oca u filmu Bit cemo prvaci svijeta, redatelja Darka Bajica.Snimljeno u Hotelu Ilica.Foto: Neja Markicevic / CROPIX
“Bit ćemo prvaci svijeta” mu je i gotovo nevjerojatna prilika da se na taj neobičan način približi svom ocu. Kada je Krešimir Ćosić preminuo u 47. godini, 25. svibnja 1995., od raka limfoma, njegovu su sinu bile samo dvije i pol godine.
- Tate se uopće ne sjećam, i to mi je možda najteži dio. Otkad pamtim za sebe, ne pamtim njega. Znam samo priče o njemu, kakav je bio, što je sve postigao. A sada, zahvaljujući filmu, spoznajem još jednu stranu njega, kakav je bio kad je bio star kao ja sada. Čudan je to osjećaj, vjerojatno će mi tek za godinu dana sve sjesti na svoje mjesto. Ljudi stvarno pričaju fenomenalne priče o njemu, svi su ga voljeli, obožavali, a vi kroz sve te priče shvatite da se ne može o nekome toliko puno dobroga pričati ako on stvarno nije bio dobra osoba. To se ne može. Sada moram ući u njegovu kožu, pokušavam analizirati i shvatiti kako je razmišljao. Čitam njegove dnevnike, koliko mi to uspijeva, jer je imao prilično “doktorski” rukopis i nitko ga u obitelji nije uspio do kraja dešifrirati. Ali, i ti detalji pomažu. Znao sam da je bio jako duhovit, uvijek spreman na zafrkanciju, a sada sam doznao i za neke anegdote za koje nisam znao - govori. A jedna od tih anegdota, vragolija koje je izvodio njegov otac kada je bio star jednako kao i on sada vezana je uz Ćosićevog suigrača, Trajka Rajkovića, koji je nažalost prerano preminuo samo nekoliko dana nakon završetka Svjetskog prvenstva u Ljubljani zbog srčane mane.
- Cijela ekipa voljela se međusobno zafrkavati, a posebno moj tata. Tako je Trajko ušao u lift, tata bi ga pitao na koji kat ide, Trajko bi odgovori na drugi, a moj otac bi stisnuo šesti, izašao na svom katu, a lift bi produžio s Trajkom dalje. Lako što je to bilo jednom, nego mu je to radio svaki dan - uz smijeh kaže Krešimir.
Drugu mu je prepričao Stefan Kapičić koji je za nju doznao od svog oca Dragana. Damir Šolman bio je na glasu kao glavni šminker u ekipi. Držao je do sebe, bio profinjen, pa je kupio i neki jako skupi parfem, što je u to doba bilo prilično ekscentrično.
Ćosić mu je banuo u sobu, zamolilo da se namiriše s njim, a iz kupaonice izašao potpuno okupan od glave do pete skupim Šolmanovim parfemom... No, kao i sve i šale su se prihvaćale u pravom sportskom natjecateljskom duhu. No ono po čemu ljudi najviše pamte Krešimira Ćosića, osim naravno iznimnog košarkaškog talenta i načina igre kojim je bio ispred svog vremena, jest da je bio izuzetna osoba.
- Oduvijek sam htio biti osoba poput njega, svaki dan se trudim to biti sve više, pomagati ljudima, uvijek biti nasmiješen i razvedriti situaciju kada treba - zaključuje Krešimir Ćosić.